Čuli smo o tome i ranije, a uvjerili smo se proteklog vikenda posjetivši Pamplonu. Ante Budimir tolika je zvijezda u Osasuni da u Hrvatskoj o tome nemamo pravu percepciju. Kao Mbappe u Realu ili Lewandowski u Barceloni. Pritom je jedini klupski superstar, centarfor koji nosi ekipu. Tko igra s Osasunom prvenstveno priprema taktiku protiv Budimira. Mnogima ni to ne pomaže, kao što nije Real Sociedadu kojeg je u nedjelju torpedirao s dva komada.
Navarra ima biciklista Miguela Induraina s kojim se najviše ponosi, zaštitnika sveca San Fermina čiji se kip nalazi na novom stadionu El Sadar pokraj klupe domaće momčadi i danas Antu Budimira koji je svako toliko baca u trans. Nakon oproštaja Marija Mandžukića 2018. godine za niz igrača mediji su se pitali - hoće li biti novi Mandžo? Budimir je po načinu i kvaliteti igre te razini na kojoj trese mreže najbliži tome.
Pitali smo ga osjeća li da je u Hrvatskoj barem približno zvijezda kao u Navarri ili da nije dovoljno priznat s obzirom na nivo na kojem igra?
- Ne očekujem da će netko hodati iza mene kad dođem u Veliku Goricu i davati mi priznanje, tapšati me i diviti mi se da sam zvijezda. Ne bih to trebao očekivati od ljudi. Najbitnije mi je priznaje trenera i suigrača, da se u okruženju u kojem jesam osjećam prihvaćenim, voljenim, da funkcioniram dobro s njima, a kakva je slika o meni, koliko me tko zna ili ne zna, ostavit ću drugima da komentiraju.
Pamplona je u svijetu najpoznatija po utrci s bikovima koja se održavaju u tjednu San Fermina u srpnju.
- Osasuna je specifičan klub, iako, bio sam već u jednom takvom, a to je St. Pauli u Njemačkoj. Ima posebnu kulturu. Prošao sam dosta zemalja, recimo Sampdoria ima veliku navijačku bazu. Osasuna je najduže iskustvo u mojoj karijeri, niti u Hrvatskoj nisam bio u nekom klubu tako dugo jer ovo mi je peta sezona. Imamo vrlo strastvene navijače, a ujedno čudesan miks s obiteljskim navijačima. To je klub cijele regije Navarre, svi vole Osasunu. Ima poseban identitet - kazao nam je Budimir u podnožju stadiona El Sadar gdje smo razgovarali.
Kad vas kolege iz reprezentacije pitaju za Osasunu i Pamplonu, što im kažete?
- Pamplona je vrlo ugodan grad za život, imate sve, a u drugu ruku nije velika jer broji oko 200 tisuća stanovnika. Sve je blizu, osjećate obiteljsku atmosferu na ulicama. Ljudi su vrlo fini s puno respekta prema klubu i svima koji ga predstavljaju. To je sjajna kombinacija. Osasuna je jako dobro organizirana.
Trener Jagoba Arrasate koji je vratio Osasunu u najviši rang prešao je u Mallorcu, kakav je život nakon njega?
- Otišao je nakon sedam godina. Bili smo lani u sredini tablice La Lige, ali igrali smo ne tako davno dva finala, Kupa kralja i Superkupa, kao i kvalifikacije za Konferencijsku ligu gdje nismo prošli Club Brugge. Nije lako za klub nakon tako uspješnog razdoblja, međutim trudimo se dati sve od sebe, imamo dobru situaciju, osmi smo u prvenstvu, a u četvrtfinalu Kupa igramo s Real Sociedadom u četvrtak. To će biti vrlo bitna utakmica. Možemo napraviti korak prema Europi. Borba za polufinale Kupa nam je ključna točka sezone.
Budimir je zabio 12 golova ove sezone u La Ligi, a ukupno 15 računajući i Kup Kralja.
- Ovo što sada igram vrhunac je moje karijere, najbolje od mene. Imam kontinuitet, što je najvažnije. Nije bilo ozljeda, imam samopouzdanje, moje kvalitete dolaze do izražaja s obzirom na igru klubu.
Vicente Moreno bio mu je trener i kad je nosio dres Mallorce. Pisali smo o tome da su ga klupski čelnici prošlog ljeta pitali koga od više kandidata postaviti za trenera, a on je kazao - Moreno. Je li to presudilo ili nije, nije ni bitno, izabran je upravo on. Je li utjecaj novog šefa razlog što je već od starta sezone krenuo s toliko golova, obično je bolji učinak imao u proljetnom dijelu?
- Malo su me zezali da je moje proljeće jer u ranijim sezonama, otkako sam u Osasuni, više sam zabijao u drugoj polovici. No, iza toga je stajao splet okolnosti. Prva je godina bilo doba korone, potpisao sam ugovor zadnjeg dana prijelaznog roka i to online iz Švicarske, s akcije reprezentacije. Prije toga imao sam teško ljeto u Mallorci praktično bez priprema. Splet okolnosti utjecao je na početak sezone. Godinu kasnije bio je Euro, tada sam imao problema s pubičnom kosti i ponovno nisam prošao pripreme. Nisam uspio uhvatiti ritam koji bih ja prvi želio... Tek 2023. sam bio zdrav tijekom ljeta, supruga je bila trudna, nismo mogli ići u Hrvatsku, boravio sam cijelo vrijeme u Pamploni, odmorio se i počeo trenirati s ekipom od prvog dana, nakon dugo godina. To mi je trebalo. Rad, prijateljske utakmice... Nakon toga stigli su golovi, nije na njih trebalo čekati proljeće. To se nastavilo ove sezone. Zadovoljan sam, a sada slijedi još teži dio - održati ovaj ritam. Biti i dalje efikasan i dobar.
I trener je kazao da sjajne igre Budimira nisu njegova zasluga nego Antina i suigrača.
- Zasluge? Svjestan sam da nogomet nije tenis, da nisi pojedinac, da ne serviraš ili vraćaš servis, bez suigrača ne možeš ništa. Potom ako ti trener ne daje kontinuitet sve je teže, ali isto tako ako ja nisam pravi ne bi bilo ništa. Imam jedno, drugo i treće, zato stvari idu u dobrom smjeru.
Budući da ste ostavili iza sebe ozljedu pubične kosti je li vas Bruno Petković, koji ima taj problem sada, zvao i pitao za savjet kako ste to riješili? Njegov se slučaj produžio na nekoliko mjeseci.
- Nisam imao osobno kontakt s Brunom telefonski. Vidio sam ga u studenom kad je došao u hotel na okupljanje reprezentacije. Komentirao je da ga to muči. Ne znam detalje. Vidio sam da ne igra. Imam iskustva iz prve ruke koliko je to nezgodna ozljeda i fizički i mentalno. Treba se posvetiti definitivno tome te s vremenom i radom neće biti problema.
Nakon što je zabio dva gola Real Sociedadu u nedjelju u pobjedi 2:1 stigao je do 56 pogodaka za Osasunu u La Ligi. Po tome je najbolji strijelac među strancima u povijesti kluba, a samo ga jedan gol dijeli od apsolutnog rekorda Crvenih koji sa 57 drži Sabino Andonegui, aktivan od 1953. do 1963. godine.
- Kad sam postigao šest golova zaredom u šest kola ušao sam u povijest Osasune kao prvi kojem je to uspjelo u La Ligi. Tada sam kazao da je biti u povijesti kluba s tradicijom dužom od stotinu godinu razlog za ponos i sreću. Zaista sam sretan, nastavit ću se truditi i raditi da oborim i spomenuti rekord iako, naravno, to nije moj glavni cilj jer kad sam stigao u Osasunu nisam znao koliko tko ima golova niti me to zanima. Uvijek gledam samo ono što je neposredno ispred mene.
Koji su, dakle, ciljevi do kraja sezone?
- Radosnim me čini kad zabijem, ali posebno bitno mi je kad to znači ekipi, kad donosi bodove. Želim s Osasunom napraviti nešto specijalno i veliko. Utakmice koje su ispred nas mogu nam to dati.
Možda u Kupu uzmete prvi trofej u povijesti kluba?
- Je, je, mislim da treba razmišljati visoko i težiti nečemu. Klub to može, ali svjesni smo u kakvoj konkurenciji igramo.
Jeste li razmišljali kad ste krenuli u međunarodnu karijeru da ćete jednom biti tako visoko, da ćete u jednoj od dvije-tri najjače lige zabijati po dvadesetak golova u sezoni?
- Je, što se tiče zabijanja golova - jesam. Vjerovao sam u to. Kao što sada vjerujem da možemo osvojiti trofej s Osasunom u Kupu, prvi u povijesti kluba. Iskreno, od svih liga Petice najmanje sam se vidio u Španjolskoj. Želio sam igrati u ligama Petice i vjerovao da ću igrati, ali za Španjolsku sam mislio - to nije za mene. Eto, upravo se dogodilo da sam u Španjolskoj u najboljem dobu karijere. I inače puno puta u životu kad sam mislio da je nešto dobro, a nešto nije, dogodilo se obrnuto.
Može li se zamisliti kraj karijere u Osasuni?
- Ugovor imam do 2027. godine. Razumijem da su ugovori zakonitosti koje moraju postojati, ali mene okupira ono što je sada. Ne razmišljam o prošlosti niti onome što će doći, nego što trenutačno mogu napraviti. Uživam. Cilj ni je dati maksimum, a gdje će me to dovesti propuštam da se samo dogodi.
Izvršni direktor kluba Fran Canal kazao je da će o vašem eventualnom odlasku razmisliti samo ako stigne ponuda koja će ih oboriti s nogu. Recimo od Barcelone ili takvog nekog.
- Bilo bi glupo reći da se ne bih vidio i okušao u klubu kao što je Barcelona, ali to me ne okupira. Jedino razmišljam kako da budem svaki dan bolji, da pomognem ekipi zabijati golove. Posljedice tih pogodaka mogu biti da privučeš nečiju pozornost. Što će doći u budućnost ne želim razmišljati.
Jednom je 2020. godine doista bio u užem krugu kandidata za Barcelonu, ali tada su uzeli Danca Martina Braithwaitea. Njegovi zadnji pogoci u HNL-u bili su hat-trick za Lokomotivu protiv Dinama. Je li mu žao što nije dobio šansu u Dinamu nego se morao probijati na teži način preko St. Paulija, Crotonea...
- Ne volim se vraćati u prošlost. Nije mi žao. Svi koraci koje sam napravio učinili su me boljim igračem i boljom osobom. Kroz to sam puno naučio. Najbitnije je što sam sretan tu gdje jesam. Što bi bilo kad bi bilo nećemo znati...
Ante Budimir je kao osoba oličenje onoga što izbornik Zlatko Dalić javno zagovara - poniznost, skromnost, rad, vjera i kvaliteta. No, u reprezentaciji nije u prvom planu. U 2024. godini startao je samo jednom u devet službenih utakmica. Ima dosta komentara da je podcijenjen. Kako on to vidi?
- Izbornik govori i ponavlja da očekuje igrače koji su zdravi, spremni, igraju i pravi su. To želim nuditi, znam da je to maksimalno pod mojom kontrolom i u tome moram biti na visini. Trudim se. Naravno, ako bilo tko dođe u reprezentaciju, a ne želi igrati onda mislim da nešto ne štima. Tako i ja kad god dođem želim igrati. To će uvijek biti tako. Jedino s takvim pristupom svi možemo biti bolji, koliko nas god ima u reprezentaciji. Bio pozvan ili ne nastojao sam kroz Osasunu raditi svoj dio da izbornik ima razlog na mene računati. Želim biti u reprezentaciji i pomagati joj. Nastojat ću to i dalje raditi i iskoristiti sve što mogu. Ne mogu reći da nisam dobio minute, da nisam dobio prilike. Počet ću od zadnje utakmice u Splitu kad sam pogađao okvir gola. Imam osjećaj da mi u Osasuni od vratnice uđe u gol, a u reprezentaciji mi od vratnice izađe iz gola. Nastojat ću da to promijenim. Ne, naravno, da mi u Osasuni ne ulazi, a u Hrvatskoj da, nego da mi ulazi u oba dresa u kojima igram. U tom slučaju bih sigurno imao još veći kontinuitet u reprezentaciji. Trudit ću se učiniti sve što je s moje strane da bude tako.
Razgovarali smo s njim i o rukometu, o SP-u na kojem smo u Zagrebu pobijedili Francuze. Može li to biti inspiracija i za nogometu pobjedu u četvrtfinalu Lige nacija s Tricolorima?
- To će biti još dvije velike utakmice. Od SP-a 2018. odigrali smo ih dosta s Francuzima. Bilo je svakakvih rezultata. Oni su velika reprezentacija, imaju velike igrače, igra se na dva eliminacijska dvoboja. Čeka nas jako težak okršaj, ali i sami znamo da imamo dijelom novu reprezentaciju s mladošću i energijom, malo smo mijenjali i način igre. Sve te stvari su jako puno pomogle reprezentaciji i siguran sam da ćemo spremni dočekati ožujak, pa treba vidjeti prsa o prsa tko je bolji.
Zavisno kako prođemo imamo dvije skupine u kojima možemo igrati kvalifikacije za SP. Koja vam je draža?
- Ne želim se zamarati s time. Fokus je na ožujak, pa tko dođe.
Vidjeli smo u Pamploni da se uživio u trenerski posao i klincima objašnjavao kako treba igrati napadač. Je li to znak da ga zanima trenerski poziv?
- Osasuna organizira da igrači prve momčadi dolaze na treninge u akademiju te prenose znanja i iskustva. Bila mi je čast, ali ne vidim se kao trener. Barem zasad. Vjerojatno nikad. Mislim da to nije za mene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....