U još jednom derbiju gradskih suparnika Atletico je zapaprio Realu. Nakon što su ih pobijedili u prvenstvu na Metropolitanu, potom na istom stadionu Kupu kralja, Simeonovi igrači uspjeli su ostvariti remi na Santiago Bernabeu. Tako je Carlo Ancelotti još jednom nakon utakmice morao objašnjavati koji je to problem da se Real muči s Atleticom.
Činjenica jest malo drugačija. Jer u Superkupu je Real bio bolji sa 5:3 nakon produžetaka (polufinale), a u nedjeljnoj utakmici na Bernabeu, realno, Blancosi su bili bolja momčad. Ona je propustila neke ozbiljne šanse za 2:0, a naposljetku je kažnjena u posljednjim trenucima sudačke nadoknade, kada je bivši igrač Reala Llorente glavom pogodio mrežu Lunina.
Realovo okruženje, kako to obično biva i za najmanju moguću dvojbu u ispravnost sudačkih procjena, odmah nakon utakmice okomilo se na suca Martineza. Predbacuju mu da nije dosudio dva jedanaesterca za prekršaje nade Bellinghamom, i to u oba slučaja kada su igrači Atletica (Savić i Llorente) potpuno zanemarili loptu i srušili engleskog veznjaka. S obzirom na sada već ekstremnu polemičku stvarnost oko suđenja u španjolskoj ligi, teško je pronaći neku ravnotežu analiziranja tko je za što oštećen.
Realovi su akteri, Ancelotti i igrači, nakon utakmice ostali u "tišini" glede suđenja, ali su morali odgovarati na gubitak dva boda s kojima su se Blancosi mogli bitno udaljiti od konkurencije. Nakon što je Girona u 23. kolu remizirala sa Sociedadom, Real je pobjedom s Atleticom mogao otići na plus 4 od prvog pratitelja, na plus 10 od Barcelone i na plus 13 od Colchonerosa. Kada je taj epilog bio na minutu odmaka lako je razumjeti određenu gorčinu i trenera i igrača, pogotovo medija. Oni koji su bliži Realu emitiraju nezadovoljstvo kao da je u pitanju gubitak titule, iako je objektivno Ancelottijeva momčad neprijeporno glavni favorit za konačnu pobjedu u La Ligi.
Girona igra odličan nogomet, ali jednostavno nema širinu, a ni iskustvo, da na dugu stazu izdrži pritisak te borbe za vrh. Barcelona je u moru problema s financijama, odnosima u klubu, s trenerski pitanjem (Xavi odlazi na kraju sezone) i posljedično momčad ne djeluje sposobna da dohvati borbu za naslov. Atletico je, pak, neuvjerljiv, k tome i u zaostatku deset bodova…
Temeljni argument Reala je ipak postojanost natjecateljske forme i sigurno najkvalitetniji roster. Ono što je narušilo pobjednički ritam Ancelottijeve momčadi to je uistinu nesvakidašnji niz ozljeda, pogotovo obrambenih igrača. Osim golmana Courtoisa, Ancelotti je uskoro ostao bez prvog stopera Militaoa, nešto kasnije i Davida Alabe. Sva tri prvotimca u obrani doživjeli su tešku ozljedu puknuća prednjeg križnog ligamenta. Upravo zbog kvalitete kadra i dovoljno unutrašnjih rezervi Ancelotti se osjećao dovoljno kompenziran u izborima koristeći kao drugog stopera, pored odličnog Rüdigera, još Nacha i Tchouamenija. Ali kako se niska nedaća nije zaključila, pa se Rüdiger ozlijedio u prošloj utakmici, a Tchouameni je dobio diskvalificirajući žuti karton, trener Reala našao se na mukama.
Naposljetku je za stopere odabrao jedinog s takvim potencijalima, Nacha, a pored njega je uvrstio desnog bočnog, Carvajala. Prvi ima 180, a drugi 173 centimetra. Nije zato čudno da je Real imao puno problema na centaršuteve, da je u drugom dijelu dobio gol (opravdano poništen zbog zaleđa igrača na liniji gola, a ne strijelca Savića), odnosno da je Llorente izjednačio pred sami kraj nakon skok šuta i grozne reakcije Nacha i suigrača u obrani koji su to gotovo pa gledali.
Činjenica jest da si Real, s obzirom na svoje maksimalne ambicije u svim natjecanjima, ne bi smio dopustiti ovakvu bizarnu situaciju. Imali su vremena u siječnju reagirati na tržištu. No, analitičari su uvjerenja kako je Ancelotti skloniji da ne gomila igrače u svlačionici, jer mu se kompletiranjem redova onda događa ono što ga najviše muči - mora nekoga izostavljati! Upravo to što Ancelotti stalno kemija s postavom i nastoji zadovoljiti sve igrače, pa često nelogično obavlja izmjene, smatra se problemom što Real već sada nije odmaglio očito ove sezone nedorasloj konkurenciji za vrh.
Protiv Atletica je bio primoran prije utakmice izostaviti Viniciusa (ukočio mu se vrat na zagrijavanju), pa je prvo htio uvrstiti u igru Joselua, da bi se predomislio i onda bez zagrijavanja postavio Diaza. Slučaj je htio da Diaz bude najbolji na terenu, strijelac pogotka, nekoliko spektakularnih akcija i stalne opasnosti po gol Oblaka. Nakon jedne fenomenalne akcije Ancelotti ga je izvadio iz igre na opće čuđenje (71. minuta) i uvrstio potpuno drugačijeg napadača, Joselua. Od tada je pala opasnost Realova napada i ojačao je Atleticovo "preskakanje" i pritisak na gol Lunina. Joselu je zabio dva gola za 2:0 kod Getafea i očito mu je Talijan htio dati u nastavku prostora, kad ga već nije uvrstio u prvi tim.
Na tom tragu je i njegova muka s Lukom Modrićem, koji je ušao u 76. minuti i solidno odradio ono za što je poslan na teren, a to je da posjedom smiri igru i pridonese kontroli finiša. I njega bi Ancelotti htio zadovoljiti igrom, s obzirom na to da mu više nije ni blizu prvi izbor. Tu vidljivo griješi, jer Modrić i te kako još može biti važan u igri Reala, ali dodatno mu je to otežano što igra "na preskoke", pa teško hvata natjecateljski ritam.
Za Real je sreća da je uvjerljiviji od konkurencije u La Ligi, ali za europske ambicije, uvjerljiv je dojam da nema dovoljno moći...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....