Luka Dončić nije jedina All-Star "faca" u Dallasu. Tu je prestižnu titulu - uz još nekoliko elitnih imena iz američkog nogometa i hokeja na ledu - zaradio i Petar Musa. Otkako je u veljači prošle godine otišao iz Benfice "preko bare", 26-godišnji hrvatski topnik živi američki san. U manje od pola godine dogurao je do zvjezdanog statusa, uskočivši u revijalni dvoboj između najjačih imena američke i meksičke lige, a na tu je utakmicu, spletom okolnosti, uskočio s još jednim imenom umjesto ozlijeđenog dvojca Intera iz Miamija - Lionela Messija i Luisa Suáreza. No, napadač iz zagrebačkog Sigeta, koji ima šest nastupa za "vatrene", na tom je spektaklu bio apsolutno zasluženo, a najbolje to ilustrira njegova statistika u svježe završenoj godini, u kojoj je isporučio 17 pogodaka za Dallas. Dok je u rodnom gradu proveo protekla dva mjeseca i odrađivao privatne treninge, u petak ponovno leti prema SAD-u sa suprugom i osmomjesečnim sinom, a za Jutarnji je sažeo dojmove nakon prve godine na drugom kontinentu.
- Naravno, u početku je bilo upita zašto iz jakog europskog kluba idem u MLS (američka liga op.a.), ali bila je to dobra priča i apsolutno sam zadovoljan. Momčadski rezultati možda nisu bili na nivou, nismo uspjeli ući u doigravanje, ali imali smo puno ozljeda, a promijenili smo i dva trenera u sezoni. Što se mene tiče, po brojkama mi je ovo vjerojatno najbolja sezona karijere, uhvatio sam konstantu.
Zadnja vam je sezona je, praktički, trajala skoro godinu i pol dana. U Benfici ste prije odlaska upisali 25 nastupa, a onda ste u veljači prošle godine otišli u Dallas, gdje vam je sezona završila u listopadu, što znači da ste u kontinuitetu bili ogromnih 14 mjeseci. Možete li povući paralelu između portugalske i američke lige?
- MLS je svake godine jači, diže se kvalitetom i organizacijom, koja je vrhunska, kao u najboljim europskim ligama. Nema ispadanja, ali nema ni favorita, svi mogu osvojiti titulu.
Nakon zagrebačke, na kojoj ste rođeni, kroz karijeru ste nosili još lisabonsku, prašku i berlinsku adresu, a niz milijunskih gradova na nogometnom putu nastavili ste u Dallasu. Kakav je život na američkom tlu?
- Velik je grad, svugdje se ide autom, a nema tako puno ljudi po cestama. Malo ljudi se, onako, druži i pije kave, nije to kao kod nas, ali grad je siguran i imamo dosta slobodnog vremena. Putovao sam Amerikom, vidio mjesta koja sam htio. Grad je dobro povezan, Teksas je u sredini pa je sve nekako na pol‘ puta. Što mi je bilo najteže? U početku, vremenske zone. Sedam je sati razlike u odnosu na Zagreb, pa se sa svojima doma mogu čuti negdje do 16-17 sati. Bilo je i malo problema s hranom u početku, ali sada sam se navikao. Najviše mi fali neka ranojutarnja kava s prijateljima, čitanje novina i te neke sitnice, neka hrana, ali obitelj je sada sa mnom u Americi, tako da nisam usamljen, uživamo.
Nepunih pola godine nakon dolaska, postali ste All-Star. Bili ste u momčadi s Llorisom, Albom, Busquetsom... Približite nam malo taj šou.
- Sjajno iskustvo. Amerikanci su majstori za marketing i šoubiz. Našli smo se par dana prije, odradili par treninga, stadion u Columbusu je bio pun. Upoznao sam nove ljude, sprijateljio se s nekim igračima, a što reći o Busquetsu i Albi, odlični su dečki. S Busquetsom sam čak malo više pričao na klupi, bio je užitak provesti to malo vremena s njima.
Kad smo već kod elitnih imena, u prošloj sezoni se zbog ždrijeba niste mogli susresti s Messijem, ali slijedi vam okršaj u novoj sezoni, u travnju. U prošloj sezoni pobjegao vam je za četiri pogotka, hoćete li ga sada nadmašiti?
- Ha, ha. Jedno vrijeme sam čak bio i ispred njega, prijatelji su me zezali u tom trenu, ali bio je ozlijeđen pa me stigao kad se vratio. Svi znamo što je Messi, teško se natjecati s njim. Igramo s Inter Miamijem u četvrtom mjesecu, bit će sigurno zanimljiva utakmica, rade dobre stvari. Hoću li tražiti dres? Iskreno, nisam ni razmišljao o tome, igrao sam već protiv njega dok je bio u PSG-u, a ja u Benfici. Razmijenio sam dosta dresova s europskim nogometašima, recimo s Bentekeom.
U klubu ste, pak, svlačionicu dijelili s Illarramendijem, bivšim igračem madridskog Reala, a i u Europi ste igrali s nekim velikim imenima. Tko se ističe?
- S Asijem (Illarramendijem op.a.) imam sjajan odnos. Vrhunski je igrač i često smo se družili izvan terena, svi ga cijene i poštuju. U Benfici sam igrao s Di Maríjom, Otamendijem, Gonçalom Ramosom, Enzom Fernándezom... Naravno, moram istaknuti Modrića i sve dečke iz reprezentacije, sve su to "top" igrači, to se podrazumijeva.
Ekspresno ste pokupili simpatije Amerikanaca, a oni su vam, još brže, dali nadimak - The Moose. U prijevodu - los. Najveća vrsta jelena na svijetu.
- Krenulo je to čim sam potpisao. Kažu da im je lakše to izgovoriti, a sada mi je to već normalno, svugdje to čujem.
Možete li bezbrižno hodati gradom ili vas zaustavljaju po ulicama?
- Iskreno, po gradu baš i ne, puno slabije u usporedbi s Portugalom ha, ha, ali u krugu stadiona me prepoznaju. Ipak, nogomet nije ovdje prvi sport, ispred su košarka, američki nogomet i bejzbol. Poslije All-Stara smo suigrač i ja dobili poziv za bacanje prve loptice na utakmici bejzbola, još jedno lijepo iskustvo, ali više me zanima košarka.
Ipak, znamo tko je najzvučnije sportsko ime u Dallasu - Luka Dončić. Jeste li ga možda upoznali?
- Blizu nam je dvorana, pa sam bio na dosta utakmica, čak i na finalu protiv Bostona. Nisam upoznao Dončića, ali nadam se da će biti prilike. Illarramendi je razmijenio dres s njim, možda uspijem ove godine.
Osim vas, hrvatski tercet u Americi čine još Kristijan Kahlina, Dario Župarić i Damir Kreilach. Jeste li u kontaktu s njima?
- Protiv Kahline nisam igrao ove godine, ali znam da radi izvrsne stvari u Americi. Protiv Kreilacha sam igrao pa smo popričali poslije utakmice i ostali smo u kontaktu, a i sa Župarićem imam odličan odnos, čak smo se nedavno sreli na aerodromu.
Iako ste u Americi briljirali u prošloj godini, zadnji nastup za hrvatsku reprezentaciju upisali ste u listopadu 2023. godine. Vjerujemo da se nadate povratku u nacionalnu vrstu.
- Jasno, nema veće stvari od te, to je najveća čast i užitak. Uvijek bih volio igrati za reprezentaciju, ali izbornik odlučuje, strpljivo čekam priliku.
Kada ste se odlučili za odlazak u Dallas, po medijima se pisalo da će vam MLS zatvoriti vrata reprezentacije. Što kažete na takvu tezu?
- Pisalo se svašta, ali ne zamaram se previše s tim. Tražio sam najbolje mjesto za sebe i tamo gdje ću moći uhvatiti kontinuitet. Ima puno reprezentativaca u MLS-u, a igrači sve češće rade velike transfere iz Amerike. Primjerice, Jhon Durán, koji je sada "hit" u Premier ligi, u Aston Villu je došao iz Chicaga u velikom transferu. Bilo je još igrača, evo, sada je jedan igrač iz Bosne i Hercegovine (Esmir Bajraktarević op.a.) iz MLS-a otišao u PSV.
Padaju nam na pamet još Miguel Almirón, Alphonso Davies i Đorđe Petrović, svi su napravili velike transfere iz Amerike.
- Tako je, eto, sve znate ha, ha.
Upravo ste onu zadnju medalju reprezentacije, na Ligi nacija u Rotterdamu, osvojili i vi. Pretpostavljamo da vam je to jedno bilo jedno od najboljih nogometnih iskustava.
- Naravno. Iako nisam puno igrao, bio sam dio ekipe, a navijači su bili čudesni. Medalju čuvam doma, imam sve nagrade i dresove na jednom mjestu.
U pripremi za intervju, naletjeli smo i na nekoliko objava u engleskim medijima gdje se provlači vaše ime. I to u kontekstu potencijalnog transfera. Spominju se Nottingham Forest i Leicester, a čak se piše i da Forest - ovogodišnji hit-klub Premier lige - sprema ponudu tešku 15 milijuna eura uz pet milijuna eura bonusa. Jesu li i do vas došla ta šuškanja?
- Načuo sam nešto, dođe to do mene preko prijatelja. U nogometu se nikad ne zna, vidjet ćemo. Naravno, jednog bih dana volio igrati u ligama "petice".
U prvom razredu hrvatskog nogometa upisali ste samo šest nastupa, još tamo u sezoni 2015./16. Stignete li u Americi baciti nogomet na hrvatske travnjake?
- Naravno, gledam kada stignem, uvijek je zanimljivo. Ako ne stignem pogledati utakmicu, uvijek pogledam sažetak. Dinamo možda nije u najboljoj poziciji trenutačno, ali ja sam Zagrepčanin i navijam za Dinamo, još puno je do kraja i zaostatak nije velik, sve se da stići.
Pritom, sve nastupe u hrvatskom prvenstvu odradili ste u dresu NK Zagreba. Među "pjesnike" ste stigli s nepunih devet godina i tamo ste onda proveli idućih devet godina mladosti, a u klub ste stigli iz Hrvatskog dragovoljca. Danas su, pak, ta dva kultna kluba u trećem (HD), odnosno petom rangu (Zagreb) našeg nogometa. Kako gledate na današnju situaciju?
- Žao mi je zbog toga. Kada sam bio klinac, počeo sam tu u Sigetu, u Dragovoljcu, koji je tada bio u prvoj ligi. Kada sam bio u Zagrebu, oni su tada uvijek sa seniorima bili u borbi za Europu, bili su u gornjem dijelu ljestvice, ali, eto, spletom okolnosti svake godine su išli sve dublje i dublje. Imao sam prekrasno odrastanje tamo, upoznao sam puno dobrih dečki i sjajnih igrača, poput Livakovića i Krovinovića. Žao mi je jer su danas u takvoj poziciji - zaključio je Petar Musa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....