Hrvatska reprezentacija nastupila je 2014. na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i to na premijeri turnira protiv domaćina. Posebna utakmica za Eduarda, koji u njoj na kraju nije dobio priliku. Zamjera li i danas tadašnjem izborniku Niki Kovaču?
- Još ni meni nije jasno zašto u toj utakmici s Brazilom nije bilo treće izmjene. Nisam trebao ući ja, mogao je i netko drugi, ipak smo gubili. Sjećam se da sam igrao prvu utakmicu na Islandu kad je Niko Kovač postao izbornik, bilo je 0:0. U uzvratu je Mandžukić dobio crveni karton, ali smo se plasirali, dobili smo 2:0. Izbornik je govorio da će igrati samo oni koji su najspremniji, da neće zvati one koji ne igraju u klubovima. Bojao sam se da me neće ni voditi u Brazil, jer sam bio na klupi Šahtara tada. Bio sam u Brazilu na godišnjem, zvao me Kovač neka dođem u Zagreb na testiranje u siječnju prije nego se priključim zimskim pripremama u klubu. Došao sam, napravio sve testove. Ugovor sa Šahtarom trajao mi je šest mjeseci, u siječnju me tražila Fiorentina jer su joj se ozlijedila obojica napadača. Razgovarao sam s trenerom Lucescuom, koji je rekao da želi da ostanem, ja sam pak želio igrati da bih otišao na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, mojoj domovini - rekao je Eduardo, pa nastavio:
- Mislio sam da imam šanse igrati jer Mandžukić neće igrati prvu utakmicu zbog crvenog kartona. Ahmetov je rekao ne, objasnio je da sam im potreban za derbi s kijevskim Dynamom, protiv kojeg sam uvijek dobro igrao. Nije im bilo do zarade, niti uštede na mojoj plaći. U drugom dijelu sezone igrao sam fantastično za Šahtar, zabio sam i 13 golova. Mediji su me počeli gurati u reprezentaciju, naraslo mi je i samopouzdanje. Sezona je završila, bio sam uvjeren da ću barem ulaziti ako neću igrati od početka jer sam bio u formi, motiviran, igram doma. Nije bilo motiviranijeg igrača od mene za utakmicu s Brazilom. Počela je utakmica, trenerova je odluka tko će početi, ja to poštujem. Brazil je okrenuo naše vodstvo, utakmica je bila već skoro izgubljena. Napravljene su dvije izmjene i nikome nije bilo jasno zašto nema treće. Meni to do danas nije jasno, a on valjda najbolje zna zbog čega nije napravio treću izmjenu. Mondragon je na istom turniru ušao u igru s 45 godina za Kolumbiju, Van Gaal je u reprezentaciji Nizozemske po prvi put u povijesti SP-a iskoristio sva 23 igrača. Moraš to osjetiti, imati neki balans s igračima. Ali, ne znam o čemu se radilo, samo on zna. Ostao je veliki upitnik iznad toga.