Da bi igrao skupinu nekog europskog natjecanja, u riječkom slučaju, moraš skupo prodati kožu. Bijeli su to uspjeli lani u Kopenhagenu kada su (igralo se na jednu utakmicu!) detronizirali mnogo skupljeg i vrijednijeg suparnika. Slično se spremalo i danas, ove vruće grčke večeri koja će svoj jednako vreli nastavak dobiti za tjedan dana.
Kriviti mladog Galešića za autogol bi, u najmanju ruku bilo deplasirano. Kako iz kuta vrlo aktivnog rezultata kojeg Riječani nose doma, tako i iz aspekta opet nabujalih ambicija Tomićeve momčadi. Ono što su uspijevali Kek, Bišćan i Rožman, nadomak je ruke i šibenskom strategu koji je opet sjajno pripremio svoje snage.
Sreća je, treba i to podcrtati bila X-faktor uspjeha Bijelih, ali - sreću treba i izazvati, a ona ionako prati samo hrabre. Grci su napadali, imali 22 udarca prema sjajnom Prskalu i čak 17 kornera... Nemalo puta spašavao je vratar (šampionske!) Rijeke, a Krešić i ostatak društva ispred njega znali bi kopačku, pa i glavu postaviti pred loptu. I uspjelo je, makar će pogodak nakon 93 minute i 11 sekundi možda nekom reći suprotno.
Taktički si Tomić, a izvedbeno igrači Rijeke nemaju što zamjeriti, dapače. Predstave poput ove iziskuju igru kakva je i bila prikazana. Gust blok, brzu tranziciju i maksimalnu ubojitost onda kada je to potrebno. Gol Ivana Lepinjice, toliko puta osporavanog Rijekinog heroja ove večeri nije se dogodio slučajno. Imala je Tomićeva squadra još nekoliko takvih izleta, pa i pokušaja, dobro je da je ušla ta jedna...
Grci su imenima jači, možda i vrijedniji, brojnijeg navijačkog puka... Ali, sada su oni ti koji - moraju. Rujevica će ih dočekati spremna, lako moguće i s novim rekordom posjete ove sezone. Prikažu li Bijeli makar i samo djelić igre iz uzvrata protiv Hiberniana, Lucescuovi jurišnici neće imati šanse.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....