Felix Magath: 'Šah je majka svih igara, tko ga voli postaje vrhunski trener ili igrač!'

Kad se Henrih Mhitarjan pridružio Borussiji Dormund prošlog ljeta, najveći problem armenskog nogometnog reprezentativca nije bila prilagodba na novu zemlju, jezik, momčad ili način igre. Ne, najveći problem ovog ofenzivnog vezista bio je pronaći si partnera za šah, piše Uli Hesse za Champions.

- Nisam imao nikoga s kim bih igrao, a nisam volio igrati online s udaljenim prijateljima, pa sam igrao protiv kompjutora - požalio se Mhitarjan. I objasnio:

- Nije isto igrati protiv računala i čovjeka, jer na računalu se možeš požuriti s potezom znajući da ga uvijek možeš vratiti.

Velika sličnost

Šah je obvezni predmet u osnovnim školama širom Armenije, no Mhitarjan ga je naučio u Francuskoj, gdje je odrastao. “Desetka” u momčadi Jürgena Kloppa pronalazi mnoge sličnosti između dviju igara koje najviše voli.

- Ne znam precizno objasniti zašto osjećam sličnosti između nogometa i šaha, ali one postoje. Na primjer, u obje igre ključna je sredina. U šahu, pokušavaš kontrolirati sredinu ploče, a i u nogometu je vrlo važno dominirati u sredini travnjaka.

I Ferguson hvali šah

Tu Mhitarjanovu glavnu pretpostavku dijeli i Felix Magath, danas mendžer Fulhama. U rujnu 1978., kao 25-godišnji igrač HSV-a, obolio je od žutice i bio tjednima prikovan za krevet. Baš tada je sportski događaj mjeseca bio meč za šahovskog prvaka svijeta između Anatolija Karpova i Viktora Korčnoja. Magath je kupio knjigu da nauči pravila. Čim je ozdravio, učlanio se u lokalni šahovski klub.

- Smatram igranje šaha korisnim za nogometaša - kaže Magath. I u tom stavu nije usamljen. Pod legendarnim Helenijem Herrerom igrači Intera bili su ohrabrivani da nauče i igraju šah. Sir Alex Ferguson, pak, u svojoj autobiografiji priznaje:

- Kad bih ponovno započinjao trenersku karijeru, svakog bih svog igrača natjerao da nauči šah. Jer, svladavajući tu igru, poboljšali bi si moć koncentracije.

To je ujedno i razlog zašto mnogi eksperti s područja obrazovanja raspravljaju bi li škole trebale slijediti armenski model i dati šahu veću vrijednost kao obvezatnom predmetu. Magath lobira za to u Njemačkoj kroz udrugu ‘Yes 2 Chess’ (‘Da za šah’).

- Šah je majka svih strateških igara. Svaki sport može učiti iz šaha, jer svaki sportaš koji želi postići uspjeh na vrhunskoj razini mora svladati tajne strategije i taktike - naglašava Magath.

Doista, jedna od prvih stvari koju šahist nauči jest razlikovati strategiju i taktiku. Jednostavnim rječnikom, strategija je kako se planira pobijediti utakmica, konkretno u nogometu, čekati na svojoj polovici i vrebati kontre ili ići naprijed i napadati. Zato je i tijekom SP-a 2014. legendarni Kasparov oprezni pristup bez rizika poput Van Gaalovih Nizozemaca usporedio sa strategijom bivšeg šahovskog prvaka Tigrana Petrosiana, a svoj stil “napad je najbolja obrana” s onim Löwove Njemačke.

Pronaći strategiju

Upravo kad je strateška odluka napad dolazi do sljedeće dvojbe šahista odnosno taktičkog izbora nogometnih trenera: napasti po kraljičinoj (lijevoj) ili kraljevoj (desnoj) strani borilišta. Ili, što je najteže, kroz sredinu? Gianluca Vialli je tako priznao:

- Kad sam počinjao kao trener, shvatio sam da mi šah može koristiti jer mi je trebala strategija. Pripremati napad u šahu je kao pripremati nogometnu utakmicu.

I dok je, dakle, strategija plan, taktika su potezi kojima se taj plan provodi.

- Uvijek moraš pokušati biti potez ispred suparnika. Potezima ili kontrama dovesti ga u neravnopravan položaj - naglašava Vialli.

Neki šahisti su veliki stratezi. Mogu analizirati situaciju i smisliti briljantne planove. Drugi su, pak, nadareni taktičari, radije vjeruju u intuiciju nego um, pa čak i kad im je strategija inferiorna mogu pobijediti meč napravivši neki izvanredan taktički potez, neko iznenađenje. Suparnik nije stroj i ne može ukalkulirati baš sve opcije suparnika. I Magath pronalazi sličnosti između šaha i nogometa uspoređujući dva “igrališta”. Slaže se da se mora kontrolirati sredina, ali dodaje:

- Jasno vam je da je prostor ispred obrane jako važan. Ako napadačka strana okupira to područje, dobiva mnoge ofenzivne mogućnosti. Međutim, ako taj prostor kontrolira strana koja se brani, manji je pritisak na njenu obranu.

Pet godina nakon što je naučio igrati šah Magath je tu teoriju pretvorio u praksu osvojivši tadašnji Kup prvaka s HSV-om protiv Juventusa, kad je utrčao u prostor ispred obrane da bi zabio pobjednički gol.

Jedan od malobrojnih defenzivnih veznih koji slijedi Magathove savjete je Edgar Davids:

- Nisam čak ni prosječno dobar igrač, ali doista volim šah. U klubovima sam susreo svega nekolicinu suigrača s kojima sam mogao zaigrati šah i većinu sam uspijevao pobijediti osim Zvonimira Bobana. On je bio najbolji. Pravi đavo!

Ili šah ili rulet

Sovjetski velemajstor David Bronstein je tijekom razgovora s Valerijem Lobanovskim rekao da legendarni trener nogometaša kijevskog Dinama “iskorištava početnu poziciju”, što je pristup koji je naučio u sovjetskim šahovskim školama. Ali je još i dodao:

- Nogometaši ipak mogu promijeniti svoj početni plan u svakom trenutku, što šahisti ne mogu, oni su zatočenici svojih prvih izbora.

Možda potonja rečenica objašnjava zašto je od dvojice vrhunskih trenera koji su osvajali Kup ili Ligu prvaka s dvama klubovima jedan obožavatelj šaha, Ottmar Hitzfeld. Drugi je Ernst Happel, čija je najdraža igra bila - rulet.