Hrvat kod Wengera: 'Znanost je lijepa, ali igrači su umjetnici, ne može robot što može Picasso'

Sreten Ćuk (52), dugogodišnji instruktor Hrvatskog nogometnog saveza za zagrebačku regiju, vratio se s redovitog zimskog HNS-ova kampa u Umagu, no božićne i novogodišnje blagdane već je treću zimu zaredom proveo u Londonu, gdje je ovaj put posjetio trening centre Arsenala, Chelseaja i West Hama.

Ćuk se kao “oficir za vezu” mlađih kategorija HNS-a povezao s ljudima širom Europe koji se bave razvojnim procesima, no ključ za Arsenalova vrata bio je bivši “topnik”, predsjednik HNS-a Davor Šuker.

Kriterij je Premiership

- Detaljno sam upoznao kako funkcionira njihova Akademija u kojoj je sve posložio šef struke, Arsene Wenger. Viša su tehnička razina od nas, no kad podvučemo crtu i nama i njima isti broj ili postotak igrača dolazi do vrha među seniorima. Samo što je nama vrh procesa HNL, a njima Premiership - kaže Ćuk, koji je odmah usporedio engleske akademije s našim te ruskim, ukrajinskim i belgijskim, koje je proteklih godina obilazio.

- U Hrvatskoj, Ukrajini ili Belgiji klubovi imaju veći utjecaj na nacionalne akademije, jer jedan Anderlecht je primjerice u Belgiji ono što je Dinamo kod nas. U Engleskoj su klubovi jači od saveza i akademije su neovisnije, primjeri za to možda su još samo Barcelona i Real Madrid u Španjolskoj, tako da Wenger s Arsenalom propisuje svoj način rada, a oni u Chelseaju i West Hamu rade po svome. Francuzi su pak sa svojim regionalnim centrima priča za sebe - govori Ćuk.

Dinamovi juniori su jesenas u Uefinoj Ligi mladih bili prvi u skupini s Arsenalom, Olympiacosom i Bayernom, od “topnika” su izgubili u Zagrebu, a pobijedili ih u Londonu. Poznato je da je Arsenalu baza cijeli svijet, oko 60 posto kadra nije rođeno u Velikoj Britaniji.

- Arsenalova akademija obuhvaća samo kadetski i juniorski uzrast. Imaju i niže mlađe kategorije, ali ne na razini akademije sa stacionarom, hotelom za igrače podvlači razlike Ćuk i ističe jednu bitno različitu filozofiju od naše:

- Igraju samo 20 utakmica godišnje, ali sve moraju biti visoke razine, no rezultat im nije primaran. I minimalno se testira igrače, ne na dnevnoj ili tjednoj bazi, što znači da Wenger pridaje važnost znanosti, ali ne odustaje od nogometnog koncepta stare škole - zaključuje Ćuk i u svom stilu dodaje:

- Sve je to lijepo što radi moderna nauka, koristim je i ja u Lokomotivi, ali nogometaši su umjetnici, ne može robot nacrtati što može Picasso!

Wenger pri selekciji najviše gleda brzinu igrača, tako je i sada najbrži nogometaš Premiershipa Arsenalov Hector Bellerin, doveden kao 16-godišnjak iz Barcelone.

Jedan trening dnevno

- Inzistira se na razvoju igre i individualnom pristupu igračima, što si oni mogu priuštiti jer osim što mogu zaposliti više trenera nego mi imaju dvostruko manje igrača u Akademiji, samo 60. Kažu nam da možemo biti ponosni na broj vrhunskih igrača koji proizvodimo iz baze koja je pola Londona. Za razliku od nas oni imaju samo jedan trening dnevno, a zajednički su nam problemi menadžeri i privatni treneri, zbog čega su češće ozljede.

Generalni Ćukov zaključak je da se ne mogu metode iz jedne zemlje ili podneblja primijeniti drugdje bez poštovanja specifičnosti i mentaliteta.

- Na razini našeg saveza tehnički direktor Romeo Jozak donio je nove ideje koje uspješno implementira u postojeći kvalitetni sustav koji je još 1989. počeo nedavno umirovljeni Martin Novoselac. Instruktorski rad je fini spoj teorije i prakse, no rijetkima uspijeva kao Španjolcima ili nekad Francuzima da uz razvoj igrača imaju i rezultate. Primjerice, naša generacija 1989. je ispala u prvom krugu kvalifikacija za EP U-17 od Makedonije, a iz nje su izašli A-reprezentativci Lovren, Perišić, Badelj, Pivarić, Vida, zatim Tomečak i Maleš, dok je iz one pet godina starije koja je bila treća u Europi u tom uzrastu jedino Niko Kranjčar napravio karijeru - zaključuje Ćuk.