Nikoli Kaliniću emocije se još nisu slegle. Bivši napadač Hajduka i povremeni hrvatski reprezentativac s Dnjiprom je izborio finale Europske lige, a dan poslije javio nam se iz hotela u Kijevu, gdje Dnjipro ove sezone, zbog ratnih zbivanja na istoku Ukrajine, igra domaće europske utakmice, piše Slobodna Dalmacija .
- Osjećaj je odličan, još nismo svjesni što smo napravili. Velika je ovo stvar za naš klub, ali i za cijelu Ukrajinu – rekao nam je u uvodu Kalinić, koji je tako stigao nadomak najvećeg uspjeha u karijeri.
U uzvratnom susretu polufinala Dnjipro je na Olimpijskom stadionu u Kijevu s minimalnih 1:0 eliminirao Napoli, a odmah po završetku travnjak su preplavili razdragani navijači ukrajinskog kluba. Na tribinama ih se skupilo oko 62 tisuće, nije im smetala ni jaka kiša koja je uporno padala.
- Slavlje nakon utakmice je potrajalo malo duže. Kad su navijači ušli u teren, bilo ih je toliko puno da smo jednostavno morali otići u svlačionicu. Kad te rulja dohvati, ha-ha – prepričava nam Kalinić događaje iz te prekrasne večeri za Dnjipro, koji nikada u povijesti nije bio u finalu europskog natjecanja.
Povijest se piše u Dnjipropetrovsku, ali ova je sezona za klub specifična iz još jednog razloga. Nažalost, ne lijepog. Poznato je da se dio Ukrajine već nalazi u ratnom vihoru i u takvoj situaciji nije uvijek lako koncentrirati se na nogomet i općenito na sport. Jer, takve su stvari u usporedbi s ratom, svakodnevnim stradanjima i izbjeglištvom praktički nebitne. No, takvo ozračje kao da je dodatno mobiliziralo Kalinića i njegove suigrače. Kući ih nakon ulaska u finale tretiraju kao heroje.
- Da, situacija u državi je teška i nadam se da smo uspjeli barem malo razveseliti ljude. I ovo što smo do sada napravili je veliko, ali želimo otići do kraja.
Stvaraju li vam ta ratna zbivanja pritisak ili vam daju motiv više?
- Ne stvara nam presing, ali ne možeš od toga pobjeći. Na stadionu vidite puno ljudi sa zastavama, pjeva se ukrajinska himna... U našoj je momčadi, naravno, puno Ukrajinaca i njima je naboj zasigurno veći, više se bore. No, mi igrači prvenstveno se nastojimo koncentrirati samo na utakmice, a ne na rat.
I baš kao plod tog rata Dnjipro zbog UEFA-ine zabrane domaće euroutakmice igra u 400 km udaljenom Kijevu. No, to se nije odrazilo na vaše izvedbe?
- Momčad je sastavljena od iskusnih pojedinaca, a u ovom natjecanju uglavnom dobro prolazimo, navikli smo. Lani smo ispali u šesnaestini finala, a ove sezone smo prošli skupinu sa St. Etienneom i Interom, pa smo izbacili Olympiacos, Ajax, Brugge i sad Napoli. Ali, naravno da bismo više voljeli da igramo kod kuće.
Premija za plasman u finale neće biti, ali nije nemoguće da se to promijeni ako 27. svibnja u Varšavi Dnjipro pobijedi branitelja naslova Sevillu. No, prije tog dvoboja Dnjipro čekaju još tri okršaja. I to ne bilo kakva, već protiv najvećih konkurenata u zemlji.
Momčad će još nekoliko dana ostati u ukrajinskoj prijestolnici jer ondje u nedjelju igra protiv budućeg prvaka Dynama. Idućeg tjedna Kalinića i društvo čeka dvostruki program protiv Šahtara – u srijedu u Kupu (uzvrat polufinala, prvu utakmicu Šahtar je dobio u gostima 1:0) i onda u nedjelju u prvenstvu. Tri dana kasnije slijedi Sevilla.
- Sada je ritam jako naporan. Putuje se, igra se... Ali, neka. Da su bar uvijek utakmice ovako česte – priznaje nam Kalinić.
Tri kola prije kraja lige Dnjipro je u prvenstvu treći s dva boda manje od Šahtara i devet od Dynama. Druga pozicija donosi plasman u treće pretkolo Lige prvaka, no Dnjipro cilja izravni proboj u fazu po skupinama najelitnijeg klupskog natjecanja. Da bi to ostvario, mora osvojiti Europsku ligu.
- To je naša ambicija za sljedeću sezonu. Trener će do finala zasigurno rotirati momčad jer nam je finale sada najvažnija utakmica. Varšava je relativno blizu i očekujem dobru podršku naših navijača, baš kao što je to bilo protiv Napolija.
I eto, dugi, cjelosezonski trnoviti put doveo je Kalinića i Dnjipro pred vrata raja. A sve je, moramo se prisjetiti, započelo s – Hajdukom. Ljetos je nogometnim Splitom vladala euforija (ništa čudno), a Dnjipro je “bile” prošao s ukupnih 2:1. Hajduku je u uzvratu na Poljudu nedostajao gol za prolaz.
- Izgleda kao da je jedan gol falio da ispadnemo, ali Lovre Kalinić je bio igrač utakmice. Mi smo bili bolji, to nije bilo upitno. Ali drago mi je što je sve počelo s Hajdukom – zaključio je Nikola, koji se zasigurno potajno nada da će ga dobre igre u dresu Dnjipra vratiti u redove hrvatske reprezentacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....