“Dobrodošli” na četiri jezika poručilo je u srijedu uredništvo La Stampe najavljujući finalni dvoboj Europske lige između Seville i Benfice. Cijela sportska rubrika torinskog dnevnika na jedan je dan postala kozmopolitski vodič za rijeku od 40 tisuća nogometnih turista koji se izlila ili se barem trebala izliti po Pijemontu.
Na talijanskom, španjolskom, portugalskom i engleskom mogli ste pročitati da vas Torino želi vidjeti i dogodine, na proslavi dvjestogodišnjice rođenja Don Giovannija Bosca, utemeljitelja salezijanskog crkvenog reda. Ako niste ludi za vjerskim turizmom, vrijeme do utakmice mogli ste ubiti obilazeći muzeje, recimo onaj automobilski, ili sportski s prastarim rekvizitima Juventusovih i Torinovih zlatnih generacija. Oni dubljeg džepa mogli su u šoping jer Torino je poznat po zlatu, a na glasu je i kao gastronomska meka osobito razglašena po pripremi mesa i izvrsnom sladoledu…
Dvadesetak tisuća Sevillinih i Benficinih navijača u ranim popodnevnim sastavima ipak se okrenulo klasičnim disciplinama nogometnih navijača u ovakvim prilikama. Španciralo se centrom grada, dvorištem “juventina” koji su masovno prodavali već rezervirane ulaznice za finale, i namakalo grla pivom. Dvostruka kruna izmakla je “staroj dami” koja iz izloga fan-šopova poručuje da je nije briga što je talijanski savez službeno zakida za osvojene titule “jer ovdje se slavi 32. naslov”…
Via Garibaldi, najprometnija ulica u pješačkoj zoni, pripala je Benficinim navijačima koji su ovaj teritorij upoznali prije dva tjedna, kada je momčad Jorgea Jesusa odigrala 0-0 s Juventusom i tako izborila finale. Stotinjak metara dalje kafiće su većinski okupirali Sevillini “nervioni”. Obje su grupe bile prijateljski raspoložene i raspjevane, posla za karabinjere praktično nije bilo. Ipak, “školovanijem” oku za ovakve prilike nije moglo promaknuti da među Benficinim tifosima ima rabijatnijih tipova s ozbiljnijim navijačkim iskustvima za pojasom. Sevillina je publika, s druge strane, nerijetko obiteljska. Među njima ćete zamijetiti i navijače treće životne dobi, ali i cijele razrede osmoškolaca koji su valjda finale Europske lige izabrali za ekskurziju…
- Benficini navijači luduju kada na cesti vide hrvatsku zastavu. Prijatelji su s Hajdukovom Torcidom – kaže nam Johnny Sučič dok sjedimo u kafiću na Piazzi Castello. Upoznali smo se slučajno, a minutu kasnije već saznajemo da je s društvom stigao kako bi navijao za “starog prijatelja” Ivana Rakitića. Prijateljstvo datira iz Rakitićevih dana u Schalkeu. Sa Sučićem su iz Frankfurta doputovali i Joško Renić te Albanac Alaj Quendrim, daljnji rođak Xherdana Shaqirija i veliki štovatelj Ante Gotovine. Spremno poziraju s hrvatskom zastavom na kojoj piše “Španjolci nije šala, Raketa vas doveja do finala”…
A Raketa je do finala, saznajemo od njegova oca Luke, do finala doveo najmanje pedesetak ljudi, što nije čudno ako se zna da mu je supruga Španjolka i da je, povrt toga, do Torina u srijedu potegnuo i jedan splitski autobus Rakitićevih prijatelja. Društvo je predvodio Ivanov vjenčani kum Marko Bralić “Keto”. Na polasku za nekadašnji Delle Alpi, preimenovan u Stadion Juventus otkako je zahvatom vrijednim 105 milijuna eura pretvoren u bombonijeru, pitamo nove hrvatske poznanike gdje će Rakitić nastaviti karijeru nakon ovog finala.
- U Realu valjda…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....