IKONA HRVATSKOG NOGOMETA JEDNOM REČENICOM OPISALA STANJE NA POLJUDU: 'Hajduk uništava borba za vlast, jedni drugima noge sapleću gdje god stignu'

Uvijek je zanimljivo razgovarati s Igorom Pamićem. Osebujan je čovjek, osebujan trener, govori ono što misli, ni jednu rečenicu ne pakira u celofan. Dugo ga nema na trenerskoj klupi, još od dana kad je vodio podgorički OFK Titograd.

Gdje se izgubio Paminjo?

- Nema me... Da vrijedim, valjda bih imao posao!

Eto, tako je počeo razgovor. Kad mu kažemo ne pretjeruje li malo, odgovara:

- Čekaj, zar nije istina da te netko plaća onoliko koliko vrijediš? Sad me nitko ne plaća, znači da ništa ne vrijedim. To je sva filozofija, sve drugo priče su za malu djecu.

Nisam htio u muku

Priča nam kako je nakon posla u Titogradu imao ponudu Krškog.

- Nisam htio ići u muku. E sad, jesam li pogriješio ili ne, nije ni bitno. A sad nemam ni jednu konkretnu ponudu.

Dobro, ima li kakvih planova, nemoguće je zamisliti da Igor Pamić sjedi kod kuće i na ga nema blizu nogometnih terena.

CROPIX

- Priča je uvijek ista. Treba čekati da se nešto pojavi. Nadam se da još uvijek netko cijeni moje trenerske kvalitete. Moram biti strpljiv, druge mi nema. Mislim da nisam dao sve svoje u trenerskom poslu. Ne da mislim, nego sam siguran. Sad ću imati 50 godina, osjećam se zaista odlično, imam motiva i elana za trenerski posao. Očekujem da će me se netko sjetiti.

Razgovarati s Pamićem, a ne pričati o Istri 1961 ne bi imalo smisla. Taj klub njegova je ljubav, to se davno zna. Kako gleda na sve što se događa na Drosini?

- Istra je klub koji mi je u srcu. Tu sam proveo dugi niz godina, a konačno, iz ove sam regije. Međutim, ne znam ništa iznutra. Niti se želim miješati. Međutim, kad gledam izvana, djeluju mi dosta - šepavo! Mi smo nekad plivali bez novaca, a sad kad ga sigurno ima više nego tada, gore je nego što je bilo. Zaista je čudna situacija. Nekog novca po mojim informacijama ima, međutim očito nije dovoljno. Novac je bitan, ali u nogometu nije dovoljan. Treba imati i znanja. U strategiji znanja novac se može napraviti, ali lako ga je potrošiti. Istra je ušla u jedan krivi ritam, u njemu su već godinama, to je jednostavno činjenica. Teško se izvlače iz njega, očito ne znaju napraviti reda.

Kazat će ovako...

- Hrvatska liga postala je jako ozbiljna liga. U HNL-u se više ne može improvizirati. Po onome kako Istra sada sastavlja momčad, najveći su kandidati za ispadanje. Pula ima još jedan problem. U tom gradu vlada gubitnički mentalitet. Tamo je normalno izgubiti! Kad se jednom pobijedi u tri mjeseca, onda je fešta. Jako je teško to mijenjati. To se može napravit samo kvalitetom i pravim izborom.

Dobro, a kako gleda na strane investitore u HNL-u?

- Strani investitori pokazali su se dobrim. Rijeka i Osijek postali su ozbiljni klubovi, Gorica je s puno manje novaca na startu napravila sjajan posao. Imaju ljude u struci koji znaju obavljati svoj posao. Nije dovoljno imati samo sportskog direktora. Treba imati dobrog sportskog direktora! Ili trenera-menadžera. To su najbitnije stvari. Kako sada pripremiš prijelazni rok, takva ti je godina.

Treba ga znati voditi

Ovih dana u žarištu nogometnih zbivanja je Hajduk. Izgleda da na Poljudu ne znaju tko pije, a tko plaća?

- Ne treba imati previše mozga da bi se zaključilo kako se u Hajduku odvija borba za vlast. Svatko bi želio biti vlast, a očigledno ne može. Hajduk nije Istra, nije Gorica... Hajduk je klub s masom navijača, s tradicijom. Kratko i jasno, Hajduk treba znati voditi. Nakon puno godina napokon su izgledali kao ozbiljan klub dok je predsjednik bio Kos. Tada je klub imao glavu i rep, sve je imalo smisla. Napravila se i solidna momčad koja je imala kontinuitet, moglo se samo nadograđivati. Pustimo sad rezultat, on može biti sad odličan, a za dva mjeseca nikakav.

Nema vizije

Međutim, ističe Pamić, to nije strategija i vizija.

- Hajduk nema strategiju i viziju. Ne kažem da ljudi u Hajduku nisu sposobni, ali ta borba tko će biti na vlasti uništava. Tamo se radi o klasičnom sapletanju nogu. Imam osjećaj da oni koji nisu blizu vlasti rade kontra onih koji jesu, sapleću im noge gdje god stignu. Tu nema sreće!