U trileru godine na velikogoričkom stadionu domaći klub je izborio polufinale Hrvatskog kupa i došao na dvije pobjede od osvajanja trofeja i plasmana u europsko natjecanje. Iako se do 90. minute činilo da će u polufinale gosti iz Pule jer su imali prednost 2:1, trenutak magije Kristijana Lovrića ostavio je Goricu na životu i odveo četvrtfinale u produžetke, a na kraju je presudilo izvođenje jedanaesteraca u kojem su domaćini slavili 4:2.

Kad se sve izanalizira i realno ocijeni, nema dvojbe da je među četiri najbolja u Kupu otišla bolja momčad, koja je u konačnici imala čak 28 udaraca prema vratima suparnika. Još od prvog napada na utakmici, kojeg je nevjerojatnim promašajem praznih vrata s dva metra završio Anthony Kalik, vidjelo se tko će dominirati terenom i diktirati ritam utakmice, ali po tko zna koji put ove sezone momčad trenera Krunoslava Rendulića zakazala je u realizaciji. Jednostavno je neobjašnjivo što sve mogu promašiti igrači Gorice, prosuli su u prvenstvu između pet i sedam bodova zbog istog problema u nekoliko dvoboja, a činilo se da će poslije dva pogotka za Istru Diona Drene Belje, prosuti i polufinale Kupa.

Kristijan Lovrić

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Ipak, duga sudačka nadoknada, pokazana šest minuta, a trajala je deset, donijela je izjednačenje na 2:2, pogodio je Lovrić svojim ‘trade-mark’ udarcem desnicom u donji desni kut. Produžeci nisu donijeli golove, iako je junior Caio Cruz u seniorskom debiju zabio glavom za Goricu, ali VAR je otkrio malo zaleđe, da bio kod izvođenja jedanaesterca vratar Dominik Kotarski obranio udarce Iličića i Da Silve, a četiri izvođača domaćih bili precizni za trijumfalnih 4:2.

Nema problema

Baš kao i prošle godine, Gorica ide u polufinale i još jednom potvrđuje koliko je blizu najboljim hrvatskim klubovima već četvrtu sezonu otkako je prvoligaš. Na nestvaran način europska nagrada je izostala prošlog proljeća, ali treba vjerovati da ova sjajna generacija nije rekla zadnju riječ.

- Ne vidim razlog zašto Gorica ne bi osvojila Kup. Mi u svakom slučaju vjerujemo da je to moguće - naglasio je trener Krunoslav Rendulić odmah nakon pobjede, koja je burno proslavljena, a poklopilo se da je to bila noć uoči 26. rođendana Kristijana Lovrića, koji je 1. prosinca.

- Rekao sam prije utakmice da ćemo dati 200 posto za prolaz, a mi smo dali 300 posto. Primili smo dva gola iz dva ozbiljnija napada Puljana, Istra se pokazala kao dobar suparnik, ali najprije Matar Dieye u nadoknadi prvog dijela, a onda ja u 96. minuti, uspjeli smo pogoditi za 2:2 i produžetke. Bila je to nagrada za sav trud i zalaganje cijele momčadi - kaže Kristijan Lovrić.

- Dominik Kotarski je zaslužio velike pohvale za dva obranjena jedanaesterca, a imao sam osjećaj da će tako biti, čak sam Steenvoordenu rekao da raspucavanje neće doći do mene jer sam trebao pucati peti, a tako je i bilo. Stožer, a pogotovo kondicijski treneri, kako moj privatni, tako i klupski Krešimir Šoš, stvorili su od nas fizički moćnu momčad koja nikada ne odustaje. I kada je bila 90. plus minuta vjerovali smo da se možemo iščupati, pokazali smo ogroman karakter. Tako ćemo biti spremni i izginuti na svakoj sljedećoj utakmici i vjerujem da rezultati neće izostati - naglašava Lovrić.

- U ovom trenutku ne zanima me s kim ćemo igrati u polufinalu, to je tek na proljeće, a nama je sada ključan Osijek u subotu. No, mi se nadamo finalu i sigurno ćemo izvući maksimum jer kada pružamo ovako dobre partije i pokažemo karakter, nema za nas problema, možemo dobiti bilo koga. Prvi je na redu Osijek - podvukao je Kristijan Lovrić.