Ministar Vili Beroš još se prekjučer nadao da ćemo cinkati susjede ako okupljaju društvo. Naravno, prvo ću murju poslati predsjedniku, on mi je dosta blizak susjed. Onda premijeru radi ravnopravnosti. Poslat ću onom namrgođenom susjedu iz Domovinskog pokreta, a mogao bih i bakici s prvog kata. Ta će se veseliti i policijskoj patroli. Ostalima murja treba doći po zakonima. Oni kažu da policija bez naloga ne smije u stan. To je jučer potvrdio i ministar Davor Božinović, valjda je čuo Grbina kako ga vragolasto upozorava da postoji ustavna odredba o nepovredivosti doma. Zato policajci uvijek kažu onu uviđavnoprijetvornu rečenicu:
Mogu li ući?. Ne, razgovarajmo ispred stana. Imate tulum? Da. Ima li vas više od deset? Ne. Mogu li provjeriti? Ne. Tko je u stanu osim vas? Snjeguljica i sedam patuljaka, to nas je devet. Želite imena, evo: Ljutko, Smješko, Pospanko…Dobro, hvala, doviđenja. Oprostite na smetnji, ali znate kako je, nezgodno je ako dođe Djed mraz s vilenjacima, kažu policajci i odu na novu adresu. Nakon toga vlasnik stana ili organizator tuluma može pozvati Ružno pače da izađe iz ormara, ionako se sakrilo samo zato što je gay, a ovo je Hrvatska.
Tako je jedino moglo biti. Policija bez naloga smije ući u stan samo ako zatječe nekoga tko tog trenutka čini kazneno djelo za koje se izriče kazna viša od pet godina zatvora. Ljubo veli da smiju i ako vjeruju da je netko s tjeralice u gajbi ili ako sumnjaju da će ekipa uništiti kakav dokaz kaznenog djela. Ljubo zna, taj cijeli život izvlači iz pritvora. Ako je, dakle, policija pred vratima kakve crkve ili udruge, zavičajnog ili nogometnog kluba, te privatnog stana, nema ulaska. To je jednostavno zakonska odredba temeljena na ustavnoj ideji o nepovredivosti stana. Može murja i nasilno upasti u stan, ali to je bezveze. U munjevitoj akciji uhvaćena vrtićka grupa Leptirići na reunionu nakon trideset godina, tako bi nekako glasio naslov u crnoj kronici.
U ozbiljnoj bi zemlji trebali biti zahvalni što nije uvedeno ograničenje kretanja kao ono u Francuskoj ili Italiji. No, u ozbiljnoj bi zemlji vjerovali da netko tko se strateški i smišljeno bori protiv Covida ima ideju što i zašto radi, a ne igra se podmornice po sistemu pogođen-potopljen. Bilo je, naime, sasvim jasno prije tjedan, dva, tri i pet tjedana da ne radimo dobro, da nismo skoncentrirani, da ne pazimo na distancu i ne nosimo maske, a najgore, ne poštujemo izolaciju, šećemo kao zastupnica Dalija Orešković dok nismo dobili nalaz testa po kojem smo pozitivni.
Britanci, primjerice, vide da im je broj zaraženih za trećinu manji otkako su uveli strože mjere. Jednostavno, odgovorne su zemlje odlučile spašavati prvo živote jer svaki drugi pristup samo znači da su tu akciju odgodili, a ne i izbjegli. Doći će im prije ili kasnije na red. Bolesnima i mrtvima teško je raditi u bilo kojoj industriji, kamoli puniti proračun kojim će se plaćati spašavanje gospodarstva. To je zabluda i razmišljanje do kraja tjedna, bakljade ili obljetnice Vukovara. Sada nam treba minimalno pet tjedana da se smanji broj zaraženih. Za to će vrijeme broj mrtvih narasti za jedno tri puta. Neki zato i što ih zdravstveni sustav neće moći obraditi.
Da, opravdano je uvesti kazne jer su Covid-skeptici i dalje na slobodi, misle da je sve zavjera i da se korona njih ne tiče, da je Zemlja na leđima kornjače i da štiteći svoje pravo na ludost imaju pravo ugrožavati druge. Žilavi su. Baš zato treba pametnije. Da ne ispadne da štiteći prava ozbiljnih, puštamo da se idioti i virus provuku.