Vlatko Marković, Franjo Tuđman i Mladen Vedriš
 RADIšA MLADENOVIć
DRAMA NA SASTANKU

Kaos u Beogradu: ‘Kad smo im rekli da ih zovemo na utakmicu Hrvatske, počeli su skakati sa stolica!‘

Jedan od glavnih ljudi organizacije povijesne utakmice sa SAD-om, prisjetio se tih dramatičnih dana
Piše: Davorin OlivariObjavljeno: 17. listopad 2020. 19:55

Mladen Vedriš bio je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza u doba kad se dogovarala povijesna utakmica Hrvatske i SAD-a. Bio je, naravno, jedan od glavnih ljudi povijesnog događaja, čovjek koji je stigao u Beograd kazavši da će Hrvatska organizirati utakmicu koja će ostati vječno ubilježena.


Kako je uopće počela priča o gostovanju SAD-a u Maksimiru?
- Vaš kolega, pokojni Darko Tironi, Neven Kolić i nekoliko prijatelja, najavili su se na razgovor sa mnom. Oni su imali kontakt s Ivanom Opačakom koji je imao mandat Američkog saveza kad se radi o dogovaranju utakmica po Europi. Kazali su mi kako se javio i predložio da se odigra utakmica sa SAD-om u Zagrebu. Međutim, da se protivnik ne zove Jugoslavija, nego - Hrvatska! Opačak je imao autorizaciju tamošnjeg saveza koji je pak imao autorizaciju State Departmenta, s njihove strane je postojala ozbiljna ponuda. No bilo je pitanje što mi možemo učiniti.


Pravni presedan
Tada se u priču uključuje Zorislav Srebrić, uzima u ruke Statut FSJ-a, gdje je već u prvim člancima zapisano da je FSJ udruženje nacionalnih saveza.
- Bilo je zapisano da nacionalni savezi imaju i odgovarajuća prava koja se odnose na međunarodna poslovanja i aktivnosti, uključujući i mogućnost odigravanja utakmica. A uz to Srebrić je našao podatak da je Hrvatska već odigrala jednu utakmicu za vrijeme Jugoslavije. Bila je to međunarodna utakmica protiv Indonezije 1956. godine! Mi smo, dakle, stvorili pravni presedan po kojem je moguće da Hrvatska igra međunarodne utakmice.


Tada je slijedio put u Beograd...
- Stigli smo u Beograd, izvijestili smo glavne ljude FSJ-a da ćemo organizirati utakmicu sa SAD-om i pozvali smo ih da nam se priključe kao gosti! Kazao sam u Beogradu da na to imamo pravo na temelju Statuta, pravila koje je bilo malo zapušteno od te 1956. godine i utakmice s Indonezijom. Pričao sam da mi sad obnavljamo to pravo te predlažemo i drugim savezima unutar FSJ-a da to učine ako mogu.


Vjerojatno je bilo zanimljivo vidjeti njihova lica kad su obaviješteni i još k tome pozvani na utakmicu...
- Da je onda postojala mogućnost snimanja mobitelom, bile bi to fotografije za povijest! Ljudi su počeli skakati sa svojih stolica, naginjati se prema nama, pitali su je li moguće da smo im došli s takvim prijedlogom.


Kako ste vi reagirali na njihovu reakciju?
- Mirno sam im kazao da smo ih obavijestili te da ćemo im kad se vratimo u Zagreb sve poslati i u pisanoj formi, a da smo došli u Beograd jer smo smatrali kako je korektno izravno ih obavijestiti. E, tada je nastupio kaos! Nisu mogli vjerovati kad smo se digli s stolica i krenuli u Zagreb. Inače, ta točka dnevnog reda, utakmica Hrvatska - SAD, bila je pod točkom “razno”, dakle posljednja, pa kad je bilo gotovo, odmah smo se digli i otišli. Drugi dan naslovnice beogradskog tiska bile su zaokupljene samo tom temom.


Po povratku u Zagreb počela je ozbiljna priprema za utakmicu.
- Bilo je tada prvo i najvažnije poslati naš zahtjev, sve dokumente u FIFA-u i UEFA-u. Oni su morali odobriti tu utakmicu, SAD je bio dio FIFA-e, a mi i dio UEFA-e. Mi to nikad nismo saznali, ali možemo pretpostaviti da su u Beogradu dobili dopis u kojem im je bilo jasno naznačeno da ne mogu osporiti legalitet te utakmice. Tu moram kazati da su tada tajnik Saveza Duško Grabovac i Zorislav Srebrić bili bitni kad se radi o činjenici da je pravno sve bilo u redu.

Europa dobila signal

Je li vama osobno netko, s obzirom na to da ste imali i političku funkciju kao gradonačelnik Zagreba, upućivao neke pozive ili vam je možda prijetio na bilo koji način?
- Ja sam na poziciju gradonačelnika došao iz nogometne organizacije, a predsjednik Franjo Tuđman je uvažavao autonomiju Saveza, podržavao naše odluke. Naravno da smo ga mi odmah obavijestili o mogućnosti odigravanja utakmice s Amerikancima. Dao nam je punu potporu, a rekao nam je da nam, kad se radi o sigurnosti, sav državni aparat stoji na raspolaganju. Kao što znate, utakmica je prošla bez ijednog incidenta. Ne, mene nitko nije nazivao ili prijetio. Mi smo glavnu pozornost posvetili međunarodnom i sigurnosnom aspektu. Zamislite koja je to odgovornost bila prema onima koji su na utakmicu stigli iz svih dijelova Hrvatske. A bilo ih je dosta i iz iseljeništva.


Kako su se ponašali Amerikanci?
- Tada su svi na kugli zemaljskoj znali da se radi ne samo o sportskom nego i o političkom događaju. Potpuno je bilo jasno da su Amerikanci dali signal da se utakmica odigra, signal realiteta. Kako god je njihova službena politika nudila priču održavanja Jugoslavije, ali uz uvjet da postane demokratičnija i primjerenija svima, postojao je pragmatičan stav u vrhu njihove politike. Dakle, Amerikanci su imali stav da ukoliko se Jugoslavija ne može održati, treba pomoći mogućim strateškim partnerima i saveznicima u budućnosti, da im treba pružiti ruku, pokazati im kako je SAD na njihovoj strani. Kao što vidite, u ovih trideset godina, s manjim ili većim intenzitetom, to se strateško partnerstvo potvrđivalo. Ali u tom trenutku bilo je presudno važna, ne samo što je nas to hrabrilo, poruka SAD-a svim stranama. Tada je i Europa saznala da su Amerikanci već u ranoj fazi poslali signal da na Hrvatsku gledaju kao na državu!


Mladen Vedriš je zaključio:
- Jako sam ponosan na to vrijeme. Bilo je to izuzetno vrijeme. Sjajno je kad vas nebo stavi u kontekst sudjelovanja u takvom događaju, ne samo kao čovjeka koji se svemu veseli, već kao i aktivnog sudionika.

Linker
24. listopad 2020 20:08