U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju sa Zvonimirom Bobanom kojeg je napravio Tomislav Židak 14. svibnja 1988. godine.
1. Najmlađi ste kapetan u povijesti Dinama. Iako vam mandat traje tek tri tjedna, jeste li već nešto ishodili za suigrače?
- Prvenstveno se borim za premije, zasad smo dogurali do premije od 40 milijuna za pobjedu, što i nije tako loše. Ali, ako smo ispod četvrtog mjesta sve pada za 50 posto. A što se tiče suigrača, već sam posjetio Blaževića, tražio sam da se isplate premije i Ištvaniću. I to je dio kapetanskog posla…
2. S 19 godina imate sve - auto, stan, novac, slavu, obišli ste već u tim godinama skoro cijeli svijet. Kakav je motiv koji gura vašu ambiciju naprijed?
- Volim nogomet i to je najdjelotvornija injekcija. Kad sam već krenuo, odlučio sam stići do vrha, ne spadam u tipove koji će stati na pola puta. Nogomet je mogućnost da osiguram egzistenciju i sve sam podredio tom cilju.
3. Trener koji vas je afirmirao je Miroslav Blažević. Vlada li između kapetana i ‘šefa’ napetost, nakon što je brat Dražen morao potražiti sreću preko granice?
- Nikad nije bilo konflikata, s trenerom sam u super odnosima, on je najzaslužniji za moju afirmaciju. Blažević je svakako kuražan čovjek, trebalo je imati petlje i tako mladom čovjeku dati kapetansku vrpcu. Svjestan sam da u klubu ima i zaslužnijih, bilo je igrača koji su više zaslužili Dinamo. Ali, Blažević se odlučio za mene i ja to moram opravdati.
4. Je li Dinamo nakon poraza Zvezde kompromitirao sudjelovanje u Kupu UEFA?
- Izgledi su nam minimalni, upropastila nas je Zvezda. Ako se ne uspijemo probiti u Europu bit će to veliki kiks, jer imamo momčad koja mora ostvariti takav plasman. Za nešto više nismo imali mogućnosti, teško se ukomponirati za samo jednu sezonu. No, mi ove godine nismo imali sreće, iako se još nismo predali. Borit ćemo se do kraja pa što bude.
5. Hoćete li se, kao kapetan Dinama, boriti da Robert Prosinečki ponovo dođe u Maksimir? Govori se da je potpisao sa Zvezdom dvogodišnji ugovor?
- To nije točno, ugovor će mu isteći tek za tri godine, obaveze na dvije sezone ne postoje. Ako ga crveno-bijeli žele zadržati, ostat će na Marakani još tri godine. Tek nakon toga postoje izgledi da se Robert vrati u Maksimir i ja ću se maksimalno založiti da dođe ‘kući’.
6. Hoćete li pokušati zaustaviti Škoru?
- Uvijek ću glasati za igrača, ako mu je ponuđen dobar angažman, čemu ga zaustavljati na putu do životne sigurnosti. Ako Škoro želi u inozemstvo, treba mu izići u susret, iako bi za Dinamo bilo od neprocjenjive koristi da ostane u Zagrebu. Inače, Hare je genijalan igrač u svakom pogledu, možda se tu i tamo ‘zanese’, predugo čuva loptu, ali sve to ima svoje ‘zašto i zato’.
7. Govori se da je Prskalo već Dinamov, dolazak u Maksimir najavljuju Asanović i Mihajlović. Smatrate li da takav Dinamo može parirati Zvezdi sa Savićevićem, Pančevim i Stojkovićem?
- Ako će navedeni igrači doći, a o tome se ozbiljno govori, moći ćemo se nositi sa Zvezdom. Mislim da će samo ta dva kluba, tako pojačana, voditi glavnu riječ. U Jugoslaviji neće imati ozbiljnijeg konkurenta.
8. Prije nekoliko mjeseci ste najavili skori odlazak u JNA. Jeste li promijenili odluku?
- Ako se Dinamo plasira u Kup UEFA ostat ću - nadam se - još šest mjeseci, želim biti korektan prema klubu koji mi je sve dao. No, u zimu sigurno mijenjam plavi za sivomaslinasti dres, želio bih konkurirati za reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Italiji.
9. Koji treneri su vas posebno impresionirali - biste li radije trenirali pod rukom Vasovića, Jusufija ili Skoblara?
- O Blaževiću sam već govorio, a od nabrojenih najviše cijenim Skoblara, on igraču daje maksimalnu slobodu u igri. Mislim da će ovog ljeta biti najtraženiji trener u Jugoslaviji.
10. Četiri godine ste ugovorno vezani za Zagreb i Dinamo. ‘Zasvrbi’ li vas ponekad pa pomislite da bi bilo dobro promijeniti ‘zrak’ i skoknuti koju godinu u Split ili Beograd?
- Iako je u mojim godinama teško donositi takve odluke, ipak već sada mogu reći da nikad neću napustiti Dinamo. U Zagrebu sam ostvario afirmaciju, zaljubljen sam u ovaj grad i zaista ne bih mogao otići. Bit će još ugovora, prijelaznih rokova i ljetnih groznica, ali će plavi uvijek biti na prvom mjestu. Nek Dinamo ponudi 70 posto onog što drugi daju i neće biti ni najmanjeg stresa.
11. Što kažete na potez Piksija Stojkovića koji je neozbiljnim potezom uskratio svojem klubu jedan trofej. Imate li razumijevanja za takve ekshibicije?
- Za tako nešto čovjek mora biti izuzetno hrabar, priznajem da se ne bih usudio, posebno ne u finalu Kupa. Ali ako je Stojković smatrao da je tako najsigurnije, onda je taj potez u redu. U pravilu golmani rano ‘liježu’ i mene ponekad obuzme slična ideja, ali se odmah trznem jer - ima li čovjek pravo na neozbiljnost? U finalu Kupa svakako ne!
12. Što radite kad niste na trening, kad skinete kapetansku vrpcu, kad lopta miruje?
- Zabavljao sam se igrajući bilijar do besvijesti. Pretjerao sam, kičma me počela boljeti. Sada apstiniram i slobodno vrijeme ‘ubijam’ slušajući glazbu, u karantenu odlazim s kazetama Georgea Michaela. Pokušavam srediti dojmove, obnavljam slike iz Čilea, ne prođe dan da ne pogledam snimku finala. Bez obzira na to što sam puno proputovao, volim čeprkati po uspomenama, rado se sjetim boravka u Lenjingradu. Da, dobro ste čuli, taj grad je na mene ostavio najdublji dojam. Vidio sam Sydney, Rio, Pariz, London, ali - Lenjingrad je najljepši.
13. Što bi vas posebno pogodilo?
- Kada bih doživio sudbinu Dražena Petrovića. Izvjesni ljudi su se zaista sramotno ponijeli prema velikom sportašu, možda i najvećem kojeg je Zagreb posljednjih desetljeća imao. Ne mogu povjerovati da će se Zagreb tako tiho rastati s čovjekom koji je učinio toliko za afirmaciju košarke i donio najsjajnije trofeje? A kako mu se sve vraća? Na kraju ga još i vrijeđaju. Pucaju po njemu. To me zaista pogodilo! Nadam se da će moj rastanak s Dinamom biti ljepši.