Jose Mourinho danas igra tisućitu utakmicu. Postaje 33. trener moderne ere kojem je to uspjelo prema statistici LMA (League Managers Association). Otkako je 2003. godine zadivio Europu osvojivši s Portom Kup UEFA, a godinu dana kasnije fascinirao pobjedom u Ligi prvaka, Mourinho je trenerska ikona. Iako zadnjih godina njegova slava blijedi i dojam je da je potrošio metode, pa dijelom i energiju s kojima je stizao do uspjeha.
Rezultati su mu daleko od nekadašnjih, Portugalac je već dvadesetak godina u žarištu i očito nije mogao probijati sve barijere i imati rješenja za sve zamke i zadaće na koje je naišao. Premda je sam za sebe još 2004., godine, bahat kakav jest u Londonu na predstavljanju u Chelseaju kazao da je “Special One”, savršenog trenera, koji će biti uspješan sa svakom nogometom ekipom nema. I nije ga bilo među onima koji su vodili toliko klubova kao on: Benfica, Uniao Leiria, Porto. Chelsea, Inter, Real, ponovno Chelsea, Manchester United, Tottenham i sada Roma.
Volio tko njegovu samodopadnost koja s vremena na vrijeme prelazi u aroganciju, Mourinho je faca. Najbolje je to dokazao na Maksimiru kad je primio jedan od najtežih udaraca za svoj ego otkako je trener. Nije se durio, nije tražio dežurne krivce što je, doduše znao raditi, došao je u Dinamovu svlačionicu i zapljeskao te čestitao pobjednicima, Riječima koje najviše cijeni: “Respekt, imate muda”.
Pošteno, časno, zapravo veličanstveno. To je Jose Mourinho, i gad kad se bori, ponekad i metodama koje prelaze granice fair-playa samo da dođe do rezultata, ali sportaš koji zna cijeniti protivnika. Osim ako s druge strane nije rival koji mu “pomrači um...”
21 godinu na klupi
U nedjelju, od 20.45 na Olimpijskom stadionu u Rimu, kao trener Rome s kojim je startao ligaškim pobjedama nad Fiorentinom i Salernitanom, igra protiv Sassuola utakmicu koja će mu značiti nešto više. Trenerskog posla primio se u rujnu 2000. godine u Benfici. Otišao je samo tri mjeseca kasnije, ali ne zbog loših rezultata.
Štoviše, od čovjeka kojeg su tretirali kao prevoditelja Englezu Bobbyju Robsonu u Barceloni, zaradio je respekt struke. Benfica u tom času šest godina nije imala naslov prvaka, a kasa je bila prazna. Predsjednik je smijenio Juppa Heynckesa i tražio trenera koji će bez ulaganja revitalizirati ekipu. Mourinho je točno tog ljeta napustio Barcelonu jer htio se izboriti za samostalnu karijeru, nakon što je bio pomoćnik i Robsonu i Van Gaalu.
Kako je čovjek koji ga je doveo izgubio predsjedničke izbore, Jose je brzo otišao, ali u krakom razdoblju pokazao je da ima trenerskog mota. Dobio je pet od deset utakmica, a toliko je brzo uspostavljao moć i utjecaj da su ga se novi vladari ekspresno riješili. Šansu mu je dala Uniao Leiria, brzo potom Porto. Njegova misija nije bila samo dokazati se kao trener, nego i “začepiti usta” onima koji su sumnjali u njega.
S Portom je pokorio Europu, Chelsea učinio najboljim u Engleskoj na što je čekao od davnina, s Interom je neočekivano također osvojio kontinentalnu krunu, a prvi put moć Mourinhova pristupa više nije tako učinkovita bila u Realu. Iako, treba imati u vidu da je s druge strane stajala super jaka Barcelona. Unatoč tome osvojio je La Ligu, pa s Chelseajem Premier ligu. U Manchester Unitedu i Tottenhamu nije imao najveće rezultate, pogotovo sa Spursima, prvim klubom, otkako je svjetski poznat, u kojem nije osvojio trofej.
Jednom je kazao kako svaku medalju baci odmah čim mu je stave oko vrata i jedino razmišlja o budućnosti, međutim njegova kosa više nije crna nego sijeda, a u putovnici piše da ima 58 godina, vjerujemo da će zastati i sjetiti se 21 godine samostalne trenerske karijere. Neki se danas pitaju ima li sposobnost prilagoditi se novitetima u modernoj igri i ponovno biti pobjednik. Roma mu je dala svojevrsnu šansu, ne najbolju jer rimski klub nije poznat po trofejima i osvoji li nešto s Vučicom opet će ga nositi na ramenima. Bio je inspiracija mlađim trenerima od kojih ga neki sada nadmašuju.
- Gledam samo na sljedeći nastup jer želim usrećiti klub. Nikad nisam razmišljao o tome da dođem do tisuću utakmica, niti sam ih brojio, niti sam se brinuo. Ali kad su mi rekli da ih nedostaje osam ili devet, tada mi je to postalo zanimljivo i počeo sam računati. Devedeset tisuća minuta, ne brojeći dodatke, to je puno, no ništa to nije promijenilo u meni, kao osobe ili trenera - kazao je Mourinho da bi priznao što je prokletstvo i sreća istodobno:
- Sve što se događa daje mi osjećaj “deja vu”. Čini mi se da mi se sve što se zbiva već nekad dogodilo i ništa me ne iznenađuje. To je bogatstvo iskustva, kapitala koji mnogi nastoje obezvrijediti, ali koji i u nogometu i u životu jako puno znači.
I to je Mourinho! Nije govorio tako kad je on skidao iskusne s trona. Tada je u prvi plan stavljao nove ideje i ambicije, uvijek će priču okrenuti sebi na mlin. Lukavac i karizmatik. Jose Mario dos Santos Mourinho Felix.
Trener stoljeća
Portugalski Savez proglasio je ga 2015. godine tamošnjim trenerom stoljeća. Jedan je od pet stručnjaka koji su osvojili naslov prvaka u četiri države, a prvi je u povijesti koji je potrošio više od milijardu eura na transfere igrača. Zbog taktičkog znanja, preferiranja rezultata pred ljepotom igre, ali i kontroverzne osobnosti, što su najviše osjetili suci koje je često uzimao kao metu, generirao je brojne obožavatelje i kritičare.
Primjerice Arsenea Wengera je nazvao i “voajerom” koji je opsjednut s Chelseajem, a početkom 2014. godine “stručnjakom za neuspjeh”. Ulazio je u sukobe s brojim suparničkim trenerima pa je Antonia Contea nazvao “malim čovjekom”. Eto, kako za koga...
U 999 utakmica ima 637 pobjeda, 204 remija i 158 poraza, brojne nagrade za najboljeg trenera svijeta, Europe i država u kojima je radio. Dvaput je bio prvak Europe s Portom i Interom, a ukupno je osvojio 25 trofeja, od toga osam titula državnog prvaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....