NESUĐENA ZVIJEZDA VATRENIH PROIGRALA NAKON ČAK OSAM KLUBOVA I GODINA ČEKANJA 'Kao da se jedva čekalo da me se ocrni, zar su neki treneri slijepi?'

Nije ga bilo duže vrijeme u medijima. Nije baš čudno. Brojne promjene klubova otkako je prije šest godina matični Dinamo zamijenio Barcelonom, čak sedam upućuje na karijeru bez kontinuiteta igre. Kad mladi igrač ne igra u kontinuitetu, onda može imati sve talente ovog svijeta, ali neće iskoračiti u kvaliteti. Alen Halilović dobrim je dijelom sam pridonio takvoj turbulenciji statusa, ali objektivna analiza odat će i niz drugih i vanjskih negativnih faktora na njegovu štetu.

Kad se spoje nestrpljenje i mladenački hirovi u pristupu nogometu s hladnim, često bez skrupula pristupima vodstva, odnosno trenera klubova, onda se dobije igrača još nedorečenog potencijala. No, ako tom spoju pridodate i manjak sreće, kao što mu se sada dogodilo u Nizozemskoj (prije toga u Las Palmasu teža ozljeda kad je bio u odličnoj formi), onda je još dobro da Halilović nije izgubio temeljno samopouzdanje. Štoviše, danas nam se čini da možda prvi put u seniorskim godinama realno odaje iskorak u zrelosti. S obzirom da mu je 18. lipnja 24. rođendan, djeluje to dobrim znakom u kontekstu bliže perspektive i razvoja potencijala…

Realne greške

- Možemo o tome na sto načina, ali mislim da je prema meni ipak previše strogosti u procjenama, podosta predrasuda i netočnosti. Već neko vrijeme tim kritičkim osvrtima, pogotovo u Hrvatskoj, ne opterećujem. Nema smisla. Realno je da sam imao grešaka u tijeku inozemne karijere, kako kod izbora klubova, tako i u dvojbenim fazama pristupa. Utoliko sam sam dijelom pridonio da me se negativno tretira. Ono što mi, međutim, smeta, je kad se nešto kaže samo da se kaže, s predrasudom i što ne odgovara činjenicama. I to se potencira, pa imam osjećaj da se jedva dočeka da me se ocrni, bez obzira koliko sam prije toga dobrog učinio. No, dobro, idem dalje. Koncentriran sam na nogomet jer samo tako, igrom i učinkom, mogu iskoračiti u pravcu koji želim i pokazati koliko vrijedim.

REUTERS/Daniele Mascolo / REUTERS

Alen Halilović

Podrška trenera

Krenimo od stanja u Heerenveenu?

- Eto, kroz taj period u Nizozemskoj može se sublimirati sve što se meni događalo, i događa, u pozitivnom i negativnom kontekstu. Dakle, došao sam k njima jer su na tome inzistirali direktor i trener. Sezona je već počela i kad sam se priključivao, dotadašnja momčad je ušla u odličan period. Zaredale su pobjede i bodovi koji su stvorili euforiju u gradu, gdje svi obožavaju klub. Koliko god to išlo na moju štetu, i nije bilo po dogovoru, logično je da je trener forsirao momčad koja skuplja bodove. Ulazio sam s klupe i stvarno nisam mogao ništa zamjeriti Johnnyju Jansenu. Taj mladi trener me stalno bodrio i govorio da ću sigurno dočekati svoju priliku i da samo nastavim dobro raditi kao do tada.

Tako je i bilo?

- Je, ali je, nažalost, kratko trajalo. To je taj splet okolnosti i peh koji se valjda meni mora dogoditi. Kad sam igrao u najboljoj formi u Las Palmasu, suparnik me teško ozlijedio na sredini terena u bezopasnoj akciji. Slijedila je operacija i četiri mjeseca aut. Vratio sam se u momčad kad je ona posustajala u borbi za ostanak. Solidno sam odigrao, ali palo se u drugu ligu i trebao sam ići. Eto sada, kada sam se izborio za pozicije u Heerenveenu, upisao pogodak i asistencije, uvršten u momčad mjeseca te sam ulazio u kontinuitet igre za posljednjih osdam kola, dogodi se pandemija i kraj sezone! Doživljavam to kao još jedno iskušenje nogometne sudbine, u trenutku kada osjećam da činim važne iskorake. Pogotovo u psihološkom smislu.

Mislite na zrelost pristupa, više poniznosti?

- Na sazrijevanje, baš to. U prethodnim klubovima, u situaciji koja me snašla u Heerenveenu, već bi me nakon nekoliko utakmica nezadovoljstva statusom uhvatila nervoza. Nisam imao strpljenja, iskazivao bih ljutnju i to me nezrelo ponašanje definitivno puno toga koštalo u razvoju dosadašnjeg dijela karijere. U aktualnom klubu, gdje je atmosfera zbilja sjajna, sa zdravom grupom većinom mladih igrača, gdje je trener također veliki pozitivac, spoznao sam važnost strpljenja upravo zato što sam doista bio strpljiv. Trener i suigrači su mi bili blizu, pomogli da spreman dočekam svoj trenutak. Postao sam svjestan koliko je presudno fokusirati se na trening i teren, stalno raditi, tiho i ponizno, a ne hraniti se negativnom energijom. I takav se pristup vrati dobrim, definitivno.

To bi moglo biti ključno u nastavku karijere. Još ste dovoljno mladi da ostvarite zapaženije domete?

- To stalno i ja govorim, premda me se često tretira kao igrača koji od odlaska iz Dinama ne igra ništa, odnosno dovodi me se u isti status s nekim mladim igračima koji su otišli i ne igraju vani. Uz sav respekt svima, ali ja sam ipak odigrao više od 80 utakmica španjolske lige, kao prvotimac u Sporting Gijonu te Las Palmasu. OK, može mi se predbaciti da sam krivo odabrao odlazak u HSV, pa da se transfer u Milan pokazao, do sada barem, bez efekta. No, ne može mi govoriti neki trener iz Hrvatske da je moj problem što ne igram obranu. Pa valjda ne bih mogao s 19 godina biti prvotimac u Gijonu ili s 20 u Las Palmasu, te u snažnoj španjolskoj ligi skupiti puno nastupa, da nemam tu značajku. Nisu valjda slijepi ti treneri koji su mi davali veliko povjerenje kao jako mladom igraču...

Možda je vrijeme da se i vi prestanete stalno vraćati unatrag i opterećivati se time što je bilo i tko je što kazao. Najbitnije je što će te dalje pokazivati kad se vrati nogomet. U Nizozemskoj ga nema do rujna najmanje?

- Baš mi je krivo jer sam se osjećao odlično tamo. Kad je stalo prvenstvo, nadao sam se da će se uskoro nastaviti i zato se nisam vraćao u Hrvatsku da ne budem dva puta u izolaciji. No, kada nam je prije par dana priopćeno da je sve “gotovo”, onda sam se vratio u Zagreb. Sada sam u izolaciji, bit ću doma s obitelji nakon što ona istekne, a potom bih se trebao vratiti “gore”, jer će Heerenveen nastaviti s treningom. Stvar je, međutim, da meni 30. lipnja istječe posudba i moram se vratiti u Milan. Tako da ću vidjeti što ljudi iz Milana kažu, ne znam imali li smisla vraćati se u Heerenveen na trening.

To je sada komplicirano. U Milanu više ne stoluje Boban koji je pokrenuo pitanje vašeg statusa?

- Eto još jednog peha za mene. Boban mi je po dolasku prošlog ljeta jako puno pomogao. Uz njegove inicijative sam uspio iz čudne situacije u Standardu otići u vrlo dobru stvarnost Heerenveena. Cijelo vrijeme me podržavao, bio u kontaktu i a ljudima iz nizozemskog kluba i to je doprinijelo da budem sve bolji te naposljetku iskoračim u igri. Sada ću morati vidjeti s Milanovim direktorima što slijedi. Imam ugovor do 2021. godine. Možda bi najbolje bilo da se na trening vratim u Milan i onda se lakše probam nametnuti za ovo ljeto.

Tamo je dosta konfuzije, pitanje je imaju li vas u vidu?

- Gledam kako se preokrenula situacija Castilleja, s kojim sam bio tamo. Dugo je bio u drugom planu, sva se pažnja usmjerila na Susa. Onda je ovaj otišao, a Castillejo dobio šansu i u dobroj fazi sezone, kada se vratio Ibrahimović, eksplodirao je Rebić. I on je pokazao odlične stvari. Barem se mogu nadati da bih mogao i ja tako promijeniti tijekove krijere. Vidjet ćemo s klubom.

Ključno je da ipak igrate?

- Je, to je presudno. Ukoliko to ne bude moguće u Milanu, onda ću gledati druge opcije.

Oliver Hardt/Bongarts/Getty Images)

Bez oštrine u igri

U Italiji?

- Imam iskustva od tamo, Španjolske i Nizozemske, tri odlične lige, svaka sa svojim posebnostima, i u kojima bih najradije nastavio. Ako bih mogao birati, volio bih se dokazati u Milanu i Serie A. Ako ne ide, onda bih najradije u Španjolsku. No Nizozemska je vrlo ugodno okruženje za mlade igrače i sada kada sam upoznao tu stvarnost doživljavam je kao odličnu za nogometaša.

Niste imali problema s ritmom igre?

- Nisam, i stvarno sam dobro trenirao, osjećao se izvrsno. U Eredivisie se igra otvoren nogomet, nema favoriziranja obrane, nema ni tako jakog presinga. Puno je igre jedan na jedan, kad prođeš otvara se prostor. Jedna od značajki je da se stalno napada s obje strane pa je non-stop trka gore-dolje. Puno je mladih igrača i za njihov razvoj je ključno što su Nizozemci vrlo strpljivi i tolerantni prema greškama. Ispravljaju te, uče kako da budeš bolji, jednostavno istrpe dok ne sazriješ. Nema neke oštrine u igri. Osjetio sam kako mi sve to paše i odigrao sam doista dobrih dionica. Meni je najbolja bila ona protiv PSV-a u gostima. Oni su jaki i prvi dio vodili su 2:0. Ušao sam u poluvremenu i doprinio našoj boljoj igri, smanjili smo i umalo izjednačili. Mediji su me iznimno pohvalili, a to mi je bio i pokazatelj koliko mogu.