‘Nije samo sirotinja išla braniti Vukovar. Nino je imao stan u centru, kuću u Opatiji, sve je ostavio...‘

Točno je 30 godina od junaštva i tragedije zločina u Vukovaru, što je obilježilo rat za slobodu Hrvatske. Mnogi se prisjećaju najmilijih koje su izgubili ili boli koju su pretrpjeli, to vrijedi i za sportaše i sportske kolektive.

I zagrebački Dinamo vezan je za Vukovar na razne načine, igrali su za njega Vukovarci poput Darija Zahore i Tomislava Mikulića, koji je danas trener u klubu, a vjerojatno najbolnija “krvna veza” je obitelj Strnad.

Zvonko Strnad bio je poslijeratni igrač Dinama koji je 1951. godine zabio prvi gol u prijateljskoj utakmici i visokoj pobjedi nad Rapidom 6:2. U to doba Austrijanci su kotirali kao vrh europskog nogometa i taj rezultat je odjeknuo kao poprilično iznenađenje. Dinamo je nedavno imao europske susrete s Rapidom kad su se mnogi prisjećali lijepih zgoda iz prošlosti…

Zvonko Strnad '51. protiv Rapida u dvoboju s legendarnim Ernstom Happelom

GNK Dinamo

Četrdeset godina kasnije njegov sin Nino Strnad prijavio se kao dragovoljac, otišao u Vukovar i tamo dao život za domovinu.

- Nedavno je predsjednik RH Zoran Milanović kazao kako je 1991. iz Zagreba sirotinja išla braniti Vukovar. Nije samo sirotinja. Nino je živio u Palmotićevoj ulici u centru grada, imao je svoj stan, bio je oženjen, imao sina, kuću u Opatiji, sve je ostavio i otišao u Vukovar. Nikad prije tamo nije bio, nikakve veze nije imao s tim gradom. Poginuo je 28. listopada 1991. godine, tijelo mu je nađemo tek 1998. godine - prisjeća se njihov rođak Miro Marton.

I dodaje:

- Ja sam bio BBB od svoje 12. godine, natjerao sam mamu da mi kupi spitku i od 1987. sam bio na Sjeveru. Nino nije bio nogometaš kao njegov otac, ali navijački smo bili vezani za Dinamo. Od 198 Zagrepčana koji su se odazvali na poziv da odu u Vukovar 14. rujna 1991. godine, vratilo ih se samo 17. U suradnji s jednim od njih predložio sam Zdravku Mamiću da se napravi Memorijal Zvonko Strnad. Složio se i dao 250.000 kuna. Memorijal nikad nije organiziran jer novac je nakon toga zahvaljujući nekome “nestao”.

Miro bi danas volio da se Zvonku i Nini napravi barem nekakav spomen u Zagrebu, poput murala.

- Nino ima krasan epitaf na grobu: “Svaki čovjek se rođenjem upisuje u dlan božji, a svojim djelima u dlan svoga naroda...”.

Na web stranici Dinama o Strnadu, između ostaloga, piše:

”Nadimak Tiba. Rođen 1926. u Zagrebu. Izrazito desno krilo, vrlo brz, odličan dribler, pucač precizna centaršuta. Talentom se probio kroz zagrebačke klubove Zagorec (1943–45), Metalac (1945–46) do Dinama (1946–48. i 1950–54). S Plavima osvojio je 2 naslova prvaka (1948. i 1954) i Kup 1951. Najviše se pamti po odličnoj igri i golu protiv bečkog Rapida, koji je tad - 1951. godine - bio strah i trepet Europe. O golu protiv Rapida izjavio je: Pa od centra nitko mi nije zel loptu i zabil sam ga!”.