Kaciga na glavu, kramp i svjetiljka u ruke i - kopaj! Igor Jovićević (51) ovih će se postulata držati i u Poljskoj, gdje je stigao prije 10-ak dana nakon izvrsne prošle sezone u Ludogoretsu, ukrašene bugarskom titulom, Kupom i Superkupom. Četiri mjeseca je odmarao pa zasjeo na klupu Widzew Lodza, momčadi koju je na prijelazu iz prošle u ovu sezonu vodio Željko Sopić, a na mjestu sportskog direktora boravi nekadašnji stanovnik Poljuda i Gorice Mindaugas Nikoličius.
Jovićević je već uhvatio konce te prošlog petka debitirao domaćom pobjedom protiv Radomiaka 3:2, za početak ga pitamo kako je pao odabir na poljskog prvoligaša s trenutno sedmog mjesta ljestvice?
- Prvo moram reći da nije samo Nikoličius sudjelovao u odabiru trenera. Rijetko se događa da se na klupi nađu dva Hrvata jedan za drugim, možda ni njemu nije bilo jednostavno predložiti me, no u odabiru su na koncu sudjelovali i vlasnik kluba i Nikoličiusov team. To je rezultiralo konsenzusom i jednoglasnim rješenjem, prilikom kojeg su odredili da sam ja pravi čovjek za novi projekt Widzewa. Za mene je to zanimljiva i satisfaktorna situacija - govori nam Jovićević putem telefonskog razgovora nakon odrađenih sastanaka, koje u početnoj fazi ima na pretek.
S Jovićevićem su stigli i pomoćnici iz Ludogoretsa, Ukrajinci Yuri Benio i Andrij Chanas, te španjolski kondicijski trener Javier Luruena Lobo.
- Trenutno smo u hotelu, no nekima su već pokazali stanove. Dodijelili su nam trojicu klupskih čovjeka koji sve olakšavaju, sada su nam dali i automobile na raspolaganje. Moram priznati da sam upao u jednu organizacijsku mašinu koju dosad nisam imao prilike osjetiti.
Jeste li se uoči potpisa ugovora konzultirali s prethodnikom Željkom Sopićem?
- Nisam i nikada to ne radim. Kad ulazim u nešto novo, želim sam prosuditi o čemu je riječ, umjesto da zbog nečijeg mišljenja dobijem predrasude, bile one pozitivne ili negativne. Želim početi od nule i stvoriti vlastito mišljenje. U Widzew su me privukle velike investicije u klubu, radi se jedan od najboljih sportskih centara u Poljskoj i bit će gotov za godinu dana. Tu je i dodatna infrastruktura koja oplemenjuje i olakšava proces treninga. Drugo, privukla me činjenica da je poljski nogomet u stalnom porastu i, treće, tražio sam mjesto gdje mogu biti bolji trener, što ova atmosfera definitivno nudi. Potpisao sam na 20 mjeseci plus još jedna godina.
Kakav je prvi dojam o klubu i momčadi?
- Widzew je probuđeni gigant kojeg treba usmjeriti u pravcu velikih razmišljanja i pobjedničkog mentaliteta. Oni su 80-ih godina dva puta bili prvaci, zadnjih 20-ak bilo je problematičnih situacija, bankrota, ulazaka i izlazaka iz lige... Vidi se da po svemu da je to klub koji je godinama bio velikan, sada se probudio i želi nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Vlasnik kluba odnedavno je Robert Dobrzycki koji je, kako se već moglo i primijetiti, spreman uložiti bogatstvo u misiji Widzewova povratka na staru stazu?
- Kupio ih je prošle godine, on je poljski biznismen apsolutno zaluđen nogometom. Bio je navijač kluba i dugogodišnji sponzor, zaljubljenik i fanatik koji u budućnosti želi biti šampion. Sve skupa je toliko ambiciozno da, kad mi je vlasnik iznio te ideje, energiju i viziju, shvatio sam da je ovaj posao ono što čekam sva ova četiri mjeseca! Nije da sada hoću nešto naglašavati, no stvarno sam imao more ponuda, no s Widzewom su se poklopile ambicije i zaista sam osjetio da klub može biti gigant. Jedna luđačka, vrhunska energija. Evo, već se vode razgovori o proširenju stadiona, koji bi trebao porasti s 18 na 30 tisuća mjesta. Može i 50, ali žele da se uvijek traži karta više.
Tamošnji navijači su vatreni?
- Poljsku ne zovu uzalud "mini Bundesligom", osjećaj je kao da si u Njemačkoj ili engleskoj Premier ligi. Gdje god dođeš, stadioni su krcati! Nenormalna je atmosfera i na našem stadionu. I ranije sam pozitivno doživljavao poljski nogomet, ali tek kad sam stigao, vidim kolika je to nogometna nacija. Navijači su jako zahtjevni, no to je u skladu s ambicijama. Stvara stres, no stres je privilegij koji te čini boljim, vodi do maksimuma i tjera da probiješ granice. Lodz je, pak, lijep grad veličinom sličan Zagrebu. Nakon Saudijske Arabije i Razgrada, napokon se osjećam kao u velikom gradu i da miriše na nešto veliko...
Snimku poslao: Igor Jovićević
Miriše li i u rezultatskom smislu?
- Ha-ha, radimo na tome! Svakako da pobjede dižu ambicije i da se želiš boriti za nešto više. I ja još moram upoznati igrače i sredinu, imamo sedam utakmica do zimske stanke i pretpostavljam da ćemo tada imati bolju sliku o dometima i onome što nam nedostaje. Bitno je da nakon ove pobjede uhvatimo priključak za Europu, u koju ulazi najboljih četiri, odnosno pet ovisno o Kupu.
Kakav je poljski nogomet?
- Totalno drukčiji od dosadašnjih iskustava. Fizički zahtjevan, okomit, s puno tranzicija i manje pas igre. Nećete tu vidjeti da jedna ekipa dominira većinu vremena, kod njih je filozofija samo pronaći najkraći put do gola. Ekipe imaju po 20 udaraca na utakmici, za navijače je to super, no ja baš nisam navikao da mi igrači tako djeluju. Intenzitet je ogroman od početka do kraja, navijači samo to priznaju, a to i jest minimum kojeg od nas trebaju dobiti.
A Poljaci kao narod?
- Ustrajni, karakterni, uporni... Ne zanima ih ljepota, zanima ih cilj. Takvi su i kao ljudi i kao igrači na travnjaku. Radi se o zemlji rastuće ekonomije, koja napreduje unatoč teškim globalnim vremenima. I vjerujte, to se itekako osjeti i reflektira na ljude - zaključuje Igor Jovićević, i više nego oduševljen novom nogometnom destinacijom iz koje, očigledno, pljušti strast i ambicija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....