Černobilska tragedija 1986. godine dogodila se svega 200 kilometara od mjesata u kojem je Ševčenko odrastao.
"Nadam se da neću nikoga iznenaditi kada kažem da se meni tada činilo sve normalno. Imao sam deset godina i ludo sam se zabavljao igrajući nogomet. Tada su me odveli u akademiju Dinamo Kijeva. Tada je eksplodirao četvrti reaktor i sve su nas pokupili i odveli", ispričao je Ševčenko u razgovoru za Corrierre della Sera u najavi autobiografije pod imenom 'Moj život, moj nogomet'.
"Pokupili su svu djecu u dobi između 6 i 15 godina, potrpali su nas u autobuse. Odjednom sam bio 1500 kilometara od kuće i sjećam se da sam živio kao u filmu", dodao je Ukrajinac.
Istaknuo je da je kao dijete imao puno prijatelja u Kijevu, ali da mnogi nisu imali sreće kao on.
"U mom susjedstvu odjednom ih je bivalo sve manje i manje. Svi su umrli, ne od zračenja, već od alkohola, droge, problema s oružjem... SSSR se polako raspadao, pukotine su bile sve veće, a moji prijatelji više nisu vjerovali u ništa. Samo ljubav mojih roditelja i nogomet su mene spasili", objašnjava osvajač Zlatne lopte iz 2004. godine, danas 44-godišnjak.
Zanimljiv je bio njegov osvrt i na epsko finale Lige prvaka iz 2005. godine u Istanbulu. Tada je Milan protiv Liverpoola na poluvremenu vodio 3:0 i već je praktički imao ruke na trofeju. Ali nastavku su se 'Redsi0' čudesno vratili, izborili produžetke, pa na kraju slavili na penale.
"To je rana koja i dalje krvari. Prvih nekoliko mjeseci nakon finala znao sam se probuditi vrišteći razmišljajući o tome. I sada kad sam trener razmišljam o tome, o tom vodstvu 3:0 i trenucima koji su uslijedili. Tada bih usporio utakmicu, promijenio nekoga...ali to nije kritika Ancelottiju", zaključio je Ševčenko.