PIJANI MILIJUNAŠI: Talijanski klubovi dužni 1,5 milijarde eura, španjolski 752 milijuna!

Više je uloženo novca nego proteklih nekoliko godina, rezultati su nešto bolji, pogotovo u Europi, ali talijanska Serie A skupo plaća više pokušaj nego realno praćenje bogatijih i uspješnijih liga kao Premier i Primera. Sukladno financijskoj bilanci za sezonu 2010/11. klubovi Serie A u ukupnom su dugu od čak 1,55 milijardi eura! Analiza pokazuje da je u posljednjih deset godina nagomilano 2,5 milijarde eura gubitaka!

Te brojke međutim dobivaju sasvim drugi odnos ako se istakne podatak da je u tih deset godina prihod Serie A porastao gotovo 60%, sa 1,017 na 1,618 milijardi eura. Jednostavnim riječima, Serie A kontinuirano troši više nego što zarađuje.

U mnogim raspravama kako bi nekoć najmoćnija liga svijeta (90-ih) mogla vratiti stari sjaj, što se onda reflektira i u uspjesima klubova u Europi, čelnici Udruge klubova, odnosno najvećih klubova (Milan, Inter, Juventus) uvijek ističu različitost poreznog sustava Italije prema drugima. Osim što smatraju da su fiskalni nameti golem teret proračunu klubova, Adriano Galliani, Massimo Moratti i drugi čelnici ističu da je zbog većih poreza teže dovesti najkvalitetnije igrače u Serie A. Samim time talijanski klubovi teško mogu pratiti ritam Engleza i Španjolaca.

Nepovoljni porezi

Činjenica je da porezni sustav u Španjolskoj bitno olakšava dovođenje najboljih stranaca, jer su im prvih 5 godina nameti bitno manji, a k tome i ukupni nameti klubovima su manji nego u Italiji.

- Mi našeg igrača moramo platiti za svaki euro još 1,2 državi. U Španjolskoj je to gotovo 50% manje. Logično je da će svi ići tamo - tvrdi Galliani, zasigurno najupućeniji biznismen nogometa od svih čelnika klubova. Malo ga tješi činjenica da nove vlasti u Španjolskoj najavljuju promjene, odnosno više poreze nogometašima, ali s obzirom na financijsku situaciju u Italiji, potonjima se ništa bitnije u kupovnoj moći neće promijeniti na bolje.

Talijanski klubovi, eto, unatoč većim prihodima bilježe stalne gubitke, trošeći više nego što utržuju, što je u suprotnosti s proklamiranim financijskim fair playom, kojeg je nametnuo Michel Platini od 2013., odnosno 2015. godine. Uefa će kažnjavati oduzimanjem euro licenci klubove koji ne budu postupno smanjivali dugove. Kako Serie A kani regulirati svoje odnose? S obzirom da najveći dužnici jesu najmoćniji klubovi lako je zaključiti da će nastaviti s dosadašnjom praksom pokrivanja gubitaka od strane klupskih mecena. Agnelli, Berlusconi, Moratti, Della Valle, Preziosi... uhvatit će se za obiteljsku lisnicu i omogućiti dobivanje licenci. No, nema dvojbe da su se i oni, koliko god ambiciozni bili, uvjerili kako kontinuirano ubacivanje milijuna u klub nema smisla.

Dakako da ima i svijetlih primjera, jedan od takvih je baš Napoli. Vođen poduzetničkim duhom mudrog gazde De Laurentisa, Napoli troši na plaće igrača tek 42% proračuna i bilanca mu je gotovo zanemarivo opterećena sa 34 milijuna eura. Primjer Udinesea, koji se pokriva neviđenom snalažljivošću u otkrivanju mladih i jeftinih igrača, koje kasnije skupo prodaje, pokazuje koliko je mudro investirano čak 15 milijuna eura u skauting.

Izolirani primjer

Bitno je istaći da i Juventusovi gubici, uz očito veće investicije u prijelaznom roku (vidi se po rezultatu), imaju opravdanje u izgradnji vlastitog stadiona, što će se dugoročno višestruko isplatiti. Zapravo je to primjer koji slijedi englesku politiku, a koja je upravo privatiziranim stadionima dala glavni impuls ekspanziji Premier lige.

Dobar je primjer investiranja i Catania, koja je izgradila sjajan sportski kamp s komercijalnim sadržajima, što će također donositi prihode kad se isplate kreditne obveze. Ti izolirani primjeri, tvrde u Udruzi klubova, morali bi postati pravilo za sve jer bi tako Serie A uhvatila ritam s Europom. No, Talijanski parlament već nekoliko godina drži u ladicama zakon o gradnji stadiona (uz olakšice), jer nema jedinstvenog političkog stava da ga se izglasa.

Uz dugove koji se navode takva atmosfera će biti još žešća (kontra nogometa), iako je logika da su oni dijelom i nastali zbog visokih troškova održavanja nefunkcionalnih objekata, koji su 13 od 14 dana mrtvi kapital, a u danu utakmice slabo posjećeni jer ne nude nimalo komoditeta i sigurnosti. Kao zaključak, bez pomoći države i politike Serie A svoje probleme jednostavno neće moći riješiti.