Bio je neki bezvezni petak. Na stolu koje prži lipanjsko sunce te 2004. godine razbacani su dosjei cijele jedne male čete.
- Ovaj mali je dobar, njega treba držat‘ na oku - dobacuje jedan sudionik.
- A kaj bumo s ovim malim - ubacuje se drugi, i baca na stol građu pristiglu iz Mostara, urešenu aureolom najboljeg igrača te napomenom Štefa Deverića:
- Dečki, imamo blago!
Odmahnu netko rukom:
- Mah, možda još jedna godina Zrinjskog, kaj velite?
Uto se, kaže legenda, na stražnja vrata iskrao jedan od "zaprešićkih špijuna" u maksimirskim dvorima i okrenuo broj Branka Laljka, tadašnjeg direktora Inkera. Bio je to Đuro Bago.
- Slušaj, dogovori sastanak sa Zdravkom! Mogli bismo dobiti bingo!
Premda priča ima fiktivnih detalja, svaka sličnost sa stvarnim događajima je - namjerna. Jer tako je otprilike tekao jedan od možda i ključnih dana u stvaranju nogometnog genija Luke Modrića.
- Modrića su htjeli opet poslati u Mostar, Ćorluku također, iako nije imao ni ugovor s Dinamom. Urgirao sam kod Branka da u klub primi Modrića, Ćorluku i Čalu. Danas se svi hvale da su Modrića i Ćorluku prepoznali kao vrhunske igrače, što nije točno. Da je Modrić bio vraćen u Zrinjski, vjerojatno bi ondje i ostao, poput Džidića i Landeke - prisjetio se jednom svjedok vremena i događaja - Đuro Bago, ondašnji pomoćnik u Dinamu.
Da, tako je prije dvadesetak, ali i donedavno, glasio put prema BiH, ali točnije - Hercegovini. Put bez povratka. "Neka odu tamo", bio je svojevrsni befel da odlaze na put bez nade. U povratak. Luka Modrić ovdje je samo povod, kasnije su i drugi HNL-igrači iz drugih, većih HNL-klubova ispraćeni u susjedstvo, uz maramicu koja je graške znoja brisala značeći samo jedno: "Dobro je, riješili smo ih se...".
Luka Modrić, pritom je egzemplar, krajnost koja je pokazala da talent i rad ne može zaustaviti niti liga koja je slovila kao, budimo blagi, ubožnica. I kao takva egzistirala je u nogometnim kružocima sve donedavno. A onda se, eto, dogodila promjena paradigme. Nije, u biti, Modrić povod, već - Moris Valinčić. Novi Dinamov bek filmske priče otišao je kao junior u Neretvanac, koji mu je dao priliku, a onda je trener Goran Proleta šapnuo Širokom da ima igrača. Igrača kojeg se prije nekoliko godina smatralo da ne može odgovoriti zahtjevima Premijer lige BiH (?!).
A taj, danas 22-godišnjak, baš tamo je izazvao interes Istre, da bi se vratio u Dinamo, i ovih je dana glavna tema. Valinčić je, pritom, zadnji, ali sigurno ne i posljednji lik koji je srušio stare dogme: prije njega zaobilaznicu su u posljednje vrijeme iskoristili i Niko Janković, Vinko Rozić, Ante Oreč, Fran Topić, a najviše, zasad, definitivno - Petar Sučić. Prihvaćanje spuštanja razine smatrali su trampolinom, koji su nudili Zrinjski, Široki, Posušje, Velež... da bi se naposljetku vratili i iskrčili put do velebnih transfera, ili barem pune afirmacije - zasad - na travnjacima Hrvatske.
Janković je ispraćen u traženju sebe, da bi se umjesto u Dinamo, vratio u Rijeku, gdje očekuje značajni transfer. Rozić je također kao dijete Dinama otišao, da bi ga kao i Valinčića "nanjušio" Bjelanović i doveo u Istru 1961. Sučić je također tražio prostor, da bi se vratio i kolosalno uzletio do Intera i reprezentacije. Topić je u Bišćanovu mandatu doživljavan kao trenerovo "izvanbračno dijete", ali odlazak u BiH promijenio je percepciju.
Oreč, pak, iz dubrovačkog GOŠK-a, pa preko Lokomotive, HD-a i Sesveta, osvanuo je preko "hercegovačke zaobilaznice" kao zanimljiv riječki izbor. A na razinama SHNL-a tu su, kad govorimo o igračima stasalima u Hrvatskoj, i Bralić, Kolić, Maglica, Mamić, Ilinković... Ako, pak, gledamo ove istaknute (Sučić, Janković, Rozić, Valinčić, Topić, Oreč), kumulativno su u premijerligašima upisali 165 nastupa, dovoljnima da dokažu vrijednost koja će se, kako god okrenete - svakako isplatiti.
- Poanta je da u Hrvatskoj postoje talenti koje netko nekad na neki način "začepi", a tamošnji klubovi nude prostor koji se danas drugačije doživljava. I prati ih se, govorim kroz kontekst Istre 1961, no i drugi klubovi vide da, iako liga nije na razini SHNL-a, nudi jasan pogled: recimo, mislim da je bolja od slovenske lige, koja je prilično tehnička, a u BiH je borba. Ujedno, detektiraš da momci tamo pokazuju i karakterne kvalitete, kako žele uspjeti - reći će za JL sportski direktor Puljana Saša Bjelanović, autor prosperiteta Valinčića i Rozića. - Ne osuđujem klubove i škole u HNL-u, jer nekad sve ovisi o sitnicama, koliko nekome možeš pružati prilike, je li netko akcelerant ili mu treba više vremena za razvoj, ali u kontekstu izgradnje igrača, Premier liga doista je promijenila paradigmu i postala važan segment odgoja, percepcija skautinga i razvoja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....