Čak 176 nogometaša iz Hrvatske, uglavnom onih koji su rođeni u Hrvatskoj, te jedan broj rođenih u susjednoj BiH koji imaju dvojno državljanstvo, Hrvatske i BiH, a manji broj onih koji imaju uz hrvatsko i državljanstvo neke druge zemlje u kojoj su rođeni, igra u najjačim ligama Hrvatskoj susjednih država.
Najviše ih igra u Bosni i Hercegovini, čak 86. Od njih 44 imaju samo hrvatsko državljanstvo, dok 42 imaju dvojno, Hrvatske i BiH, bilo da su rođeni u Hrvatskoj ili u BiH. Od prošlog ljeta svi igrači koji igraju u BiH, a dolaze iz susjednih država ili iz država članica Europske unije, nemaju status stranaca, pa je njihov broj neograničen. Iz tog razloga nogometaši iz Hrvatske vrlo su traženi u BiH, bilo da se radi o iskusnijim igračima, bilo da se radi o mlađim igračima kojima treba iskustvo u jednoj zahtjevnoj ligi da bi se jednog dana vratili u Hrvatsku ili krenuli dalje. WWin liga BiH, kako se službeno zove najjače natjecanje u BiH postaje sve privlačnije jer se nogometna infrastruktura popravlja, nogometni travnjaci su sve bolji. Uz pomoć UEFA-e, hibridni travnjaci postavljeni su pod Bijelim Brijegom i Vrapčićima u Mostaru, na Pecari u Širokom Brijegu, na Mokrom docu u Posušju, na Grbavici i Koševu u Sarajevu, na Tušnju u Tuzli, na Bilinu polju u Zenici te u Banjoj Luci i u Doboju. Uz spomenute stadione, rasvjetu imaju i stadioni u Gabeli i Bijeljini. Sve utakmice su u izravnim TV- prijenosima, od početka sezone uveden je i VAR koji unatoč "porođajnim mukama" u dobroj mjeri korigira sudačke previde. Primanja nogometaša Sarajeva, Borca i Zrinjskog sve su bliže primanjima u Hrvatskoj, naravno bez vodeće četvorke, a polako se stabiliziraju i Željezničar, Velež i Široki Brijeg.
- Premijer liga BiH podcijenjena je u Hrvatskoj, to je jedna zahtjevna liga u kojoj ima puno nadarenih igrača i njezina kvaliteta raste. Jedna dobra, razvojna liga - kaže trener Širokog Brijeg Dean Klafurić, koji je prošle sezone vodio mostarski Velež i koji je jedan od trojice hrvatskih trenera koji trenutačno rade u BiH. Uz njega su još Branko Karačić u Posušju i Zoran Zekić u Sarajevu.
Hrvatski nogometaši najbrojniji su u hercegovačkim klubovima koji imaju hrvatski predznak, Posušju, Zrinjskom, Širokom Brijegu i GOŠK-u iz Gabele. U svakome od ovih klubova dvoznamenkast je broj Hrvata. Po njihovu broju sad su im sve bliže Sarajevo i Velež. I jedan Luka Modrić u mladim danima prošao je sve zamke li u BiH, kalio se kroz njezine zamke u dresu Zrinjskog i očvrsnuo na putu izrastanja do najboljeg hrvatskog nogometaša svih vremena. I Petra Sučića izbacila je na površinu liga iz BiH. I on se kalio kroz Zrinjski i stigao do Dinama. Ranije su neizbrisiv trag u BiH ostavili Sinjanin Mirko Hrgović, koji je u vrijeme izbornika Bake Sliškovića postao i reprezentativac BiH, i najbolji strijelac mlađih uzrasta Dinama Domagoj Abramović koji je u dresu Širokog Brijega postao najbolji strijelac lige i nositelj Trofeja SN kao najbolji igrač lige.
- Luka Modrić može biti samo primjer mladim igračima na putu prema vrhu. Premijer liga BiH jako je dobra za razvoj mladih igrača - smatra Branko Karačić koji jako dobro poznaje ligu jer je radio u Širokom Brijegu, Zrinjskom, Vitezu i Posušju.
A što hrvatski nogometaši donose WWin ligi BiH, najbolje se vidjelo prošlog vikenda. Karlo Abramović zabio je krasan pogodak za Zrinjski u 1:0 pobjedu protiv Veleža u gradskom derbiju. Luka Posinković zabio je pogodak izravno iz kornera u pobjedi Igmana protiv GOŠK-a u Gabeli. Fran Čuljak zabio je krasan gol protiv Željezničara za Posušje nakon asistencije Karla Kamenara. S druge strane, asistent za pogodak Željezničara bio je Filip Dangubić. Na derbiju Sarajevo - Široki Brijeg (1:0) kod Zorana Zekića vrlo zapaženi bili su Domagoj Pavičić i Karlo Lulić, dok su u momčadi Dejana Klafurića standardno dobri bili Ivan Pranjić i Matej Senić. Važnu rolu u momčadi Deana Klafurića u proljetnoj polusezoni koja je dobro krenula za Široki Brijeg igra 23-godišnji krilni napadač Domagoj Jelavić, Splićanin koji je ljetos stigao iz Zrinskog Osječkog.
- Stigao sam na poziv tadašnjeg trenera Tonija Karačića i ljudi u klubu su me sjajno primili. Široki Brijeg je klub s velikom tradicijom i odličnim uvjetima za rad. Grad je mali, jedna ugodna sredina, ljudi su jako susretljivi. Jesenska polusezona išla je po ključu toplo - hladno. I mi igrači smo tome doprinijeli. Srećom, sve je sada to iz nas. Stigao je novi trener Klafurić sa stručnim stožerom s kojim smo se brzo našli. Za dva mjeseca puno toga se promijenilo prema naprijed - priča Jelavić, a o samoj ligi i njezinoj privlačnosti za hrvatske nogometaše kaže:
- Ova sezona je nešto specifično s čime se još nisam susreo. Četiri momčadi ispadaju tako da više od pola lige strahuje za ostanak. Vjerujem da ćemo mi vrlo brzo pobjeći iz opasne zone, možda već od iduće utakmice s Posušjem, jer klub kao što je Široki Brijeg zaslužuje puno više. Vjerujem da ćemo s ovakvim radom veći iduće sezone biti među vodećima. Liga raste, infrastruktura je sve bolja, hibridni travnjaci donijeli su velik napredak. Ima dobrih momčadi, pokazuju to i rezultati Zrinjskog prošle i Borca ove sezone. Sve više je kvalitetnih igrača, a naravno nama iz Hrvatske sve to odgovara, kao i blizina kuće i jednak mentalitet ljudi koji vole nogomet.
Hrvati su brojni i u zapadnom susjedstvu, u slovenskoj Prvoj ligi igra ih 41, najviše u Muri, Kopru i Radomlju. Jedan od njih je i 25-godišnji Sinjanin Di Mateo Lovrić, koji je omladinsku školu prošao u Junaku, Hajduku, Splitu, Lokomotivi i njemačkom Osnabrücku, a seniorski nogomet igrao za Hrvatski dragovoljac i Junak iz kojeg ga je put odveo u njemački Auerbach, pa Široki Brijeg u kojemu je za sezonu i pol upisao nastupa 28 nastupa i zabio 1 gol. Nakon toga je prešao u Deželu, prvo u Rogašku (19 nastupa), a od ljetos je član Kopera za koji je odigrao 24 utakmice.
- Moj dolazak u Sloveniju bio je pun pogodak iako mogu sve najljepše reći i za raniju sezonu u Širokom Brijegu za koji me vežu lijepe uspomene još u prvoj polusezoni kad smo s mladom momčadi bili drugi kod sjajnog trenera Ivice Barbarića. Ovdje sam se stabilizirao, s Rogaškom osvojio Kup Slovenije što je bilo ravno senzaciji kad smo do cilja došli prije Olimpije, Maribora, Celja i Domžala. U Kopru mi je zaista dobro. U klubu je sve posloženo. Predsjednik kluba Ante Guberac i njegov sin i sportski direktor, Ivica Guberac klub vode s puno strasti i emocija. Imamo jako dobru momčad, iz Celja nam se vratio iskusni Denis Popović, tu je više Hrvata, osim mene tu su i branič Nikola Krajinović, vezni igrači Fran Tomek i Gabriel Groznica, krilni napadač Petar Petriško te braća Deni i Tomi Jurić koji su stigli iz Australije, a Deni je bio i u Dinamu. Još im se nije ispunila želja da zajedno zaigraju jer su obojica napadači, a mi igramo s jednim - kaže Di Mateo Lovrić koji dodaje:
- Liga je dobro organizirana, uvjeti su dobri, uvjeti za igru odlični. Jedino što mi nedostaje jest taj pritisak s tribina, nema publike kao u Hrvatskoj li BiH, nema tog naboja kao na jugu. Nema ni dalekih putovanja, osim ako gostujemo kod Mure ili Nafte. Sve ostalo je blizu. Jako sam zadovoljan svojom ulogom, trener mi je dao veliku slobodu u veznom redu tako da često idem i naprijed. Uživam u igri, a u svlačionici je na prvom mjestu hrvatski, pa tek onda slovenski jezik, tako je i u cijeloj ligi.
Mala hrvatska kolonija na Kosovu ove godine brojnija je nego prije. Puležaninu Ediju Baši (31) pridružili su se bivši vratar Istre 1961 Marijan Ćorić koji sada brani za Llapi, Pločanin Marko Musulin, koji je u Hrvatskoj igrao za Jadran Luku Ploče i Croatiju iz Zmijavaca, jednu sezonu za Rogašku u Sloveniji, pa prošle sezone za GOŠK iz Gabele i koji sada nastupa za Ferizaj (nekadašnji Uroševac) te Zagrepčanin Marin Mudražija (30), koji igra za Feronikeli 74 iz Glogovca u koji je stigao u siječnju iz Dubrave. Riječ je inače o tri godine starijem bratu Lokomotivine zvijezde Roberta Mudražije.
Zanimljiv je nogometni put Edija Baše. Počeo je u mlađim uzrastima Istre, pa igrao za Rovinj. Istru, Jadran Poreč, Novigrad i Cibaliju u Hrvatskoj, Koper u Sloveniji, Željezničar i Široki Brijeg u BiH, Asteras Vlachioti u Grčkoj, Borec Veles u S. Makedoniji, Kukesi u Albaniji, a od ljeta 2023. standardni je prvotimac Gjilanija, trenutačno četvrtoplasirane momčadi Superlige Kosova.
- Liga ima deset klubova, nakon 22. kola mi smo četvrti s 27 bodova iza vodeće Drite koja je s 50 bodova pobjegla svima i veliki je favorit za osvajanje duple krune. Drugi s 39 bodova je Ballkani kojeg je Dinamo jako dobro upoznao prošle godine u Europi. Ove godine nisu tako dobri jer su rasprodali glavne igrače. Liga je vrlo izjednačena, kako pri samome vrhu, tako i u donjem dijelu. Mi smo dobro krenuli u proljetnoj polusezoni, od četiri utakmice tri smo pobijedili, a posljednju protiv Llapija igrali smo 1:1. No, na toj utakmici oštećeni smo za dva jedanaesterca, unatoč intervenciji VAR-a - priča Baša koji igra sjajnu sezonu, u 18 nastupa zabio je 5 golova i dodao 4 asistencije, dok je cijelu prošlu sezonu imao 4 gola i 3 asistencije. U klubu su jako zadovoljni njegovima igrama i zato su mu produljili ugovor do kraja iduće sezone.
- U klubu mi je lijepo, radi se vrlo profesionalno, puno radimo na taktici, ljudi vole nogomet na Kosovu. Na žalost veliki su problem tereni. Uglavnom se igra na umjetnoj travi i to je problem. Jedino je novi stadion u Prištini za pohvalu. Kad je Dinamo igrao protiv Balkanija na njemu, teren je bio loš. No, sad je puno bolji jer je postavljen novi hibridni travnjak - ističe Baša.Suđenje je na Kosovu ozbiljna nogometna boljka kao i u drugim zemljama balkanskog okruženja. Unatoč uvođenju VAR-a suđenje se ne popravlja, pa je Nogometna federacija Kosova dobila ozbiljno upozorenje od UEFA-e.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....