Prava je šteta što Dinamo nije bolje iskoristio ovakvog Petkovića, a jedna Krznarova odluka je nejasna

Toliko se zadnjih dana govori(lo) o tom velikom obračunu Dinama i Crvene zvezde, a on je nakon prvih utakmica trećeg pretkola čak i dalji nego što je bio. Ni hrvatski prvak nije pobijedio svog suparnika, Legiju, kao što to nije učinio niti srbijanski šampion protiv Šerifa. Idu Modri u Varšavu po prolaz, nije to nemoguća misija, nikako, premda, može Dinamo žaliti što u Maksimiru nije napravio više. Mogao je!

Prozvali smo uoči utakmice Dinamove napadače, one kojima je dužnost zabijati, kako su na početku sezone sterilni. I onda se ukazao Bruno Petković. Zadnji europski gol, zapravo dva, zabio je proljetos u Krasnodaru, kad Petković zabija Dinamo u Europi uglavnom pobjeđuje, činilo se da će tako biti i sad. Bio je raspoložen od prve minute, radio je nered u obrani Legije, šteta je što je često izostala završnica. 'Pucaj, Bruno', čulo se više puta kad je bio na vrhu šesnaesterca, učinio je to tek jednom, Boruc je obranio udarac. Znamo da Petković više voli potez, da atraktivno i suvislo rješenje, imao je protiv Poljaka širok asortiman. Jedna od onih večeri kad je Petković pravi, kad je opasan i kad mu ide. Zabio je sjajan gol, izborio nekoliko prekršaja u zoni udaraca, eto, kažu neki sudački eksperti da je bio i kazneni udarac na njemu koji Lahoz nije dosudio... Propustio je Petković i sjajno loptu za Jakića, koji se nije dobro snašao u gol-šansi. Šteta je što Dinamo nije bolje iskoristio takvog Petkovića, mogli su Modri u takvoj utakmici pobijediti, čak i više od 1:0 i pomalo zakapariti prolaz.

Za razliku od gostujućeg trenera Michniewicza, koji je ubacio Mucija, a on mu donio gol za remi, Damir Krznar nije pronašao pobjednički potez. Vjerojatno postoji neki razlog izvan same taktičke ideje što je rano izvadio Majera, ostaje nejasno zašto još netko od napadača nije dobio priliku (Gavranović, Čop), zašto je kod 1:1 ubacio Bulata koji jest potencijal, ali je prvi put zaigrao u ovakvoj utakmici? Možda je mogao i ranije odmoriti Mišića, koji je očito protekom vremena počeo kasniti s reakcijama... I ta ideja s Franjićem na lijevom boku, nije to idealno rješenje, Franjić jest korektan, odradi obrambeno sve zadatke, ali u napadu malo toga dolazi s te strane, kao da se u toj formaciji gubi i Mislav Oršić.

Istina, možda bi o svemu tome i ne bismo pričali da je Dinamo pobijedio, s više razlike, a možda i nećemo morati pričati, ako se iz Varšave Modri vrate s punim ulovom. Nije da nemaju pravo na nadu i optimizam, dapače, pokazali su više od Legije, međutim, poljski prvak tvrd je protivnik, koji zna iskoristiti dekoncentraciju i neopreznost.

Opet su Modri primili gol kakav ne bi trebali primiti, nakon nekoliko povezanih loših reakcija obrane, Mucija nitko nije uspio blokirati. Protivnicima ulazi gotovo sve što puknu izdaleka, ali najbolji lijek za to jest - zabiti gol više. Dinamo je to mogao učiniti u Maksimiru, sad mora napraviti u Varšavi. Jednostavno, pobjeda, navikao je Dinamo već dobivati takve utakmice!