Na početku ove godine stigla je tužna vijest, u 77. godini preminuo je Mićo Vujanić, jedan od najboljih zagrebačkih haklera svih vremena. Bio je neokrunjeni kralj strijelaca Kutije šibica, turnira koji je u Zagrebu više od natjecanja, a za Miću pozornica na kojoj je zabio više od 250 pogodaka.
Vujanić je bio tip igrača kakvog se ne zaboravlja. Nije morao puno trčati da bi bio najopasniji, nije mu trebala galama da bi ga se primijetilo. Njegova najveća vrlina bila je instinkt za gol. Uvijek je bio “tamo gdje treba”, na pravom mjestu u pravoj sekundi, a posebno se pamti kao majstor druge vratnice, igrač koji je znao završiti akciju i kad se činilo da prilike nema. Sam je to znao opisati na svoj način: “Nikad nisam pucao, uvijek sam gađao”. Upravo je u toj rečenici sažet njegov stil, precizan, tih i efikasan.
Osim na Kutiji, trag je ostavljao gdje god je igrao. Od Končara i Keracommercea do drugih poznatih haklerskih ekipa. S Keracommerceom, momčadi koja je sedamdesetih “harala” Zagrebom, osvajao je i najveće trofeje. I u velikom nogometu imao je renome: zvali su ga klubovi, spominjala se i Kantrida, ali njegov svijet ostao je Zagreb, kvart i hakl – prostor u kojem je bio svoj i u kojem je bio najbolji.
Život ga nije mazio, prošao je teške zdravstvene bitke i osobne tragedije, ali oni koji su ga poznavali pamte da ga to nije slomilo. I dalje je ostao vedar, optimističan i društven, s osmijehom i pričom za svakoga, nogometna enciklopedija koja je znala sve o igri, ali i o ljudima.
Odlaskom Miće Vujanića Zagreb je izgubio jednog od svojih sportskih simbola, a Kutija šibica jednog od najvećih koje je ikad imala.
Počivao u miru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....