Priča o najslavnijem malteškom porazu: Kako je njemački ‘Dream Team‘ zamalo na Malti polomio zube...

Samo da Raymond Mifsud, jedan od svih tih silnih Mifsuda koji su obilježlili malteški nogomet, nije tako nespretno reagirao. Samo da mu lopta, koju je već odbio i imao u rukama, nije izmigoljila i zakotrljala se u mreži. U sam smiraj prvog poluvremena, u 43. minuti. Možda bi se povijest malteškog nogometa i drugačije pisala.

Može se Malta pohvaliti da je u svojoj povijesti znala otkidati bodove favoritima i velikanima. Pa i onih 1:1 2005. protiv Hrvatske zasigurno spada u jedan od najvećih dosega malteškog reprezentativnog nogometa. Još 1971., u kvalifikacijama za Euro 1972. Englezi su jedva prošli kroz Gziru, pred 30.000 ljudi slavili su 1:0. Međutim, jedna utakmica, jedan slavni poraz i danas zauzima posebno mjesto u memoriji starijih generacija nogometnih navijača na tom otoku, koje se i dan-danas pitaju što bi bilo da Raymond Mifsud nije onako nespretno loptu odbio u vlastitu mrežu.

Pet godina ranije, u kvalifikacijama za Euro 1980. Malta je napravila veliki pothvat. Zaustavila je u Zapadnu Njemačku, bilo je 0:0, što također, svakako spada među povijesne rezultate ove 'male' reprezentacije. Međutim, najveću utakmicu dotad, a i do današnjih vremena, Malta je protiv iste reprezentacije odigrala 1984., u kvalifikacijama za SP 1986.

- Samo godinu dana ranije izgubili smo u Sevilli 12:1 od Španjolske, lizali smo rane teškog poraza i velikih razočaranja. Bili smo sretni kad smo od nekog izgubili 4:0, slavili to kao pobjedu, danima bili u euforiji jer smo do pred kraj držali bod s Izraelom. Tko bi mogao misliti da ćemo uskoro biti na sedmom nebu, zbog najslavnijeg poraza u našoj povijesti - citat je jednog od članka u spomen te velike utakmice, napisan godinama kasnije.

Dakle, Ta' Qali je bio prepun. Prodane su 30.202 ulaznice, ali na tribinama je bilo, procjenjuje se, oko 35 tisuća ljudi, jer, žene su imale slobodan ulaz na stadion. Do danas je to rekord tog nacionalnog staiona. Da stvar bude bolja, Maltežani su strahovali od velike kazne FIFA-e. Naime, na utakmici protiv Španjolske s tribine su doletjela dva novčića od 10 centi i skoro pogodila nekoga od Španjolaca. Malta je kažnjena idućom utakmicom bez publike, no, žalba je uspjela spasiti stvar, kazna je preinačena u novčanu.

Izbornik Malte, koja tada nije imala nijednog profesionalnog igrača, bio je Bugarin Genčo Dobrev. Svojim je psihološkim metodama natjerao igrače da ostave po strani strah i da u svakoj utakmici daju maksimum. Koliko god to čudno zvučali, porazi od Švedske i Čehoslovačke od 4:0 te tih mininalnih 2:1 kod Izraela napunili su Maltežane samopouzdanjem. I odlična najava za dolazak Zapadnih Nijemaca. Koje je s klupe predvodio veliki Franz Beckenbauer. Finalisti zadnjeg Mundijala u Španjolskoj, pokazat će se kasnije, i onog idućeg u Meksiku.

Euforija je otok tresla danima. Devet dana ranije Malta je igrala prijateljski dvoboj protiv talijanske U-21 reprezentacije. Izgubila je 1:2, Beckenbauer je bio na tribini, želio je uživo vidjeti maltešku momčad i posebno Raya Vellu, koji je skrenuo pažnju na sebe u utakmici protiv Čehoslovačke. U ovom susretu nije igrao, Dobrev ga je skrivao od Nijemaca.

A onog trena kad su Nijemci sletjeli na otok, život na Malti je stao. Za ono vrijeme bio je to svojevrsni dream-team. Schumacher, Matthäus, Brehme, Brigel, Rahn, Rummenigge, Allofs, Völler... Dobro, neki su tada još bili mladići, ali već zvijezde, koje je vodio veliki Kaiser Franz. Put od aerodroma do hotela trajao je dosta. Više od 2000 ljudi čekalo je Nijemce po slijetanju, na treningu također nekoliko tisuća. Ljudi su silazili s tribina, tražili njemačke igrače autograme, fotografirali se s njima. Osiguranje nije moglo ništa, Beckenbauer je morao više puta prekidati trening...

Utakmica je počela bajkovito za Maltu. Carmell Busutill okrenuo je njemačke stoper i precizno pogodio mrežu Schumachera. Tribine se tresu, Malta slavi, 11. minuta - 1:0. Nijemci se nisu snašli, gubili su i prije nego su počeli igrati. Tutnjalo je tlo pod Ta' Qalijem, Malta je držala 1:0, poluvrijeme pred vratima. Ali, tada je Uwe Rahn ubacio s desne strane, skočio je Karlheinz Förster i pucao glavom. Raymon Mifsud imao je loptu na rukama, odbio ju je, ali nekako čudno, preko glave, prevarila ga je i završila u mreži. U samom smiraju prvog dijela, Njemačka je izjednačila. Držala se Malta, branila, ali ipak je posustala. Još jedan ubačaj, opet udarac glavom. Ovaj put Klaus Allofs. Nije ni tih 1:2 bio kraj, tribine su ganjale Maltežane po izjednačenje, nema izgubljene lopte. No, još jedan nesretni gol. Opet Allofs glavom. Prvi udarac završio je u gredi, pa u Mifsudovim leđima, pa na Allofsovoj glavi, pa od jednog braniča u golu. Gotova priča? Ne, nije, u sljedećem napadu ljevicom je s vrha šesnaesterca pogodio Raymond Xuereb. Bilo je 2:3, još nekoliko minuta do kraja... Ipak, senzacija je izostala, uz vječno pitanje, što bi bilo da je Mifsud ukrotio onu loptu, da mu je ostala u rukama umjesto da se otkotrljala u mrežu.

Svjedoci kažu da su svi njemački igrači, osim Hans-Petera Briegela mijenjali dresove s domaćinima, on je bio nešto ljutit i nije prihvatio Busuttilov poziv na razmjenu dresa. Zbog toga je Bussutil i danas ikona malteškog nogometa. Koji dan nakon te utakmice reprezentativac Michael Degiorgio dao je otkaz na poslu u Corinthia Grupi i postao prvi malteški profesionalni igrač. Nakon njega i ostali su reprezentativci, jedan po jedan, počeli napuštati poslove i posvećivati se nogometu, najslavniji poraz u povijesti Malte tako je udario temelje razvoja reprezentativnog nogometa na otoku...