Klub prvak Hrvatske, a ujedno i klub beskućnik. Nisu to stvari koje bismo ikada povezali u istu rečenicu da pričamo o nekom muškom nogometnom klubu, ali to je situacija koja, nažalost, na dobar način opisuje stanje ženskog nogometa u Hrvatskoj. ŽNK Agram je 18. svibnja 3:0 pobjedom nad Hajdukom i matematički osigurao naslov prvaka Hrvatske, prvi u povijesti kluba na seniorskoj razini. Ekipa koju vodi trener Ivica Milković dominatno je kompletirala sezonu iz snova jer su prije seniorki prvakinjama postale kadetkinje i pionirke zagrebačkog kluba.
Ovim povodom odlučili smo razgovarati s predsjednikom kluba Nikolom Domitrovićem, djetetom kluba Majom Lenom Bičanić te Majom Joščak koja je u siječnju proglašena najboljom igračicom lige po izboru kapetanica, u premijernom izdanju ove nagrade.
Intervju smo započeli čim drugim nego razgovorom o proslavi naslova.
- Još nismo proslavili titulu s obzirom na to da prvenstvo još traje. Proslava titule je planirana za utakmicu zadnjeg kola, kada će biti dodijeljen i pehar. Ovaj vikend se slučajno poklopio rezultat koji nam je omogućio da matematički osiguramo titulu. Bilo je kratkog slavlja na terenu i u svlačionici nakon utakmice. Djevojke su imale privatno druženje s trenerima i liječnicima gdje su se proveselile - rekao je Domitrović.
- Slavlja je ipak malo bilo jer nismo mogli obuzdati euforiju. Feštali smo u klubu, a kasnije smo otišli u izlazak - dodala je Bičanić.
Jesu li se slegnuli dojmovi?
- Meni se i dalje čini nestvarno. Iako još to nije to, kad dođe pehar to će biti sasvim drugačije, još se nije sve slegnulo. Ima još posla do kraja sezone - izjavila je Bičanić.
- Još nismo ni svjesni koliko je ovo velika stvar. Ja imam sreće da su mi se stvari tako poklopile da sam predsjednik kluba kada smo prvi put u 25 godina povijesti kluba osvojili naslov na seniorskoj razini, ali ono najzanimljivije tek slijedi. S ovim smo dobili i veći broj obaveza, očekuju nas neke stvari koje moramo odraditi, prvenstveno za Europu. Za tri tjedna slijedi izvlačenje, za nekoliko dana moramo prijaviti sve infrastrukturno što nam treba za nastup u Europi. Time što smo prvaci pokušavamo dogovoriti nove benefite za klub, nova sponzorstva i ostalo. Titula je trenutačno dala više zadataka nego prilika za odmor i slavlje, ali i to će doći ubrzo - nastavio je Domitrović.
Neizbježna tema u tom trenutku bile su i ambicije u Europi za iduću sezonu.
- Da čujemo što igračice misle, mi još ne znamo - rekao je Domitrović uz smiješak.
- Ambicije su velike, naravno, ali prvi cilj je proći prvu predskupinu. Međutim, ne planiramo tu stati. Mislimo da vrijedimo i želimo se pokazati. Bit ćemo spremne u svakom slučaju - nastavila je Bičanić.
- Mi smo na raznim sastancima i telefonskim pozivima. Naš je cilj iskoristiti ono što možemo i uživati u tome. Slažem se s Majom i nama je cilj proći to prvo pretkolo, a onda dalje ćemo vidjeti. Pokušat ćemo se pripremiti što bolje, prva utakmica je 30. srpnja. Realni smo, imamo želje i ambicije, ali realnost je da smo relativno daleko od skupine Lige prvakinja - zaključio je Domitrović.
Uslijedilo je pitanje o pripremi kluba za europske utakmice.
- Naš najveći problem je što nemamo svoju infrastrukturu. Mi smo klub beskućnika, unajmljujemo terene drugih klubova da bismo mogli igrati. To je užasno teško jer imamo dosta kategorija, a nismo došli igrati se nogometa već želimo raditi na izvanrednoj razini. Drugi problem je ne samo grada, već društva u kojem nema adekvatnih stadiona za UEFA-ina natjecanja. Jedan od uvjeta nam je stadion s rasvjetom, a u gradu Zagrebu postoji samo Maksimir koji ne može dobiti itko osim Dinama. Grad tu ništa trenutno ne može učiniti, gradi se nova Kranjčevićeva, koja će biti dom za igranje europskih utakmica ako zadržimo status prvakinja narednih nekoliko godina. Trenutačno tražimo mogućnosti igranja izvan Zagreba. Opcije su Velika Gorica i Koprivnica. Osim toga što ne postoji infrastruktura za Europu, nemamo nekih problema. Imamo problem što nemamo svoje dvorište - ispričao je Domitrović.
Predsjednik Domitrović je spomenuo kako im Grad Zagreb ne dopušta da investiraju svoj novac.
- Mi smo prije četiri godine na Španskom dobili jedno pomoćno igralište u koje smo željeli uložiti, no rješavanje svih papira s Gradom malo duže traje. Prije nekih mjesec dana smo bili s predstavnicima Grada na terenu. Problem je što nije izglasan novi GUP. Da biste napravili pravo nogometno igralište, treba vam građevinska dozvola, tu nam opet treba suglasnost Grada. Mi smo investirali u projektnu dokumentaciju i geodetske snimke, ali nažalost procedura s Gradom traje jako dugo - rekao je Domitrović.
Pitali smo predsjednika i kojim budžetom raspolažu.
- Službeni budžet prošle godine je bio oko 150 tisuća eura. Međutim, određeni dio budžeta su i sponzorstva koja nisu vidljiva na taj način. Na primjer kada nam na utakmici netko donira hranu, tih 300 eura nije vidljivo, ali kad počasti tako deset puta onda je to čak tri tisuće eura koje je uloženo - izjavio je Domitrović te usporedio taj budžet s ostalim klubovima u Hrvatskoj.
- Od nas veći budžet sigurno imaju i Osijek i Dinamo i Hajduk. Čak možda i Međimurje jer mi to moramo gledati iz druge perspektive. Kad kažem da smo potrošili 150 tisuća eura, mi smo 25 tisuća potrošili samo za najam terena. Dok, recimo, Dinamo nema taj trošak. Kad idemo na gostovanja, plaćamo unajmljivanje buseva i kombija, dok Dinamo ima infrastrukturu i nema te troškove. Osijek isto tako igra na Gradskom stadionu. Imaju veće budžete i ne moraju izdvajati na stvari koje se nama podrazumijevaju tako da bih se usudio reći da imaju i dvostruko veće budžete. Kad igramo utakmicu, moramo platiti 400 eura najam terena na dva sata, dok drugi ne moraju. Po načinu funkcioniranja, imamo četvrti ili peti budžet lige - zaključio je Domitrović.
Zapitali smo se i kolika je novčana nagrada za prvaka Hrvatske.
- Ništa. Sredstva se dodjeljuju prije. Postoje sredstva koja dobijete za razvoj ženskog nogometa, svi klubovi dobiju jednako. TV prava se dijele jednako svima, za razliku od muškog nogometa. Od nastupa u Ligi prvaka svih ovih godina smo dobili nekoliko tisuća eura, opet svi klubovi dobiju isto. Samim osvajanjem naslova ne dobijemo išta, jedino bodove da zadržimo status kluba od posebnog značaja Grada Zagreba. To će nam kasnije možda donijeti nešto više novca od Grada - rekao je Domitrović.
Kolike su plaće igračica u Hrvatskoj i može li se od njih živjeti?
- Mi imamo status profesionalnih sportaša. Po nekoj definiciji, plaća profesionalnog sportaša bi trebala biti dovoljna za neki normalan život, ali još nismo na toj razini jer ženski nogomet nije toliko razvijen ni gledan. Još nismo na razini da se može živjeti od ženskog nogometa, ali napredujemo - ispričala je Bičanić.
- Od ženskog nogometa se ne može živjeti. Prije je bilo još lošije, sada se to diže na drugu razinu, nastoji se da cure žive od toga, ali to je i dalje jako teško. Svi u klubu rade na tome da cure mogu jednog dana živjeti od nogometa - dodala je Joščak.
- Cure nemaju formalnu plaću. Imaju određenu naknadu koja iznosi nekoliko stotina eura. To je dovoljno za pokoji izlazak van i to je to - zaključio je Domitrović.
Neizbježna tema bio je i dolazak šest igračica iz Osijeka u Agram na polovici sezone. Osam ponajboljih nogometašica Osijeka štrajkalo je zbog minornih premija u iznosu od tek 200 eura za njihov ovosezonski uspjeh u Ligi prvakinja. ŽNK Osijek je samim ulaskom u doigravanje spomenutog natjecanja uprihodio više od 100.000 eura, dok je dodatnih 140.000 eura na Gradski vrt stiglo zahvaljujući ispadanju na posljednjoj stepenici, gdje su tadašnje hrvatske prvakinje poražene od Twentea s ukupnih 8:1 (4:1, 4:0). Ova priča je još tužnija ako uzmemo u obzir da je ŽNK Osijek, s 25 titula prvakinja Hrvatske i 19 pokala pobjednica Kupa RH, daleko najuspješniji hrvatski ženski nogometni klub. Zašto je većina izabrala Agram?
- Presudila je ljudskost i iskrenost. Curama smo pristupili iskreno, jedini smo pozvali svih osam. Rekli smo im da je šteta da prestanu igrati nogomet i da ne budu u hrvatskoj ligi. Imale su one ponude i drugih klubova. Mi smo bili svjesni mogućeg problema kad dovedete toliko novih cura, ali smo htjeli probati dovesti svih osam. Svima je bilo ponuđeno, šest ih je pristalo. Nismo nikome garantirali 90 minuta, dvije su odlučile otići u klubove gdje su im to garantirali. Vjerojatno je s njihove strane postojao nekakav inat, željele su pokazati da mogu biti prve u drugim klubovima, da Osijek ne bude prvak, što ne bismo mogli ostvariti da nismo bili prvi i prije njihovog dolaska. Došle su kao ekipa i htjele su osvojiti naslov prvaka, a mi smo to na sportski način iskoristili - rekao je Domitrović.
- Osijek je preduga priča i ja bih prešla preko toga i ostavila to iza nas jer Agram nema veze s tim. Došle smo tu otvorenog srca i želimo dobro ovom klubu i sebi, s curama koje su već dugo tu. Želimo pomoći njima, sebi i nogometu da nastavimo osvajati prvenstvo i budemo najbolji klub u državi. To je sve što ću reći o ovoj temi, previše je iscrpljujuće i previše se toga dogodilo da bih se ponavljala. Kap koja je prelila čašu su bile te premije jer nam je bilo povrijeđeno dostojanstvo. Tad nismo znale svoju sudbinu, hoćemo li biti kažnjene i predsjednik je stupio u kontakt s nama. Djelovao je jako iskreno. Sve što je obećano i rečeno je ispunjeno. Nadam se da smo se uklopile u ekipu i zadovoljne smo ovdje - zaključila je Joščak koja je bila jedna od šest igračica Osijeka koje su došle u Agram.
Na pitanje o tome hoće li one ostati i iduće sezone, predsjednik nije htio otkrivati tuđe tajne.
- Sve što smo se dogovorili i što su cure nama odmah rekle i dalje stoji. Neću sad imenovati tko će ostati, tko neće, jer to je njihova privatna stvar - izjavio je Domitrović.
Postoje glasine o problemima s radnim dozvolama s kojima se klub susreće.
- Istina je. Mi smo predali zahtjeve prije nekoliko mjeseci. Nismo Dinamo da dobijemo preko reda u jednoj minuti registriranog stranog igrača. To je još jedan problem ženskog sporta. Nitko nas ne shvaća ozbiljno, a u istom smo rangu kao i Dinamo kad trebamo registrirati stranog igrača. Mi smo svu dokumentaciju predali početkom listopada, a i dalje čekamo dozvole. Ako želiš povećati kvalitetu kadra s nekim izvana, imaš objektivan problem. Cure dolaze na tri mjeseca na turističke vize, odlaze pa se vraćaju. Mi to sve moramo financirati jer je to naša greška, ali ne možemo ništa popraviti, sve papire smo predali, sve smo platili, ali čekamo sustav - rekao je Domitrović.
Puno igračica u klubu je stasalo u Agramu što je pokazatelj koliko je akademija bitna za Agram.
- Cijela baza kluba je akademija. U usporedbi s drugim klubovima, mi smo pri vrhu po broju igračica iz vlastite akademije. Imamo u kadru tri strankinje. Dvije iz Crne Gore i jednu iz Gabona. Ostatak su domaće cure. Naša akademija je najkvalitetnija, to se vidi i po rezultatima u mlađim kategorijama tijekom svih ovih godina. Svake godine popunjavamo kadar curama iz akademije i tako će biti i u budućnosti. Akademija je osnova funkcioniranja kluba. Te mlađe kategorije su bile prve gotovo svake godine. Ono što je novo u posljednjih pet godina je da se kadetsko i pionirsko prvenstvo igra pod HNS-om i tu su kadetkinje prvakinje u svih pet godina, a pionirke imaju tri naslova i dva druga mjesta.- ispričao je Domitrović.
Koliko cura trenira u akademiji kluba?
- Oko 150 igračica je registrirano za natjecanja. Imamo četiri kategorije, u tjednom radu je otprilike od 120 do 130 cura. Netko je bio na početku sezone pa je igrao pa nije zbog škole ili nekih drugih razloga. Baza je nekih 130 cura koje kontinuirano treniraju - izjavio je Domitrović.
Bičanić nam je ispričala kako treniraju pet puta tjedno, plus utakmica, što znači da imaju samo jedan dan odmora u tjednu te da je tako isto i u mlađim kategorijama.
Tema koju je isto tako bilo teško izbjeći je i stigmatizacija žena u nogometu.
- Pretežno je to bilo u mlađim kategorijama. Tad je bilo jako neobično da cura igra nogomet, uvijek bi bilo "pobijedila te curica" i slično. Najviše ružnih komentara je bilo od roditelja. Danas vidim samo komentare na društvenim mrežama ljudi koji su zapeli negdje u vremenu. Ženski nogomet je sport s najvećim porastom popularnosti u svijetu, ali u Hrvatskoj to još nije na toj razini i nije još potpuno prihvaćeno u društvu. Obično kad netko dođe pogledati utakmicu, promijeni mišljenje, ali takvih je malo - ispričala je Bičanić.
- Ja sam prva generacija koja je kroz sve to prošla. Bilo je svega. Toga ima i dan danas, svi su se susreli s tim u nekom trenutku karijere. Toga je sve manje, ali ako želiš uspjeti, na te komentare se moraš oglušiti. Gdje bismo došli kad bismo slušali zle komentare ljudi koji ni ne znaju kroz što si prošao i što si sve žrtvovao. Sve su to nebitne stvari u životu koje trebaš zanemariti. Imaš svoj cilj i ideš prema njemu, bez obzira na sve te ljude - nadovezala se Joščak.
Bičanić uz nogomet igra i futsal, a ima i tri nastupa za žensku futsal reprezentaciju.
- U futsalu zaista uživam i velika mi je čast i privilegija nositi dres reprezentacije. Međutim, realnost je da su FIFA-ini termini futsal natjecanja često usred sezone nogometa, dok se hrvatsko žensko futsal prvenstvo igra isključivo zimi, u stanci od nogometa. Takav raspored čini istovremeno ozbiljno bavljenje s oba sporta gotovo nemogućim. S obzirom na to da nogomet nudi stabilnije uvjete, širi prostor za razvoj i konkretniju perspektivu, on je moj prioritet, iako futsal ostaje sport koji volim i kojem se uvijek rado vraćam kad god mi okolnosti to dopuste - ispričala je Bičanić.
Joščak je četiri godine radila u MORH-u.
- To je period života koji ne bih mijenjala ni za što. Prošla sam sve i svašta. Pomoglo mi je u sportskoj disciplini i u fizičkoj spremi. To je dio mog života koji ide sa sportom zbog tog fizičkog dijela, ali red, rad i disciplina su isto tako bili ključni. Više nisam u MORH-u, bavim se samo nogometom - rekla je Joščak.
Također, Joščak ima 84 nastupa za reprezentaciju.
- Ja sam se oprostila sa 78 nastupa. Bile su tu i ozljede i vojska, jednostavno nisam mogla to sve ukomponirati uz reprezentaciju jer nisam mogla dobiti slobodne dane. Nakon što sam dala otkaz u vojsci, posvetila sam se samo nogometu i nagovarali su me natrag. Nisam bila sigurna što ću napraviti, imam dvije operacije koljena iza sebe. Na kraju sam se ipak vratila. Što se tiče stanja u reprezentaciji, bolje je. Sve je bolje i PR službe i općenito se vidi da je to podignuto na jednu višu razinu. Međutim, još nam puno fali da uđemo u isti rang s najboljim europskim ekipama. Što nam točno fali, ne znam, možda bolja liga. Dosta cura igra vani, i onda dok se uigramo treba vremena. Izbornik i cijeli stožer daju sve od sebe - ispričala je Joščak.
Za kraj, Bičanić nam je ispričala kako bi ona podigla svijest o ženskom nogometu u Hrvatskoj.
- Trebala bi se napraviti promjena cijelog sustava. HNS bi trebao više pisati o tome, često se događa da podaci s utakmice nisu točni ili kad je prijenos na televiziji znaju se pogrešno govoriti imena i pozicije i tako dalje. Misle da nije toliko bitno i da se pogreška neće primijetiti. Naravno da i drugi mediji više pišu. Nedavno se dogodilo da je igračica Međimurja promašila gol iz neposredne blizine i to je postalo viralno, a nikada se ne objave oni predivni golovi. Ismijava se curicu od 16 godina, a muški profesionalci koji su za to plaćeni milijune isto tako promašuju. Ovo je banalan primjer, ali to nažalost tako funkcionira - zaključila je Bičanić.
Komentari (0)