Vjerojatno već znate da nogometni klub Ravnice - uz podršku GNK Dinamo - od 26. do 28. svibnja organizira prvi ID kamp za mlade nogometaše koji imaju želju studirati u SAD te konkurirati za stipendije koje bi im omogućile besplatni studij.

Ivan Abramović (28) jedan je od ipak malobrojnih hrvatskih nogometaša koji su studirali u SAD. Stoga teško itko može bolje od njega opisati što znači pohađati i završiti školovanje na nekom od američkih sveučilišta.

- Imao sam 20 godina, igrao napadača za HAŠK, u Trećoj ligi. te nam je sezone u klubu došao jedan Amerikanac, čiji je brat bio trener na jednom sveučilištu. kad je vidio kako igram, nazvao je brata i rekao mu da bih savršen igrač za njih. Tako sam otišao u SAD - priča Ivan Abramović, te nastavlja:

- Tamo sam studirao sljedeće četiri godine, završio sam psihologiju, te paralelno igrao za sveučilište. Nakon što sam diplomirao malo sam se okušao u Italiji, ali potom sam se vratio doma te od 2018. radim kao sportski psiholog.

Kakva je razina nogometa na američkim sveučilištima?

- Fizički bih to usporedio s našom Drugom HNL, pa čak i više od toga. Amerikanci puno polažu na tjelesnu pripremljenost, tako da tamo nema nespremnih igrača, svi rade profesionalno. I kvaliteta igre je sasvim dobra.

Uvjeti za rad?

- Oni su fantastični. Ja sam bio na malom sveučilištu, a svejedno smo imali bolje uvjete nego što ima većina naših prvoligaških klubova. Ne mislim pri tome samo na teren, nego i na sve prateće sadržaje. Teretana namijenjena samo za sportaše, posebna prehrana, nutricionisti, doktori... Sve na vrhunskoj razini. Također i super stadioni, na kojima je jako puno publike. Na utakmicama uživaš u odličnoj atmosferi, osjećaš se kao pravi igrač.

PRIVATNI ALBUM

Znamo da su tamo i studentski zahtjevi prilagođeni potrebama vrhunskih sportaša?

- Sve je fantastično organizirano. Tvoje je da treniraš i učiš, za sve imaš dovoljno vremena, a ako se pojavi bilo kakav problem, on se uvijek riješi dogovorno s profesorima ili trenerima. Fakultet na koncu neće završiti samo onaj koji to ne želi.

Vi niste bili jedini nogometaš na sveučilištu?

- Nakon mene došla su još četvorica. Ivan Blaškić bio je junior Dinama, Jakov Bašić junior Zagreba, Darko Jovanovski moj suigrač u HAŠK-u, a Roko Prša je stigao iz Vinogradara. Svi smo uspješno završili fakultete.

Gdje su oni danas?

- Blaškić radi kao nogometni agent i radi vrlo uspješno. Bašić igra u Rudešu Drugu HNL, a imao je i ponudu da igra MLS kao profesionalni nogometaš, ali je tu ponudu odbio. Prša je profesionalac u Aluminiju, igra slovensku ligu. Ivanovski je pak izabrao ostanak u SAD-u, radi sa solarnim panelima, te mu ide jako, jako dobro. Postao je vrhunski biznismen.

Što biste poručili svima koji dvoje trebaju li otići na studij u SAD ako dobiju priliku?

- Moj je fakultet bio malen pa je školarina za četiri godine iznosila 160.000 dolara. Ja sam toliku stipendiju dobio. Naš partner na kampu koji će se organizirati na Ravnicama je bostonsko sveučilište. Tamo školarina za četiri godine studija iznosi 360.000 dolara. Gdje će to neki igrač zaraditi? Osim ako nije za Dinamo, Hajduk ili Osijek, a tamo ih može završiti tek nekolicina iz cijele generacije. U SAD-u sam stekao obrazovanje, te igrao ozbiljan nogomet. da ne pričam o nekakvoj životnoj školi koju sam tamo spoznao, o ljudima koje sam upoznao, o vezama koje sam stekao... To su neprocjenjivo vrijedne stvari. Mi u svakoj generaciji imamo možda i 200-tinjak jako talentiranih igrača. Od nogometa na kraju živi njih 10 ili 15, a ostali se pogube. Studij u SAD je velika prilika za mnoge od njih da spase svoje karijere, da igraju vrhunski nogomet, a da usput postanu i akademski građani, ljudi s diplomama kojima se mnoga vrata otvaraju. Ne mogu shvatiti da mnogi tu priliku ne prepoznaju.

Kako je vama bilo otići u SAD?

- Bio sam tada jedini od naših na sveučilištu pa sam i ja dugo dvojio. Na sreću, prelomio sam to i otišao. I ja sam sanjao da ću igrati za Dinamo, ali snovi su jedno, a realnost nešto drugo. Odlazak u SAD bila mi je najbolja odluka u životu.