Saša Bjelanović (42) proveo je na Poljudu tri i pol godine. Došao je početkom 2016. na mjesto šef skauta, odnosno, pomoćnika sportskog direktora, da bi početkom 2018. preuzeo poziciju sportskog direktora na kojoj se zadržao sve do konca 2019. Bjelanović je tako iz prvog reda surađivao s čak tri predsjednika - Ivanom Kosom, Jasminom Huljajem i Marinom Brbićem - a bio je i blizak suradnik aktualnog predsjednika Lukše Jakobušića, koji je u ulozi člana Uprave šest mjeseci asistirao Brbiću.
Činilo mi se nemogućim
Svašta je Bjelanović proživio u te tri i pol godine. Na žalost, puno više loših nego lijepih dana, budući da Hajduk sve to vrijeme nije uspio postaviti čvrstu viziju s kojom bi izašao iz rezultatske krize. Sigurno da je dio krivnje za dosege s kojima navijači Hajduka nikako nisu bili sretni, posebno dok je obnašao funkciju sportskog direktora, snosio i sam Bjelanović, ali teško je bilo kome raditi u okolnostima u kojima klub ne vodi čvrsta ruka koja zna što želi.
Stoga je Bjelanović idealan suradnik da prokomentira ono što se danas događa u Hajduku. Dovoljno je dugo bio unutra, a opet je dovoljno dugo vani da može neutralno promatrati poljudska zbivanja. Posebno zato što ga posao koji radi - međunarodni je skaut Atalante - često dovodi do Hajduka.
- Držim da sam jako upućen jer praktički na svakodnevnoj razini komuniciram s ljudima iz kluba. Dio tih razgovora je vezan za moj aktualni posao, ali dobar dio ode i na priču o samom Hajduku jer u klubu radi puno ljudi iz mog vremena s kojima sam ostao u odličnim odnosima. Pokušavam kad je Hajduk u pitanju uvijek imati realnu sliku, iako vam je jasno da kao veliki navijač i čovjek koji je na Poljudu proveo skoro četiri godine možda katkad i nisam do kraja realan - kazuje Bjelanović, koji za hrvatske medije veći intervju nije dao još od kako je napustio Hajduk.
Dobro, kako doživljavate današnji Hajduk?
- Tako da bih uživao biti dio tog Hajduka, raditi u njemu. Nisam mislio da ću takvo što reći kad sam napuštao Poljud jer proživio sam puno teških i jako stresnih trenutaka, te često nisam vidio izlaz iz labirinta u kojem se Hajduk godinama vrtio. Međutim, danas mi je doista užitak pratiti Hajduk i pričati o Hajduku. Posao koji je Lukša Jakobušić napravio u godini dana za mene je nevjerojatan. Naravno da zasluge imaju svi ljudi u klubu, svaki od njih evidentno radi i dobro i naporno, ali Jakobušić je taj koji je odveo Hajduk na visinu koja mi se još nedavno činila nedostižnom.
Bolesna ambicioznost
Jakobušića ste imali prilike upoznati u vrijeme dok je bio Brbićeva desna ruka?
- I tada mi se već iznimno dopao kao čovjek velike energije i golemih radnih navika. Samo što njegova tada nije bila zadnja. No, evidentno je da mu je tih šest mjeseci jako pomoglo jer je iznutra vidio sve što nije valjalo, pa je pri povratku djelovao iznimno brzo i vrlo učinkovito.
Koja je Jakobušićeva tajna?
- Njega prije svega vodi pozitivno bolesna ambicioznost. On je čovjek koji priznaje samo uspjeh i ne zanima ga kroz što sve mora proći da bi uspio. Nema dana da ne daje sve od sebe ili da na bilo koji način posumnja u svoju viziju. Teško ćete sresti ljude koji sebi “žele” loše da bi Hajduku bilo bolje. Takav je Lukša. Kad se vratio u klub jasno je postavio kriterije - Hajduk mora biti najbolji i mora osvajati trofeje. Sve drugo može stati tek u drugi red. Ne želi nikakvu priču o stabilnosti, o tome što ako ne uspije, o tome da je korona, da je stanje teško... Vodi ga samo ideja da mora dati sve od sebe i da Hajduk mora imati standard ispod kojeg se ne može ići.
Manjkalo je hrabrosti
Vi se nimalo ne bojite mogućeg neuspjeha?
- Bojao bih se da Jakobušić traži stvari koje nisu realne. Primjerice, neki misle da će se projekt urušiti ako Hajduk ne osvoji naslov prvaka već ove sezone. A ništa se neće dogoditi, Jakobušić i suradnici itekako su svjesni da naslov može biti samo veliki plus za njihov rad, ali ne slažu Hajduk tako da je naslov odmah imperativ. Jedini imperativ je držati se postavljenih kriterija i dati sve od sebe. Na takav je način posložio kompletan klub, sve je na svom mjestu, svi rade ono što je njihov posao, a on to sve kontrolira tako da je uvijek korak ispred svih.
Hajduk je u proteklih godinu dana imao skromne izlazne transfere, a oni u najvećoj mjeri pune blagajnu. Kako držati kriterije ako nema novca?
- Način na koji Jakobušić dolazi do novca za sve je nas veliki misterij, ali klub nikome ništa ne duguje, to pouzdano znam. I ponovit ću još jednom, Jakobušić ne dopušta da problem novca utječe na planove Hajduka. Barcelona je dužna milijardu eura, ali dovodi Torresa za 50 milijuna. Jer je to klubu nužno. Tako se i Jakobušić ponaša. Sve što je nužno, on će kao predsjednik osigurati. Zato često znam reći da sve ono što Livaja radi na terenu, Jakobušić radi izvan terena.
Držite da je sportskom direktoru Nikoličiusu užitak raditi u takvom okruženju?
- Nikoličius je odličan sportski direktor, također veliki i dokazani radnik. No, posao mu je bitno olakšan kada imaš jasno postavljene parametre. Nikoličius ima zadatak pronaći igrače koji odgovaraju zahtjevima koji su postavljeni, a Jakobušić rješava pitanje financija.
Vi u svoje vrijeme kao sportski direktor niste imali takve uvjete?
- Klub nije imao jasnu strategiju. Uvijek je u prvom planu bila financijska stabilnost, manjak novca, ideja da smiješ dovoditi samo mlade i jeftine jer klub mora živjeti od prodaje. Držiš, primjerice, da bi momčad bilo dobro pojačati s nekim starijim igračem, možda i nešto skupljim, ali onda se suočiš s milijun problema. Kako ćemo opravdati kupnju starijeg, a skupog igrača? Što će reći članovi Nadzornog odbora? Što ako igrač ne opravda takvo ulaganje? Danas Jakobušić bez pardona dovede igrača od 32 godine jer je sportski direktor procijenio da takav treba momčadi. I nema potrebe bilo kome što objašnjavati, niti itko ima potrebe tražiti objašnjenja.
Zar Kos, Huljaj i Brbić nisu imali samostalnost u radu?
- Imali su, odluke su ble njihove, ali nisu imali hrabrost i snagu kakvu ima Jakobušić. O svoj trojici mogu reći puno lijepih stvari, ali oni se nisu uspjeli nametnuti na pravi način. U to je vrijeme bilo pregršt razdvojenosti i neslaganja u klubu, mnogi su vukli na svoju stranu, a svi su imali nekakav strah od reakcije javnosti, Našeg Hajduka, Torcide... Stabilizacija je uvijek bila u prvom planu, a rezultat kakav bude. Govorilo se “za sve treba vremena, a rezultat će doći kad se klub stabilizira”. Jakobušić je sve to presjekao doslovno preko noći. Već je na prvoj presici svima stavio do znanja kako će raditi. I toga se 100 posto drži. Odjednom su nestala nekadašnja priopćenja koja su se redovito pisala, nema sumnji, nema ideje da bi se Jakobušiću bilo tko trebao petljati u posao. On je taj i svi ga slijede, ne postavljaju mu suvišna pitanja jer vjeruju u ono što radi. Više se ne priča o Našem Hajduku, Torcidi, nadzornicima, ulici ili ne znam čemu. Priča se samo o Hajduku.
Tisuće stoje uz klub
A Hajduk je i dalje četvrti?
- To je istina, ali ovo četvrto mjesto je drugačije od prijašnjih. Zato je protiv Osijeka na tribinama i bilo 30.000 gledatelja. Došli su jer su prepoznali nečiji rad. Navijači nisu glupi, oni brzo prepoznaju kako tko radi. Zato je njih 30.000 došlo pokazati da stoji uz ovakav Hajduk. Bolju potvrdu od toga ne možeš tražiti.
Dominira kao nitko
Vjerujete li da Hajduk ima momčad koja može do naslova?
- Čvrsto vjerujem u to. Hajdukova momčad prije svega je složena natjecateljski. Biuk i Ljubičić su klinci, ali okruženi su iskusnim igračima koji su puno toga prošli u karijeri. Hajduk je protiv Osijeka u prosjeku imao 27 godina. To je već jamstvo iskustva koje se može nositi sa svim pritiscima s kojima mora živjeti momčad da bi bila u utrci za naslov. Hajduk u Livaji ima daleko najdominantnijeg igrača lige. Hajduk ima i veliki zanos, euforiju među svojim mnogobrojnim navijačima.
Euforija može biti i veliki teret?
- Slažem se, ali po svemu što sam čuo i vidio, Jakobušić je taj koji dobro pazi da se euforija ne uvuče u klub. Možda to nije njegov posao, ali on to radi jer zna da prevelika euforija može biti kobna. Pazite, Hajduk je i dalje klub koji nema željenu stabilnost jer ne možeš 15 godina biti u krizi, a onda u godinu dana sve posložiti. Lagani potresi se dolje stalno događaju, posebno po pitanju novca, ali u Jakobušiću ti udarci ne stvaraju strah, nego ga samo dodatno motiviraju da ide dalje. A ostali onda nemaju izbora, nego ga moraju slijediti. Jakobušićeva hrabrost i energija donijeli su veliku lančanu reakciju i u klubu i oko kluba.
Ima Hajduk i slabih točaka u svlačionici?
- Najveća opasnost je ta prevelika ovisnost o Marku Livaji. uvjeren sam da u ovom trenutku u Europi ne postoji igrač koji u svojoj ligi dominira na takav način. Livaja je sve, Livaja pokreće momčad, daje energiju, drskost, razigrava suigrače, čini ih boljima, a onda još i odlučuje utakmice. Sve je to fenomenalno, ali što ako se Livaji nešto dogodi?
Zato bi trebao doći Nikola Kalinić. Vi kao “Talijan” znate sve o Kaliniću?
- Znam da je u veteranskim godinama, ali ako bude zdrav, Kalinić je i dalje klasa koja u HNL-u može raditi veliku razliku. Tijelo mu je u odličnom stanju, čujem da je jako motiviran i strastven kad priča o Hajduku, što je jako bitno. Livaju i Kalinića vidim kao fantastičan tandem jer imaju drugačiji način igre, a obojica su sjajni s loptom u nogama i obojica su majstori koji suigrače čine boljima. S Kalinićem Hajduk dobiva i sve, a usput skida s Livajinih leđa jedan golemi teret, s kojim se, doduše, Livaja fenomenalno nosi. Kao da uživa u njemu...
Toliko od Saše Bjelanovića. Strast s kojom priča o današnjem Hajduku mora nešto značiti. Ona dolazi od čovjeka koji je na Poljudu iznutra vidio sve...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....