Scolari pred povijesnom misijom: Donijeti Brazilu šesti naslov prvaka svijeta

Felipao. Kad to izgovorite u Brazilu, svi znaju na koga mislite . Felipao, ili u prijevodu na engleski Big Phil, kako su ga zvali dok je trenirao Chelsea. Anegdota kaže da je jednom tako potpisivao autogram brazilskom turistu u Portugalu, i potpisao se prezimenom, Scolari. Čovjek se gotovo naljutio, rekao mu je:

- Molim Vas, napišite Felipao!

Nadimak nije dobio zbog svoje trenerske veličine, već je kao igrač bio stasit, beskompromisan stoper, snažan. Iako, Felipao zvuči mnogo bolje od “drvena noga”. To mu je, također, bio nadimak u igračkim danima. Hm, kad te u Brazilu zovu Drvena Noga, to nikako ne može biti kompliment.

- Nisam bio loš. Dobro, nisam bio klasan igrač, bio sam stoper, ali sam bio snažan. Imao sam smisla za prostor, za pozicioniranje i bio sam vođa. Već sa 20 godina postao sam kapetan, a gdjegod sam igrao nosio sam vrpcu. Kad ovako gledam, sa svojim kvalitetama i onime što danas znam, mogao sam igrati u nekom dobro brazilskom klubu. To je sigurno - reći će za sebe Scolari.

Igrao je, dakle, u nižerazrednim klubovima, bio je jedan od onih anonimnih igrača, koji su postali veliki treneri. Točno 30 godina nakon što je započeo trenersku karijeru, nakon 22 kluba i(li) reprezentacije koje je vodio, sjeo je na klupu Brazila. Već u 66. godini, pred kraj karijere, dobio je poziv koji nije mogao odbiti. Poziv da odvede Brazil do šestog naslova svjetskog prvaka. Felipao i Drvena Noga postao je - Spasitelj. Čovjek pred kojim je povijesna misija, ispravljanje “nepravde” iz 1950., kad je Brazil plakao nakon poraza od Urugvaja u finalu na Maracani. Nitko, ali baš nitko nije bio zadovoljan onime što je radio Mano Menezes, Scolarijev prethodnik. Igra i rezultati u prijateljskim utakmicama bili su zabrinjavajući, javnost nestrpljiva, godinu i pol prije početka SP-a, Brazil ničime nije ulijevao optimizam. Scolari je dva mjeseca ranije zbog loših rezultata napustio Palmeiras, u prvom trenutku, navodno, nije htio prihvatiti poziv, međutim, onda je odlučio - idem u tu avanturu. I tako je postao - Spasitelj. Već nekoliko mjeseci kasnije Brazil je osvojio Kup konfederacija, pobijedivši u finalu 3:0 Španjolsku. Odjednom se sve okrenulo, Scolari je preko noći vratio optimizam na obale Amazone. Koja je tajna tog trenerskog starca?

- To vam je otprilike ovako. Svi u Brazilu misle da ova reprezentacija nije bogzna što, barem što se igre prema naprijed tiče. Nije ono na što smo mi naviknuli. I da nema Scolarija, šanse za naslov bile bi nam minimalne. Ovako, s njim, svi su počeli vjerovati. To je Scolari, natjerate da mu vjeruješ, jednostavno je takav - gotovo smo isti odgovor dobili od brazilskih kolega.

Pogledate li njegov trenerski opus i pritom imate u vidu da se radi o Scolariju, jednom od najjačih trenerskih imena ove ere, vidjet ćete zapravo da tu i nema toliko trofeja, koliko bi čovjek očekivao. Uglavnom brazilski kupovi, dva Copa Libertadores i samo nekoliko mjeseci na najvećoj klupskoj svjetskoj sceni u Chelseaju. Iz kojega je otišao neuspješan. A bio je i u Kuvajtu, Japanu, Uzbekistanu... Upravo se u tim prosječnostima krije dio Felipaove genijalnosti i razlog zašto je baš on odabran da Brazil opet dovede na vrh.

- On je stvoren za izbornički posao. Turnirski način, sedam utakmica, to je idealno za njega. Kad mora raditi u klubu, svakodnevno, onda nema toliko uspjeha, što se i vidi - pričaju na brazilski novinari, koji su nam potom otkrili Scolarijevu najveću snagu.

Za njega, naime, kažu da je odličan komunikolog i psiholog, da mu je najjače oružje vladanje grupom i stvaranje pozitivne atmosfere u momčadi. Ono što je i najbitnije na reprezentativnim turnirima. Po tome bi ga neki mogli usporediti sa, recimo, Ćirom Blaževićem. Recimo, u nedavnom je intervjuu za SN, Hajdukov igrač Abduholikov, kojega je Scolari trenirao u Bunyodkoru iskreno rekao da brazilskog izbornika ne pamti kao nekog velikog radnika, trenera na terenu. Brazilci, s kojima smo pričali, otišli su i korak dalje pa su nam, pola u šali, rekli da se Scolari uopće i ne bavi taktikom, već mu to rade suradnici. Prije svih tu je njegov vjerni pratitelj Flavio Murtosa, čovjek koji Scolariju već 30 godina vjerni pratitelj. On je, kažu poznavatelji, glavni Scolarijev taktičar, a za ovu priliku, za SP, funkciju direktora reprezentacije, a zapravo još jednog pomoćnika, obavlja Carlos Alberto Parreira. Još jedan trofejni trener, izbornik koji je Brazilu doveo naslov 1994. godine. Ali, eto, pristao je biti dio stožera sa Scolarijem na čelu, očito, i on vjeruje da je Scolari pravi čovjek za put do naslova. Opet nas podsjeća na suradnju Ćire i Ivića za utakmicu u Palermu s Italijom... Parreira i Murtosa brinu se o nogometnim stvarima, skautiraju suparnike, analiziraju, obrađuju podatke. A Scolari je taj koji odlučuje, koji sve to pokušava uklopiti u kvalitetan tim. I prije svega, brine za atmosferu.

Na taj je način, uostalom, Scolari i doveo Brazil do petog naslova prvaka 2002. U momčadi je imao nekoliko megazvijezda, Ronalda, Ronaldinha, Cafua, Roberta Carlosa... Naravno, kao i uvijek u takvim situacijama puno je ega, puno je i primjera kad se momčad takvih snažnih individua raspala. Još pogotovo Brazilaca, koji su ionako skloni pretjeranom “hedonizmu”. Međutim, Scolari je našao formulu. Okupio je prije prvenstva njih pet-šest i rekao im otprilike ovako:

- Vi ste vođe u svlačionici, ja bez vas ne mogu ništa. Vaš je posao da budete zajedno, da napravite pravu atmosferu u kabini. Samo tako možemo nešto osvojiti. Bude li svatko vukao na svoju stranu, ni 10 trenera ne može pomoći. Nadam se da ste shvatili da ste vi ti koji odlučujete hoćemo li biti prvaci ili ne!

Izgovorio je to i izišao iz prostorije i pustio dečke da sami među sobom razrade strategiju. Oni su ga, očito, poslušali, jer Brazil je osvojio taj naslov. Sa svim tim zvijezdama ili unatoč njima.

- Igrali smo loše prije SP-a, bili smo užasni. Igrali smo neke prijateljske utakmice, malo se dizali, od užasnoga došlo do prosječnoga. Nitko, baš nitko nam nije davao šanse za naslov. Međutim, ja sam znao da imam velike igrače, koji se ne boje, koji žele raditi i dokazivati se. Imao sam Ronalda koji se vraća nakon ozljede i koji je bio svjestan da mu je taj turnir zlatna prilika. U sebi sam znao da bih mogao izvući maksimum, ako napravim momčad, ako stvorim pozitivnu atmosferu. To sam uspio, dečki su postali momčad i izvan terena, to je bio najbitniji dio priprema za taj SP. Sve ostalo došlo je kao posljedica toga - priča Scolari.

Brazil je u sličnoj situaciji i sad. Scolari je, očito, krenuo u stvaranje momčadi, jer prilikom odabira igrača za SP jasno je rekao:

- Neymar nije tip vođe za ovu reprezentaciju. Moram pronaći čovjeka koji će to biti.

Jasno, svi su u Brazilu svjesni da je Felipao počeo svoje psihološke igre, po kojima je poznat. Već je legendarna priča o tome kako je na SP-u 2002. igrače za utakmice pripremao lekcijama iz knjige “Umijeće ratovanja”.

- Istina je, čitao sam im lekcije iz te knjige, znao sam da ponekad moraš promijeniti psihološku pripremu utakmice da bih uspio. Recimo, uoči finala 2002. izašao sam u predvorje hotela i vidio sam da igrač igraju golf, da su nervozni i ne mogu spavati. Ostao sam tamo s njima, promatrao ih sa strane i ismijavao njihove golferske udarce, oni su se također smijali. Otišli su u sobe tek oko dva ujutro, puno opušteniji. Sljedeći su dan bili spremni i pobijedili su Njemačku!

To je Scolarijev način. Pristup koji bi trebao donijeti Brazilu šesti naslov prvaka svijeta.