Igrači Auckland Cityja nisu se baš bajno proveli na otvaranju Svjetskog klupskog prvenstva. Novozelanđani su u nedjelju pretrpjeli teški poraz 0:10 od Bayern Münchena. Nije to došlo kao neki preveliki šok kada se uzme u obzir da je amaterska ekipa s Novog Zelanda igrala protiv jednog od najjačih klubova u Europi. Međutim, ništa to ne umanjuje pothvat koji su ti momci napravili i sada imaju priliku igrati protiv najboljih od najboljih u novoj proširenoj inačici Svjetskog klupskog prvenstva koje se održava u SAD-u.
Smješten u predgrađu North Shorea, najvećeg grada Novog Zelanda, klub se može pohvaliti momčadi sastavljenom isključivo od igrača koji studiraju ili rade puno radno vrijeme uz svoje nogometne karijere. Od vozača viličara do prodavača gaziranih pića i agenata za nekretnine, uspon male novozelandske momčadi do natjecanja s europskom i svjetskom elitom neki su usporedili s narativom iz holivudskog scenarija.
Nakon što je prošle godine okrunjen kao osvajač Lige prvaka Oceanije, Auckland City osigurao je svoje mjesto na turniru i postao jedini predstavnik kontinenta. Izvučeni u skupinu u kojoj su spomenuti njemački prvak Bayern München, portugalski velikan Benfica i kultni argentinski klub Boca Juniors.
Kapetan kluba je Mario Ilich koji uz novozelanđansko državljanstvo ima i hrvatsko.
- Ljudi kažu da profesionalni igrači naporno rade, što je istina, ali mi pokušavamo konkurirati na najvišoj razini igre, a istovremeno zadržati dva, a u nekim slučajevima i tri posla - rekao je Ilich za CNN.
Zanimljivo, Ilich radi kao prodajni predstavnik za Coca-Colu, a za CNN je opisao svoju dnevnu rutinu.
- Moj normalan dan počinje oko 5 ujutro kada zazvoni alarm. Ustanem i odem u teretanu na sat vremena prije nego što se vratim po doručak i stignem u ured do 8 ujutro. Pokušavam završiti prije 17 sati kako bih mogao stići na drugu stranu grada na trening, koji počinje u 18 sati. Provest ćemo oko dva sata na travi, a kući ću se vratiti oko 21 sat prije nego što krenem u krevet kako bih se pripremio za ponavljanje svega sljedećeg dana - ispričao je Ilich.
Igrači Auckland Cityja treniraju četiri puta tjedno, a utakmice Regionalne lige Novog Zelanda obično se igraju subotom. To je raspored koji ne pogoduje životu izvan ureda ili nogometnog terena i može uzeti svoj danak, ne samo igračima, već i njihovim obiteljima i prijateljima.
- Svoju curu vidim samo petkom navečer ili ponekom nedjeljom, ali srećom ona ima puno razumijevanja za ograničenu prirodu karijere igrača i omogućuje mi da slijedim svoje snove - rekao je Ilich.
Još jedan igrač s hrvatskim državljanstvom je i vicekapetan Adam Mitchell. Naime, Mitchell je rođen u Vrgorcu, ali nikada nije igrao ni za jedan hrvatski klub. Igrao je u Srbiji za Crvenu Zvezdu i OFK Beograd te u Sloveniji za Celje.
- Sjećam se da sam kao dijete gledao Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi. Imam tako živopisna sjećanja na uzbuđenje koje sam osjetio kada je Novi Zeland tri puta remizirao. Dakle, ovo je ogromna prilika da učinimo isto na klupskoj razini i s ponosom predstavljamo našu zemlju i regiju - ispričao je Mitchell.
Došlo je do točke u kojoj je Mitchell morao odlučiti hoće li nastaviti slijediti svoj profesionalni nogometni san ili se vratiti na Novi Zeland, a izgledi za sigurniji prihod od prodaje nekretnina pokazali su se odlučujućim faktorom u njegovoj odluci.
Vratar Auckland Cityja Conor Tracey prisjetio se trenutka kada su on i ostatak igračke postave saznali rezultate ždrijeba grupne faze Svjetskog klupskog prvenstva.
- Nikada nećete zaboraviti takav trenutak - rekao je Tracey za CNN, opisujući kako su se igrači i uprava sastali u 6 sati ujutro kako bi uživo gledali ždrijeb iz klupskih prostorija prije nego što su krenuli na svoja radna mjesta.
- Kako je ždrijeb tekao, tako su naše vilice sve više padale prema podu. Svaka momčad ima nevjerojatnu povijest i reputaciju u sportu, to je zaista ždrijeb iz snova u smislu momčadi protiv kojih se želite okušati - ispričao je Tracey.
Za Traceyja, koji dane provodi u skladištu veterinarske farmaceutske tvrtke, turnir će biti vrhunac karijere. Međutim, zbog velike količine manualnog rada i čestog dizanja teških tereta koje zahtijeva njegov svakodnevni posao, nedavno se borio s ozljedama.
- Moj posao može biti izuzetno fizički zahtjevan i može uzeti danak na mom tijelu. Puno sam skloniji ozljedama nego obični vratar, s obzirom na nedostatak vremena koje imam za adekvatan oporavak. Neću lagati, može biti jako teško psihički, posebno kada se pokušavate nositi s mračnim jutrima i noćima zimi - ispričao je Tracey.
- Morao sam kombinirati godišnji odmor i neplaćeni dopust. Igrati protiv Bayerna, Benfice i Boce, 100% se isplati - rekao je Tracey nakon utakmice.
Protiv Bayerna Ilich je igrao u sredini terena protiv jednog od najboljih veznjaka današnjice Joshue Kimmicha.
- Kao vezni igrač, uvijek sam gledao kako Kimmich igra, tako da će biti prilično cool testirati se protiv njega. Jamal Musiala je još jedan igrač koji je jednostavno nevjerojatan dribler i kreator. Njihova kvaliteta na cijelom terenu je nevjerojatna, iskreno - rekao je Ilich prije utakmice.
Međutim, amaterska momčad je došla u Sjedinjene Države s nepokolebljivim uvjerenjem da se sve može dogoditi, bez obzira na to koliko su velike šanse.
- Oni su na milijunima i milijunima eura, a mi smo samo amateri koji igraju iz ljubavi prema igri. Ono što imamo jest da smo svi prijatelji na terenu i izvan njega i jako ćemo se natjecati jedni za druge. Dakle, jednostavno ćemo otići tamo i učiniti ono što smo oduvijek radili - sanjati visoko - zaključio je Ilich.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....