U osam godina trenerske karijere u inozemstvu cirkulirao je od Moskve preko Istanbula, Londona, Jedde do Birminghama. Rusija, Turska, Engleska, Saudijska Arabija i od 6. siječnja, i šesta destinacija, najdalja, Kina! Slaven Bilić, prilično neočekivano za javnost, ali ne iznenadno za upućenije, potpisao je dvogodišnji ugovor za klub Peking Guoan.
Radi se o klubu iz Pekinga koji je prošlu sezonu zaključio trećim mjestom u prvenstvu, te četvrtfinalom u azijskoj Ligi prvaka. U srijedu prijepodne novi trener kluba koji ima ambiciju ostvariti prvi naslov nakon 2009. godine, oglasio se iz engleskog mu doma:
- Još uvijek sam u Birminghamu s obitelji. Pripremamo se za sve promjene koje slijede. Većinu tereta tu nosi moja supruga Ivana, jer znate kako je s djecom, treba riješiti škole, vrtiće, selidbu, izabrati što dalje.
Sve se poklopilo
Vi imate zasigurno zacrtani put. Kinesko prvenstvo starta početkom ožujka, dakle...?
- Da, nema baš puno vremena za opuštanje. Sutra letim u Hrvatsku da vidim moje iz obitelji, a onda treba izvaditi vizu za Kinu. Zbog posebnih epidemioloških protokola letjet ćemo za Peking već sredinom siječnja, iako početak priprema planiramo početkom veljače. No, kako se po dolasku u Kinu mora ići u dvotjednu karantenu, idemo vjerojatno 15. siječnja.
Kažete “idemo”?
- Moji suradnici i ja, bit će nas ukupno pet. Za sada mogu reći da su to Dejan Računica i Danilo Butorović, ali brzo ću kompletirati stožer s još dva ili tri suradnika. Želio sam povesti i Aljošu Asanovića, ali on je vezan za HNS.
Prilično ste iznenadili odabirom Kine, prije nego kratkoćom pauze od odlaska iz West Bromwicha. Prošlo je tri tjedna, što nas upućuje na zaključak da su Kinezi bili iznimno konkretni i uvjerljivi u pozivanju?
- Meni je Kina kao nogometna stvarnost oduvijek bila interesantna. Uostalom, prije tri godine bio sam u ozbiljnim razgovorima s predstavnicima njihova Saveza oko preuzimanja kineske reprezentacije. Što se ovaj put promijenilo da sam odmah prihvatio? Ispunila su se tri ključna uvjeta. Prvo da poziv dođe kada sam slobodan, drugo da su financijski uvjeti u željenim okvirima i treće da je klub snažan i ambiciozan. Eto, ovaj put se sve poklopilo i potpisao sam za jedan od top 3 klubova u Kini.
Zanimljiva nam je to priča o izborničkoj poziciji u Kini?
- Bilo je aktualno 2018. godine. Imao sam čak pet sastanaka s njihovim ljudima iz Saveza, u Rimu, Bruxellesu, te tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji. Naposljetku, nismo konkretizirali te razgovore, ali su mi Kinezi ostali u vrlo ugodnom sjećanju zbog ozbiljnosti i profesionalnosti, te pristojnosti u ophođenju. Uz to sam tada dosta pratio njihovu reprezentaciju, pa i tako stekao određene spoznaje o njihovom nogometu.
Peking je, kažu, čudo od grada, ne samo zbog 25 milijuna stanovnika, odnosno okruženja sa 29 milijuna?
- Nogometni su okviri najvažniji, ali svakako da je jedan od plusova i ta fenomenalna metropola, koja je i svjetska turistička atrakcija. Svi kažu da je Kina potpuno drugačija, ali mene to ne brine. Štoviše, pun sam adrenalina da upoznam način života te ogromne zemlje, da spoznam koje su to relacije svakodnevice, te atrakcije zbog kojih mnogi ljudi u svijetu žele doći u posjet. Obitelj? Nismo još odlučili definitivno, ali pogotovo u početku bilo bi teško očekivati da dođu. Zbog ritma natjecanja, odnosno posebnih načina i termina odvijanja prvenstva zbog protokola pandemije, praktično ćemo biti stalno u putu i obvezama.
Vratimo se Peking Sinobo Guoanu i njegovim adutima da vas privole na dolazak?
- Moram reći, prije svega, da su mi klupski čelnici od prvog trenutka odmah dali do znanja koliko me žele. Bili su i vrlo uporni, i vrlo konkretni u kontekstu uvjeta, te mi vrlo uvjerljivo pokazivali da me žarko žele i cijene.
Nakon ne baš logičnog, a sigurno i ne baš elegantnog ponašanja čelnika WBA, stav Kineza vam je baš dobro došao na planu samopouzdanja?
- Ha, ha, nisam imao ja problem samopouzdanja, ali svakako godi kad ti ljudi tako pristupaju i iskazuju respekt. Možda je dijelom i zbog načina kako je zaključena epizoda s WBA-om, a što je nažalost postalo trendovsko ponašanje u europskom nogometu, moj izbor Kine bio još lakši.
Ugovor na dvije godine
Nakon odlaska Ivana Leke u ljutog vam sada rivala Šangaj Shenhua govorilo se o ponudi koju se ne može odbiti. Za okvire Lekine karijere par milijuna eura godišnje gaže je ogroman novac.
Sada se špekulira da je i ponuda za vaše usluge takva da se ne može odbiti u odnosu na okvire koje ste dosad imali. Kako ste u Engleskoj radili za značajnu plaću, možemo samo nagađati što je onda ponuda iz Kine “koja se ne odbija”?
- S ugovorom, potpisanim na dvije godine, sam vrlo zadovoljan, ali i zbog toga što su čelnici Guoana prihvatili moje uvjete, te mi time samo potvrdili kako me doista žele.
To jača i odgovornost prema ambicijama?
- Ha, kakav bih ja trener bio da ne stremim najvišim ambicijama u kontekstu realnosti kluba u kojem radim. Neću ništa obećavati, niti se razbacivati velikim planovima. Ovo je veliki klub i na meni je kao treneru, da zajedno sa suradnicima, odnosno s igračima učinim apsolutno sve što je u našim moćima da ispunimo klupske ambicije. Jasno mi je da je prioritet naslov prvaka Kine, koji nedostaje od 2009. godine, a za kojeg se klub godinama bori s konkurencijom.
Ograničen broj stranaca
Koliko poznajete odnose u kineskom nogometu, igrače koji su vam na raspolaganju, konkurenciju?
- Prije svega, ja i moji suradnici smo pogledali 10-15 utakmica momčadi da steknemo neki okvirni uvid u njene potencijale. Naravno da ćemo sve dobro analizirati, ali se najviše ipak spozna kroz neposredan kontakt, odnosno na treninzima, u kampu, u razgovoru. Imamo dobru momčad, bez daljnjeg, pokazala je to ona i u prošloj sezoni, koja je bila komplicirana i zbog drugačije sustava natjecanja uslijed pandemije. Sada će se igrati “normalno”, 30 kola.
Kinezi su uveli restrikcije u plaćanjima igrača?
- Ograničen je broj stranaca i uveden je salary cup. Igrači koji su potpisali ugovore prije tih odredbi ostaju u istom statusu. No, sada je možda prerano da uopće nešto pričam o momčadi, igračima, uvjetima i situacijama. Kada dođem u Peking imati ću ipak jasniju sliku.
Povratak u Hrvatsku još duže vrijeme nije u planu
Često se u kontekstu željenih rješenja za dugoročnijeg trenera Hajduka spominje, logično, i vaše ime. Ima li nečeg konkretnog iza priča o vašoj kandidaturi dalo bi se razumijeti i po kineskom raspletu?
- Ne znam ima li uopće smisla da o tome sada nešto govorimo. Gledajte, postoje nekoliko činjenica, a to je da je Hajduk klub mog života. Druga je činjenica da svi mi koji smo nekad igrali za Bijele, a potom smo krenuli u trenerski posao, više ili manje figuriramo kao kandidati kada Hajduk traži trenera. Treća je činjenica da sam osobno, već od mnogo ranije, u vrlo dobrim odnosima s Lukšom Jakobušićem. Dakle, i kada nije bio u Hajduku imali smo komunikaciju. Četvrta je činjenica ona koja je trenutačno možda i najbitnija za ovu priču, a to je da povratak u Hrvatsku još duže vremena nije u mom planu karijere. Nikad ne zna čovjek što se sve može promijeniti, ali realnost je da će mi trenerski put biti još dugo vezan za inozemstvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....