Među stručnim komentatorima dojma sam da je Tomislav Ivković veliko osvježenje i pogođeni potez HTV-a. Nekad vrhunski golman, potom je kao trener najbolje učinke imao u Lokomotivi, ne samo zbog finala Kupa i drugog mjesta u prvenstvu. Ona Lokomotiva (2011.-2015.) igrala je ponajbolji nogomet u HNL-u, a mnoštvo je mladih igrača napravilo važne reprezentativne iskorake. Tomislav Ivković je tip koji je od mladih dana imao gard samouvjerenosti.

Nerijetko bi mu faze iskazivanja istog uzimali kao okvir arogancije. Zbog takvog doživljaja nije mnogima (bio) simpatičan. Vremenom, kako valjda iskustvo života nametne, počeo je djelovati smireniji. Možda zato što je u 61. godini osjetio da u trenerskom poslu više nema poticaj entuzijazma. Motivirati se općenito u skučenom trenerskom prostoru HNL-a dok se čeka šansa sve je veći problem i mlađim trenerima...

Nogometno logično

Na stranu simpatije ili animoziteti, koje često u našem okruženju odlučno (i pogrešno) utječu na opći stav o nečijoj stručnosti, Ivkovićevo komentiranje ukazuje nam na onaj pristup koji je najlogičniji nogometu. Dakle, činjenično, stručno objašnjeno, bez dodvoravanja, ali i s dovoljnom dozom otvorenosti. Imate onih koji komentiraju tako da su negativni i nametljivi, imate one koji se ne bi nikome zamjerali, ali bi stalno bili prisutni. Ivković, kao i jedan kolega mu po poziciji, Stipe Pletikosa, na tom su planu osvježenje jer su im komentari uravnoteženi.

I ne žele ispasti fenomeni, gurui, nego konkretno iskazuju stav. Kada prepoznajete u epilogu ono što je najavljeno, ili vam netko kao laiku jednostavno, bez trendi fraza, pojasni što se dogodilo na terenu, lako ćete se uhvatiti u razmišljanju kako takvo stručno analiziranje odgovara. Možda imate drugačiji stav, ali vas stav drugog potiče na promišljanja. Ono što je osobito važno, u njihovim komentarima nema zrna populizma. Za nogometno okruženje je to jako važno i dobrodošlo pristupanje.

U konkretnom primjeru, Ivković je stručni analitičar nastupa U-21 na Euru. U kratkoj, ali konkretnoj najavi utakmice s Portugalom, dao je kroki vrijednosti Portugala, gdje je igrao i radio kao trener. Portugalci su sjajni u stvaranju mladih igrača (nedostaje pakleni Leao iz Milana, primjerice) koji pokazuju vrhunske potencijale. Zato je igra Bišćanove selekcije (i) po mom skromnom sudu bila vrjednija od općih doživljaja da je to kao nekakav težak poraz. Mlada reprezentacija je, u kontekstu odnosa kvalitete, bila konkurentna.

Ivkovićev stav je drugačiji, jer je uvjerenja da je Hrvatska trebala biti ipak više ofenzivna, odnosno da se precijenilo suparnika, a podcijenilo svoje potencijale. U razlici stava, i to je ključno, raspravlja se nogometno logično. Kad još imate kvalitetan suport novinara voditelja (Dorian Molnar) koji nenametljivo daje puni prostor komentatoru, te ne stremi biti u prvom planu i važniji od stručnjaka, onda je to nogometno jako dobro “štivo”.

Zašto to ističem? Zato što u Hrvatskoj, u kojoj se nogomet obožava, svi vole komentirati. I to je OK. Komplikacija počinje kada svatko želi biti, i misli da jest, u pravu. I da bi se takvim pokazao teži se procjenama u krajnosti, s dosta populizma, te krajnjim ciljem da se bude kontra nekog koji nekome nije simpatičan. Ili prema njemu ima animozitet. To su jalovi komentari, bezvrijedne rasprave i često, u medijima, ne samo na TV, zamjene uloga i posljedično mnogo zamjena teza.

Vezane vijesti

REAKCIJE NAKON PORAZA Bišćan otkrio kakvo je stanje s trojicom ozlijeđenih. Ivanušec: ‘Ovo je bilo kao Tottenham - Dinamo‘

NOVA PRILIKA Bišćan najavio lov na pobjedu! ‘Nema razloga taj poraz doživljavati tragično, idemo po bodove‘

Tomislav Ivković

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Kao što možemo prepoznati, vrlo često da ne kažem konstantno, u doživljajima A reprezentacije. Ili je netko najbolji na svijetu, ili je netko najgori na globusu. U tom verbalnom mačevanju, podignutih intenziteta i tonova, teško je argumentirano raspravljati. Teško je onda i doći do objektivnih vrednovanja, što onda dalje znači da se zaključci donose na temelju površnih stavova...

Vrtimo se u krug

Kad kažemo, primjerice, da je Hrvatska igrala neku utakmicu slabo, da su izbornik i igrači bili neuspješni, onda to ne znači da je naša reprezentacija ništa, trener loš i da sve to nema smisla. Tako tome pristupaju oni koji idu u krajnost.

Isto kao i oni koji će, u startu, svaku argumentiranu kritiku proglasiti “pljuvanjem” te iznova veličati nekog bez obzira na to što objektivno za to nema razloga. Krajnosti u raspravljanju su u nas ukorijenjene i to je loša navika. Pogotovo što se često zauzimaju pozicije temeljem tih krajnosti. Zato se često vrtimo u krug kad se govori o kroničnim teškoćama unutar društva i svekolikih problema sporta. Puno toga utječe na (ne)rješavanje problema, umjesto da meritum bude objektivan zaključak, donošen na temelju vjerodostojnih raspravnih argumentacija.

Eto, u tom kontekstu držim da je komentatorski pristup Tomislava Ivkovića dobrodošao prilog relevantnijem stručnom raspravljanju i pojašnjavanjima široj javnosti. Kad takvu analizu izolirate od priča tko je koliko simpatičan, iritantan, odbojan ili vizualan (sve subjektivne vrijednosti) onda ostaje ona najbitnija stvar, a to je stručna postavka. Na tom tragu i Pletikosa odaje potkovanost znanjima.

Kao da je doista točna ona teza kako golmani, zbog svoje pozicije, na terenu najbolje vide stvari i zapažaju. Vezni igrači se vjerojatno neće slagati, ali dobro, uvijek se može raspravljati. A ne nametati...