Davor Šuker već godinama ne pripada krugu omiljenih likova u Hrvatskom nogometnom savezu. I daleko od toga da svjedočimo prvom pokušaju da se makne iz predsjedničke fotelje. Do sada je legendarni centarfor preživio dva “atentata”, u kojima je već bio prekrižen. Vidjet ćemo u srpnju hoće li i treći...

Šuker se prvi put s mogućom smjenom suočio u kasnu jesen 2017., na koncu svog prvog punog mandata. Mnogima je već tada prekipjelo trpjeti način na koji je radio. Svojeglav, nesklon bilo kakvoj suradnji, bez barem minimalnog poštovanja prema mnogim suradnicima, Šuker je izgubio podršku velike većine članova Izvršnog odbora, baš kao i brojnih klubova u Zagrebačkom nogometnom savezu.

Neki od njih tada su otvoreno govorili kako će si prije “odrezati ruku, nego s njom potpisati za novi Šukerov mandat”. Naime, protokol je takav da te za predsjednika može kandidirati samo matični Savez, u Šukerovom slučaju ZNS. Osjetivši dobar trenutak, Damir Mišković je u javnost prvi put gurnuo Marijana Kustića, nekadašnjeg igrača i člana uprave Novalje, kasnije lokalnog političara i istaknutog člana HDZ-a.

Mizeran interes

Kad je Zdravko Mamić - također izrevoltiran Šukerovim radom te stalnim i dugim izbivanjima iz Hrvatske - dao blagoslov za Kustićevu kandidaturu, činilo se da je Šuker već prekrižen. Uz Kustića u utrku se, doduše, upustio i Dario Šimić, ali njegove su šanse u startu bile nikakve. Imao je samo podršku Hajduka...

Međutim, Mamić se u jednom trenutku ipak predomislio, te odlučio stati iza Šukera. Očito je procijenio da mu Šuker, kakav god jest, može biti pogodniji od Kustića u nekakvim kritičnim trenucima. Kustić je zauzvrat dobio mjesto direktora HNS-a, što je bila sasvim solidna kompenzacija za izgubljeno predsjedničko mjesto. Na kraju su svi bili zadovoljni. Šuker jer je ostao predsjednik, Kustić jer je postao direktor, Mišković jer je s njim u Savezu dobio još veći utjecaj, te Mamić jer je pokazao da i dalje vuče ključne poteze u hrvatskom nogometu.

Suradnja na relaciji Šuker - Kustić očekivano nije tekla glatko. Ambiciozni Kustić dolazio je na posao rano ujutro, odlazio kasno navečer, te je odlučno krenuo smjerom mirenja Juga i Sjevera. Šuker s druge strane uglavnom nije dolazio na posao, a i mnoge Kustićeve ideje nisu mu dobro legle, poglavito ideja od mirenju Sjevera i Juga, jer Šuker je bio stava da ne treba nikakvu suradnju s onima koji ga toliko blate.

Vrhunac njihovog sukoba dogodio se kad je Kustić odlučio vratiti Vatrene na Poljud u kvalifikacijskoj utakmici s Mađarima. Šuker je bio protiv toga, potom je jedva prihvatio stav većine, uz dogovor da će on kao predsjednik to javno objaviti. No, Šuker je još jednom pokazao koliko je sklon “soliranju”, te je pred TV kamerama mrtvo hladno rekao da će Vatreni igrati tamo gdje su voljeni, ciljajući na Osijek. Izvršni odbor i Kustić su ga hladno izignorirali i Vatreni su došli na Poljud.

Tako je na red došla još jedna akcija za Šukerovu smjenu. U studenom 2019. sve je bilo pripremljeno. Marijan Kustić bit će novi predsjednik HNS-a, Tomislav Svetina direktor. Čekala se samo redovna Skupština na kojoj je jedan od članova Izvršnog odbora trebao predložiti pitanje smjene Davora Šukera. Međutim, to se nije dogodilo, iako je dva dana ranije sve do zadnjeg detalja bilo dogovoreno. Što se na toj Skupštini doista dogodilo nikad do kraja nije bilo razjašnjeno.

Po jednoj verziji stvar je propala zbog Ante Vučemilovića, koji je u ime Slavonije odlučio stati iza Šukera. No, i bez Slavonaca Kustić je mogao imati većinu i to veliku većinu. Realnije stoga zvuči verzija da je Šuker imao neke adute u rukavu, te da je s njima “natjerao” većinu skupštinara da se povuku. Šuker je tada već na čelu HNS-a bio punih sedam godina i dakako da je imao pregršt informacija o mnogima. Mnogi također tvrde da ga Zdravko Mamić iz Međugorja ovaj put nije spašavao, nego da je Šuker sam izveo pobjednički manevar.

Što se godinu i pol dana kasnije promijenilo? Generalno, ništa krucijalno. Šuker je sve manje u Hrvatskoj i HNS-u, a sve više u inozemstvu. Više ne dolazi ni na finale Kupa, ni na dodjelu medalja osvajačima prvenstva. S druge strane, Kustić i dalje radi punom parom. Šuker praktički nije sudjelovao ni u jednoj bitnoj odluci Izvršnog odbora, čak je i korjenita promjena u sudačkoj organizaciji provedena bez predsjednika.

Pada utjecaj Mamića

Međutim, članovi Izvršnog odbora izgubili su i ono malo živaca koje su imali kad je u pitanju suradnja sa Šukerom, pa se već nekoliko mjeseci priča o tome da mu je sada doista došao kraj. Ključeve Šukerove sudbine u rukama drži ZNS, na čijem je čelu Tomislav Svetina. Koji tamo 2017. nije bio. Šuker se za novi mandat neće moći ni kandidirati ne delegira li ga ZNS, što Svetini i nije u interesu jer će u novoj podjeli fotelja on biti direktor HNS-a. Šuker stoga više ne ovisi o volji skupštinara HNS-a, nego isključivo o ljudima iz zagrebačkog nogometa, koje godinama ne doživljava i koji ga doslovno ne podnose.

Je li sve ovo ipak dovoljno da bi se Šuker nakon devet godina “skinuo” s pozicije predsjednika? Realno jest, Kustić i Svetina imaju sve u svojim rukama. Od članova Izvršnog odbora, skupštinara HNS-a, ali i skupštinara ZNS-a. No, Šuker je preživio dva “atentata” od istih tih ljudi, premda u nešto drugačijim okolnostima. U prva dva navrata utjecaj Zdravka Mamića bio je daleko veći nego što je danas. Posebno se to odnosi na ZNS. A i sam Mamić navodno je dignuo ruke od Šukera, te nema ništa protiv tandema Kustić - Svetina. Iako je sa Svetinom bio na ratnoj nozi...

Opet, do konca srpnja svašta se još može dogoditi. Ima Šuker dosta saveznika, ne zato što ga vole, nego zato što ne žele izgubiti određene utjecaje koje imaju s njim na čelu HNS-a. A možda i sam Šuker ponovno izvuče neke karte iz rukava. Iako mu one iz godine u godinu evidentno slabe...