Širokobriježanin Željko Skoko je tih, miran obiteljski čovjek. Osam sati na dan predan je svom poslu u Domu zdravlja u Širokom Brijegu. Željko je inženjer medicinske radiologije. Poslije radnog vremena Skoko je u obiteljskim obvezama, a izvan toga kruga može ga se još jedino sresti na nogometnim, košarkaškim ili rukometnim utakmicama. Sve je počelo u lipnju 1994. godine.

- Da, u lipnju 1994. na Maksimiru je gostovala reprezentacija Argentine. Igrao je i veliki Diego Armando Maradona. Bio je to dovoljan razlog da s prijateljima odem na tu utakmicu. Završilo je 0:0. To će mi ostati u sjećanju jer od te utakmice počinjem skupljati ulaznice - priča Skoko, dok nam pokazuje veliku kolekciju te dodaje:

- Naravno, ulaznicu za utakmicu Hrvatska - Argentina čuvam kao poseban suvenir. Odlučio sam od tada čuvati ulaznicu sa svake utakmice koju sam gledao uživo. Imam već više od 500 ulaznica.

Jednu utakmicu posebno pamti:

- Kako sam navijač Dinama, možda najveća utakmica Dinama ili Croatije kako se tada klub zvao, na kojoj sam bio, Dinamo - Partizan 5:0 u Zagrebu. Ta je utakmica tako bila nabijena emocijama, sve je prštalo od emocija. To je najbolja utakmica na kojoj sam bio u životu. Kakvu su podršku tada plavi momci imali to je neopisivo.

Posebno mjesto u njegovoj kolekciji zauzimaju ulaznice s domaćih utakmica, a jedna posebno.

- Da, to je oproštajna utakmica mog prijatelja Wagnera Santosa Laga, prijateljska utakmica Dinamo - Široki Brijeg. Dvije moje velike ljubavi na jednoj utakmici, još Wagnerov oproštaj, to je bilo baš nezaboravno.

Skoko je prateći utakmice postao i prijatelj s više košarkaša ili nogometaša. No, s Brazilcem Wagnerom, rekorderom Premijer lige BiH sa 125 prvenstvenih pogodaka postao je nerazdvojan.

Sa svakom od ulaznica koje čuva nosi i uspomene. Uspomene su to koje svjedoče o uspjesima nogometne reprezentacije Hrvatske, o bronci iz Francuske i srebru iz Rusije, o velikim utakmicama na Maksimiru, Dinamovom dugom čekanju proljeća u Europi. Svaka ulaznica je priča za sebe.

Duševna hrana

- Pored vjere, sport je jedna duševna hrana, to sam naslijedio od oca, jer on je mene vodio na utakmice, pa tako ja danas vodim svoju djecu. Utakmice me opuštaju. U tom sportskom natjecanju uvijek vidim nešto plemenito, nešto što čovjeka može obogatiti. Imao sam sreću da živim u vremenu velikih uspjeha dvaju klubova iz moga malog mjesta. Nitko Široki Brijeg nije promovirao kao košarkaši i nogometaši - dodaje Željko Skoko, kojem ovo vrijeme pandemije teško pada bez utakmica, iako su sve dostupne na televiziji.

Ulaznice su njegov zaštitni znak. I Sportske novosti dakako.