Kvalifikacije za SP, da parafraziramo Garyja Linekera, nogometni je polumaraton od desetak utakmica, u kojem ulaznicu za finalni turnir prvi ovjeravaju Nijemci. S dvije utakmice u rukama, 13 mjeseci prije početka Mundijala, "elf" je, poput prvog među štreberima, u ponedjeljak očistio godinu i već sljedeće jutro počeo skenirati kampove u okolici Dohe.
Tražite li mjesto za Hrvatsku u dopuni nepoderive Linekerove mudrosti, ona ovdje figurira kao zaštitno lice nogometnih kampanjaca, momčad koja probleme po navici rješava u pet do dvanaest. Pečat na kartu prema Bliskom istoku "vatreni" će udariti 14. studenoga na Poljudu, u posljednjoj utakmici skupine s Rusijom, premda ne treba potpuno isključiti mogućnost da tu stvar odgode do proljeća 2022. godine, kada su na rasporedu utakmice baraža.
Bez trilera i nekontrolirane navale adrenalina, njima jednostavno nije napeto. Vratite film četiri godine unazad, u prve dane Dalićeva mandata, i shvatit ćete da se povijest ponavlja: tada je trebalo pobijediti Ukrajinu u gostima te pregrmjeti set dodatnih kvalifikacija (Grčka). Nakon što je Kramarićevim golovima sklonio s puta Andrija Ševčenka, sada je na redu Valerij Karpin, drugi "plavi anđeo" iz sovjetskih nogometnih inkubatora, koji su sedamdesetih i osamdesetih još proizvodili velike igrače.
Karizmatik
Njemačka, Rusija i Hrvatska - ili Flick, Karpin, Dalić - demonstrirali su nam ove jeseni da je kampanja za SP natjecanje malih margina. Objektivno, sva trojica izbornika istrčala su ovu dionicu u velikoj formi. Flick je protutnjao do završnog turnira s pet pobjeda iz pet utakmica, uz gol-razliku 18-1, Dalić je dobio tri i remizirao u dvije, uz omjer 9-2, ali prava priča kvalifikacija zapravo je Karpin. Usred ciklusa on je preuzeo kormilo iz ruku posustalog Stanislava Čerčesova pa u sljedećih pet dvoboja upisao četiri pobjede, uz moskovski remi s Hrvatskom (gol-razlika 7-1). Godinama zakopan u Rostovu, tamo nekoj Gorici ili Šibeniku ruskog nogometa, karizmatični 52-godišnjak u rujnu je napokon iskočio iz karijernog gliba, i za dva mjeseca isporučio spektakularan rezultat. Ušao je u svlačionicu u kožnom baloneru, poput NKVD-ova komesara iz Staljinova doba, pa odmah s vrata okrutno smaknuo najboljeg igrača, ali i dežurnog troublemakera, Artema Dzjubu. I onda je u nastavku putovanja s rosterom triput jeftinijim od Dalićeva doskočio na prvo mjesto, pa sada posljednje zavoje utrke dočekuje kao lider skupine, s dva boda prednosti ispred Hrvatske.
Fraza prema "kojoj je sve i dalje u našim rukama", za kojom nakon Osijeka posežu Dalić i izabranici, zvuči šuplje upravo zbog - Karpina. Od prvog dana na klupi Karpina prati sreća, kako na terenu, gdje kao pobjednik iziđe iz dvoboja sa Slovačkom, iako mu je momčad, prema ocjeni ruskih medija, izgledala poput Malte (30 posto posjeda), tako i u svlačionici, gdje su nakon početnih protesta igrači prihvatili njegove metode. Novi ruski izbornik napucao je svoje igrače samopouzdanjem, i oni će za mjesec dana na Poljud sletjeti bez kompleksa, spremni za borbu.
Zanovijetanje
Hoće li Hrvatska biti spremna za taj klinč? Nema razloga da ne bude, ako zaključke izvlačimo iz utakmica koje su "vatreni" odigrali u rujnu i listopadu. Neki su bodovi ispušteni iz ruku, ali ako imate iole sluha za širi kontekst, jasno vam je da ti bodovi nisu bili zicer oklade. U Moskvi protiv Rusije (0-0) nitko ne može unaprijed računati na pobjedu, baš kao što je promašeno upisati bodove svaki put kada na horizontu vidite Škriniara, Hamšika i druge top igrače, koji su Slovačku u prošlosti vodili na završne turnire velikih natjecanja.