Tri važna aktera mundijalskog srebra, Danijel Subašić, Ivan Strinić i Mario Mandžukić ovog su trena još uvijek slobodni igrači. Uskoro će se zaključiti prijelazni rok u najvažnijim ligama (5.listopada) pa za značajnije transfere ima malo vremena. Doduše, slobodni se igrači mogu registrirati i kasnije.
Kad govorimo o trojici srebrnih onda stvari pojedinačno djeluju prilično komplicirano. Počnimo od Ivana Strinića, koji je najmlađi (33 godine) a praktično izgleda kao da je najbliži prekidu karijere. Nakon što je odigrao finale SP-a u Rusiji Strinić je imao velikog peha. Kao član Milana dijagnosticiran mu je srčani problem. Talijani su po tom pitanju vrlo strogi i dok se nije razbistrio problem (srećom posve saniran) morao je mirovati. Kad se počeo vraćati treningu i hvatati formu Strinić je doživio distorziju gležnja i opet ispao iz trenažnog ritma.
U kontekstu povratka punom pogonu sa Milanom više nije bilo ništa. Milan je odlučio da će sa Strinićem sporazumno raskinuti ugovor, ali zahvaljujući Zvonimiru Bobanu koji je stigao u klub, taj je raskid bio pod najpovoljnijim uvjetima za igrača. No, ako je financijski Strinić prošao možda i najbolje u karijeri, činjenica je da više nije igrao. Posljednju klupsku utakmicu karijere odigrao je još prije SP-a, i to u dresu Sampdorie 13.svibnja 2018.godine. Zanimljivo, bilo je to protiv Napolia (2 minute) iz kojeg je stigao u Genovu.
Nakon rastanka sa Milanom Strinić se vratio u Split i individualno je trenirao. Nije se međutim pretrgao u želji da čim prije pronađe novi klub. Ključan razlog je što Strinić ne želi prihvatiti opcije koje nisu u skladu sa njegovim željama. Do prije desetak dana je redovito trenirao sa Marinom Vlašićem (brat reprezentativca Nikole) i ukazala mu se prilika da ide u Crotone.
Tamošnji čelnici htjeli su da prođe manju provjeru, da vide u kakvom je fizičkom stanju nakon dvogodišnje pauze, ali Strinić to nije prihvatio. Strinić je u posljednjih pet godina prilično malo igrao. Nakon što je iz Dnjiproa 2015. prešao u Napoli skupio je tek 46 nastupa u tri sezone, a kako dvije godine praktično miruje, jako je teško očekivati da bi mogao dobiti zanimljiviju mu ponudu-opciju igre. Je li mu zapravo nakon svega ponestalo motiva, vidjet će se vrlo skoro...
Danijel Subašić je također nakon Rusije 2018 imao nisku pehova. Vrativši se u Monaco imao je težu ozljedu mišića te još neke tegobe zbog čega je skupio tek 17 nastupa u sezoni. Povrh toga Subašić je bio vrlo nezadovoljan činjenicom da mu Monaco ne ispunjava obećanje o poboljšanju ugovora, odnosno produženju za jednu godinu (do 2021.). Sve se to reflektiralo na njegov status u klubu gdje je od 2012.godine bio jedan od glavnih aktera uspona Monaca od druge lige do naslova prvaka Francuske i polufinalista Lige prvaka. Dovođenje Benjamina Lecontea izi Montpelliera bio je prilično jasan znak da klub na Subašića više neće računati. U posljednjoj sezoni (2019/20) branio je tek 1 utakmicu liga kupa, a opet je imao peha sa zdravljem, te je čak zaradio i crveni karton kao rezervni golman.
Dvogodišnje mu muke, nakon velike ruske priče, zaokružio je na najtužniji mogući način prerani odlazak njegova oca. Jovo Subašić je preminuo 4.kolovoza. Bio je jako vezan za 65.godišnjeg oca i svakako je to bio super težak udarac za i inače vrlo emotivnog Danijela Subašića. U ovom mjesecu će senator srebrnih navršiti 36 godina. Za golmana to nije još karijerno završna dob. Sve ovisi o motivacijama da se u 37.godini otisne u neku novu nogometnu priču na manje atraktivnim destinacijama. Za sada se o njegovim planovima ništa ne zna...
Mario Mandžukić je, nakon kratke avanture u Kataru, i dalje bez kluba. Posljednju utakmicu za Al Duhail odigrao je 7.ožujka, nakon čega je zbog pandemije sve stalo. To je samo ubrzalo njegovu odluku da raskine odnose sa klubom koji ga je odlično platio kad ga je dovodio iz Juventusa. Financijski Mandžukić ne može više nigdje profitirati kao u Kataru, ali očito je da ga nisu ti motivi vodili u odlukama što će dalje sa svojom karijerom.
U svibnju je navršio 34 godine i kako se može zaključiti, željan je još uvijek natjecateljski značajnijeg nogometa. Iako mediji svaki dan sele Mandžukića na sve (ne)moguće adrese, koliko nam pouzdani izvori govore, imao je 2-3 konkretnije europske ponude. I to izvan liga petice. Lokomotiv Moskva je bio jedan od tih klubova, koji je već duže vremena imao otvorenu liniju sa njegovim zastupnikom Ivanom Cvjetkovićem. Dojam je da je Mandžukić očekivao neku dražu mu opciju, ali naposljetku je pristao na taj transfer. Zakompliciralo se opet kada je spoznao da će njegov financijski dio biti vezan za rusku nacionalnu valutu, a rubalj svakako nije stabilan. Taj "detalj" je vjerojatno samo osnažio vidljivu Mandžukićevu skeptičnost za odlazak u Rusiju.
No, i on svakako mora voditi računa o prolaznosti vremena, kada važe opcije i utvrđuje kriterije što bi ga zadovoljilo. Osim što je na pragu 35.godine, Mandžukić je izvan ozbiljnijeg natjecateljskog pogona već 17 mjeseci. Posljednji nastup za Juventus dogodio se 19.svibnja 2019.godine, kada je ušao protiv Atalante u 61.minuti, te je postigao gol za 1:1. U siječnju i veljači ove godine skupio je 7 nastupa za Al Duhail, uz jedan pogodak, ali i očito nesnalaženje (pitanje motiva) u natjecateljski potpuno stranim mu uvjetima.
Važan faktor koji se u međuvremenu dogodio je i pandemija koronavirusa, koji je pogotovo europski nogomet bacio na koljena. Napose u financijskom smislu i pristupima selekciji odnosno transfernoj politici. Što će naposljetku odlučiti i hoće li se u smiraj prijelaznog roka pojaviti neka neočekivana ponuda ostaje da se vidi...