Bilo je ljeto 1998. Francuska je po prvi puta u povijesti postala prvakom svijeta u nogometu. Naizgled, Petu je Republiku obuzela posvemašnja nacionalna euforija...
- To nije moja reprezentacija! Ti dječaci uopće ne znaju riječi francuske himne – obrušio se na osvajače Mondiala, Jean-Marie Le Pen, političar desne provenijencije, koji se nikada nije libio svog rasizma. Njegova je Nacionalna fronta već koncem prošlog stoljeća bila u velikoj ekspanziji (stranku je kasnije preuzela kćer mu Marine)...
Od 22 igrača koliko ih je bilo u sastavu reprezentacije Le Pen je konstatirao samo osmoricu Francuza (Barthez, Blanc, Leboeuf, Dugarry, Guivarc‘h, Petit, Charbonnier, Candela). Visokim Le Penovim kriterijima nisu udovoljili niti bjeloputi Boghossian (Armenac), Djorkaeff (mongolsko-armenskih korijena), Lizarazu, Deschamps (Baski), Trezeguet (Argentinac), Pires (španjolsko-portugalskih korijena)... Mnogi su Francuzi tek iz Le Penovog očitovanja saznali da je igrač s brojem 7, Didier Deschamps, zapravo Bask.
Ćiro i Deschamps
Hrvatskim izvjestiteljima sa Svjetskog prvenstva 1998. nije promakao srdačan susret Ćire Blaževića i spomenutog Deschampsa, uoči polufinalnog ogleda Mondiala. Hrvatski izbornik i "Didi, mon ami" imali su zajedničku povijest. Kao trener Nantesa Ćiro je godinu dana vodio Deschampsa. Štoviše, Blažević je tada 20-godišnjeg veznjaka promovirao u kapetana "kanarinaca". No, već sljedeće sezone Nantes je Deschampsa prodao Olympiqueu...
Iako je u njegov transfer investirao tada respektabilnih milijun njemačkih maraka, vlasnik marsejskog kluba Bernard Tapie nije osobito simpatizirao Deschampsa (čak ga je jednu sezonu posudio Bordeauxu). Znao je reći – "taj dečko ima facu bretonskog seljačića"...
Mada Didier Deschamps uopće nije Bretonac. Rođen je u pitoresknom gradiću Bayonne (regija Nouvelle-Aquitaine), u baskijskom dijelu Francuske. Odnosno, kako to Baski predstavljaju – Euskal Herria (zemlja u kojoj se govori baskijskim jezikom).
Didier je bio srednji od trojice sinova u obitelji Deschamps. Otac Pierre, zvanjem soboslikar, bio je talentirani ragbijaš, pa je i Didijeva prva sportska opcija bila jajolika lopta i klub Biarritz Olympique. Shvativši da tjelesnom konstitucijom teško može parirati robusnim suparnicima Didi se ostavio ragbija i prešao – u nogomet.
- Moj je sportski karakter oblikovao baskijski mentalitet. Nikada ne odustajem od cilja. Već kao dijete bio sam loš gubitnik. Uporan kao mazga, postupno sam se razvio u velikog borca – kazao je o Deschamps o svom karakteru. Didierovu je samosvijest dodatno učvrstila i obiteljska tragedija kada je u dobi od 22 godine (u avionskoj nesreći) poginuo njegov stariji brat.
U sportskom centru La Jonelière, gdje Nantes "proizvodi" nove igrače, Deschamps se pojavio kao 14-godišnjak. Treneri su ga prvotno doživljavali kao napadača (mada Didi sa 174 centimetra baš i ne odaje dojam potencijalne "špice"). No, mali je Bask imao sreću da se svidio čovjeku po imenu Jean-Claude Suaudeau. Legendarni Coco bio je napadač Nantesa 60-ih godina prošlog stoljeća, a potom i trener u istom klubu. Suaudeau je bio zadivljen Deschampsovim entuzijazmom i posvećenošću nogometu. Igrač je pak od "nogometnog mistika" prihvaćao autentičnu Nantesovovu filozofiju (poznatu i kao "jeu à la nantaise"), koja se svodila na misao: "nogomet nije sustav već stanje uma u kojem se svaki igrač mora povjeriti suigračima i nastojati sebe integrirati u cjelinu"! Deschamps će i danas za sebe kazati da je proizvod Nantesove nogometne škole i Suaudeauov duhovni sin. S maksimom uklesanom u vlastitom impresumu: "zadovoljstvo može postojati jedino u uspjehu"!
Prvijenac u dresu Nantesa u francuskom prvenstvu 17-godišnji je Didier Deschamps imao u Brestu, 27. rujna 1985. Ušao je u igru već u 20. minuti nakon što je zbog ozljede teren morao napustiti Vahid Halilhodžić, tada 33-godišnji centarfor i najveća zvijezda "kanarinaca". Nantes je pobijedio 3-1...
Davna vremena
- Iskreno, ne sjećam se tog detalja. Radi se ipak o događaju otprije 40 godina. Ali se sjećam Didija kao marljivog momka, koji je već u spomenutoj dobi imponirao zrelošću. Nije slučajno da se gotovo u svakom klubu, gdje je igrao, nametnuo osobnošću i suigrači su ga birali za kapetana. A naposljetku je ostvario i veličanstvenu karijeru iako nije dominirao talentom – konstatira danas Vahid Halilhodžić.
Simptomatična je spoznaja kroz igračku karijeru Didiera Deschampsa da su njegovu osobnost i nogometne prezentacije uvijek više cijenili treneri nego navijači. Primjerice, Belgijac Raymond Goethals u Olympiqueu je "instalirao" Deschampsa za kapetana (čak se i Tapie složio s tom odlukom). Prvo finale Lige prvaka (1993.) ušlo je dodatno u povijest, jer su europski naslov (pobijedivši Milan u finalu 1-0) osvojili najstariji trener, 72-godišnji Goethals i najmlađi kapetan, 25-godišnji Deschamps.
Nakon Olympiquea, Deschamps je pet sezona proveo u Juventusu. Cijelo petogodišnje razdoblje "juventine" je vodio Marcelo Lippi. Obožavao je Deschampsa, iako su prave zvijezde Juventusa bili – Roberto Baggio, Zinedine Zidane, Antonio Conte, Fabrizio Ravanelli, Pipo Inzaghi, Gianluca Vialli, Edgar Davids, Alesandro del Pierro, Christian Vieri, Ciro Ferrara... U Lippijevoj (i Deschampsovoj eri) Juventus je bio prvakom Europe (1995.) te dva puta finalistom Lige prvaka (izgubili su od Borussije i Reala). Osvojili su Torinezi i Interkontinentalni cup (svjetski naslov), te čak tri scudetta.
- Upravo je talijanski nogomet oblikovao Deschampsa kao igrača, ali i trenera. Teza – "sve kreće od obrane" definirala je Lippijev Juventus, u kojemu je Deschamps imao važnu ulogu, ali potom i način igre svih momčadi, koje je Didi vodio kao trener. To je pragmatičan nogomet, bez atraktivnosti, uz osnovnu postavku – "važno je ne primiti gol"! Ali, s aspekta makjavelizma, dobar je svaki nogomet koji daje rezultat – smatra Halilhodžić.
Nakon Juventusa, Deschamps je još igrao u londonskom Chelseaju (osvojio FA Cup), te Valenciji. Sa španjolskim se klubom plasirao u finale Lige prvaka (uspješniji je bio njemački Bayern nakon izvođenja jedanaesteraca), a Deschamps je svoje četvrto finale odgledao s klupe – ozlijeđen.
Dio "zlatne generacije"
U francuskoj je reprezentaciji Deschamps trajao 11 godina i odigrao 103 utakmice. Bio je članom "zlatne generacije", predvođene Zinedineom Zidaneom, koja je 1998. osvojila naslov svjetskih, a dvije godine kasnije i europskih prvaka.
- Deschamps? Znam tog igrača. U mojoj momčadi on je bio "vodonoša". Zadatak mu je bio oteti loptu protivniku i dati ju nama, koji smo znali nešto o nogometu – posprdno se o Deschampsovom igračkom umijeću očitovao Eric Cantona. A oni koji su "znali nešto o nogometu" (osim Cantone) bili su još Jean-Pierre Papin, David Ginola, Marcel Desailly... Međutim, Cantonina generacija ništa nije osvojila. Nije se čak uspjela niti plasirati na Svjetsko prvenstvo 1994. jer je u odlučujućoj utakmici izgubila na Parku prinčeva od Bugarske (1-2). A za sastav "luzera", kako su francuski mediji prozvali gubitničku momčad, nastupio je i Didier Deschamps.
- Riječi Erica Cantone zvuče surovo, ali nisu daleko od istine. Didi sigurno nije predstavnik romantičarskog nogometa, ali danas svaka momčad mora imati u sastavu barem jednog Deschampsa. No, nije samo Cantona pričao protiv njega. Deschamps je jedini iz te generacije ostao kod izbornika Aimee Jacquesa. Bilo je tu i ljubomore i zavisti. Znam da je Didi posebno teško proživljavao kritike i omalovažavanja nekadašnjih suigrača – tvrdi Halilhodžić.
Samo godinu dana nakon okončanja igračke, Deschamps je vrlo ambiciozno započeo trenersku karijeru. Impresivan CV i hrabrost predsjednika Monaca (Jean-Louis Campora) omogućili su Deschampsu da prvi trenerski posao dobije u kneževini. U četiri godine koliko je proveo ondje osvojio je Kup Francuske i posve neočekivano 2004. doveo Monaco do finala Lige prvaka, eliminiravši pritom favorite natjecanja – Real i Chelsea (važnu je ulogu u toj momčadi imao i hrvatski reprezentativac Dado Pršo). Ipak, u finalu je Porto deklasirao Monaco (3-0), a tjedan dana kasnije Jose Mourinho je već preuzeo Chelsea...
Nakon afere Calciopoli Juventus je izbačen u Serie B, a Fabio Capello napustio je "staru damu". Priliku je dobio Deschamps i vratio momčad Juventusa u elitno društvo. Međutim, zbog "neslaganja karaktera" s čelnicima kluba Deschamps je "pobjegao" iz svlačionice Juventusa nakon prve sezone.
Gotovo dvije godine bivši francuski reprezentativac nikoga nije trenirao, a onda je stigao poziv iz Marseillea. Do dolaska Deschampsa, Olympique 17 godina nije ništa osvojio, a onda je, za njegovog trogodišnjeg mandata, uzeo prvenstvo i tri Kupa. A 2012. stigao je poziv iz Pariza...
Zamijenio Blanca
Deschamps je postao izbornikom francuske reprezentacije zamijenivši Laurenta Blanca. Potpisao je dvogodišnji ugovor, no zadržao se – do danas. U međuvremenu je osvojio Svjetsko prvenstvo 2018. (pobijedivši u finalu Hrvatsku), te Ligu nacija 2021. Vodio je Francusku u finalu Eura 2016. te Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. Usput je trpio žestoke kritike i ozbiljne uvrede...
- Deschamps je običan rasist. Nije zvao u reprezentaciju Benzemu i Ben Arfu samo zato što su iz Afrike. Tužit će me za uvredu? Bilo bi to prvi puta da je iz obrane krenuo u napad – sprdao se s francuskim izbornikom Eric Cantona.
Kao svjetski prvak Didier Deschamps je od francuske države zaprimio titulu viteza Legije časti. Jedan je od trojice ljudi u nogometnom svijetu (uz Brazilca Marija Zagalla i Nijemca Franza Beckenbauera), koji su naslove objedinili kao igrači i treneri.
- Vodio sam četiri reprezentacije (Obala Bjelokosti, Alžir, Japan, Maroko), ali nisam nikada "naletio" na Deschampsovu Francusku. Naši su trenerski okršaji završili početkom 2000-tih kada sam ja vodio PSG, a on Monaco. Deschampsu skidam kapu za sve što je učinio s francuskom reprezentacijom. Nije lako selektirati momčad kada imate 50 vrhunskih igrača i morate pomiriti sva ega u svlačionici prepunoj zvijezda. A Didi taj posao radi uspješno već 12 godina – ističe Vaha.
Aktualni ugovor s Francuskim nogometnim savezom Deschampsu vrijedi do 2026. no obznanio je kako ga ne misli obnavljati. Francuski su mu mediji već pronašli i zamjenu: "tricolore" bi nakon Svjetskog prvenstva trebao preuzeti Zinedine Zidane.
Iako je Zizou (za razliku od Deschampsa) bio idol navijača i igrački lider najbolje generacije u povijesti francuskog nogometa, neće mu biti lako nadmašiti famu o "malom Basku ruralnog izgleda", koji je upornošću i fanatizmom dosegao sportski Panteon.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....