Jedan iskusniji nogometni čovjek, bivši vrhunski igrač, potom trener (za ovu priču nevažno je ime), u razgovoru o nogometnim problematikama dotaknuo nam se određenih neuralgičnih točaka HR-zbilje. Sad se u jednoj novoj epizodi karijere suočava u praksi s onime što, primjerice, analiziramo u ovoj rubrici godinama.

To je štivo, naravno, za one koji ne mare za probleme nogometa tretirano kao monotono, svejedno je govorimo li o onima koji u njemu rade, o onima koji su oko njega kao dio neke druge djelatnosti (recimo medijske, komercijalne) ili su više-manje pasionirani pratitelji nogometnih zbivanja.

Ima svega - osim samog nogometa

Danas uglavnom u eteru prevladavaju površne i one priče koje estradiziraju nogometnu nam priču. U to smo se, primjerice, mogli uvjeriti u tjednu pred derbi u Maksimiru, kad su najveću pažnju privlačili memovi, emotikoni, pa priopćenja i slične (razbi)brige. I toga, nažalost, ima sve više, a nogometa u njegovoj supstanci sve manje.

Moguće je da postoje oni konzumenti koji imaju drugačiju želju, odnosno, koji bi iz svih navedenih linija ipak htjeli više nogometnog problematiziranja stvari, koje usmjeravaju u kojem će pravcu ovdašnji nogomet ići u idućim godinama. Čim o tome retorički dvojimo, znači da naglašavamo problem što se problemima u nogometu dopušta ukorjenjivanje. Kad jednom neko događanje uhvati korijen, jako je teško to mijenjati. Pogotovo u maloj i svime nabrijanoj hrvatskoj zbilji...

Jedan od fenomena koji ćete primijetiti i u napučenijoj metropoli, ali proporcionalno i širom Hrvatske, rijetkost je prizora djece koji se igraju loptom “na livadama i ulici”.

U nas je, eto, došlo do toga da se osjeća pomanjkanje djece, odnosno širina baze radi popunjavanja omladinskih kategorija. Nije to stvar samo demografije, nego i trenda odmaka mladih od onog što im pruža nogometna opcija. Kaže naš sugovornik da je jedan od osnovnih problema što trenera učitelja skoro više nema. No, nažalost, nije jedini. Kad se odmaknete od zbilje Zagreba, gdje je koncentracija svega i svih, onda ćete po regionalnim centrima primijetiti kako se teško popunjavaju i natjecateljske momčadi Akademija.

Primijetit ćete i loše infrastrukturne uvjete, što među ostalim doprinosi da nove generacije ne osjećaju privlačnost nogometne igre kao prije. Jedan od fenomena koji ćete primijetiti i u napučenijoj metropoli, ali proporcionalno i širom Hrvatske, rijetkost je prizora djece koji se igraju loptom “na livadama i ulici”. Kako kaže sugovornik, nekad je to bila prava škola nogometa, gdje su se učili trikovi, driblanje, potezi, a onda se po klubovima, kroz puno selekcije, učilo natjecateljski igrati i živjeti nogomet. Dok bi se okupila škvadra za “na dva gola”, nadodao je, udaralo se loptu u zid te bi se tako tehnički naučilo baratati njome, što danas nekima ne uspijeva ni nakon pet godina škole.

Ozbiljan problem s bazama

Danas imamo inflaciju “škola nogometa”. Za aktere prilično dobar posao jer, logično, to financiraju roditelji prije svega. Svakome od njih je stalo da njihovo dijete bude što bolje tretirano i pozicionirano. Problem je, kaže i naš sugovornik, što djeca krenu trenirati već sa 7-8 godina, s 11-12 imaju već ideje o menadžerima, a s 13-14 mnogi su već umorni od neispunjenih snova i tereta treniranja te odustaju.

Naposljetku, pogledamo li još jednu stvarnost koja se ukorjenjuje, spoznat ćemo nestanak onih centara, odnosno klubova koji su bitno doprinosili razvoju igrača i HNL-a. Jedan od najplodnijih, onaj zadarski, je potonuo. Onaj također plodni, u okruženju Slavonskog Broda, ne uspijeva izdignuti se na barem drugoligaške razine, gdje Vinkovci preživljavaju. Po bespućima nogometne i ekonomske zbilje životare Sisak, Karlovac, Split (RNK), Zaprešić i drugi. Kad govorimo o Zadru, govorimo o urbanom području kojem gravitira 150 tisuća ljudi. Kad govorimo o Slavonskom Brodu, onda to znači 130 tisuća ljudi. Ako tamo nema ozbiljnije baze, onda je to jasan pokazatelj trenda odmaka od nogometne priče...

Jednom će čak i Modrić, vjerujte, zaključiti karijeru. Simbolički će to biti početak druge ere HR nogometa, u kojoj će se funkcionirati s razinama potencijala kojeg se stvorilo u posljednjih desetak godina

Takve tematike trebale su već “prekjučer”, a ne odmah sada, postati glavne točke rasprava i pronalaženja rješenja na dugoročnu stazu, za one koji su u hrvatskom nogometu zaduženi za njegovo upravljanje. Priča, naravno, počinje od HNS-a, krovne organizacije, koja bi trebala diktirati ritam svim procesima razvoja nogometa. Kad im o tome skrenete pažnju, i na ovaj način, osjetite tek iritaciju što se zasjenjuje nirvana glamuroznog okvira koji im osigurava (samo) A reprezentacija.

Jer, oni mjere razvoj nogometa i kvalitetu po Modriću i njegovima, a ne po tome da izvor tih Modrića i njegovih, zadarsko okruženje, doslovno nestaje. Jednom će čak i Modrić, vjerujte, zaključiti karijeru. Simbolički će to biti početak druge ere HR nogometa, u kojoj će se funkcionirati s razinama potencijala kojeg se stvorilo u posljednjih desetak godina.

Luka Modrić

ANTE CIZMIC Cropix

Pritom djeluje uvjerljivo, a pogotovo upozoravajuće, izjava jednog aktera HNL-a, koji je prije 12 godina punio mreže u dresu Inkera iz Zaprešića (96 nastupa, 71 gol!), a onda je deset godina kroz dvjestotinjak nastupa u Serie A i B (Italija) potvrdio vrlo dobre mu golgeterske potencijale.

Ilija Nestorovski se vratio kao 34-godišnjak, a na upit kakvu je HNL zatekao iskreno je uzvratio kako se ništa nije promijenilo glede infrastrukture osim Opus Arene, a kvaliteta lige je slabija. U tome je i bit problema. Kontinuitet pada kvalitete, a upravljači nogometa to kao da ne primjećuju. Ili ne mare dok postoji konkurentnost A reprezentacije. A potom?