'U Zagrebu se nitko nije htio slikao sa mnom, a sad bježim od navijača'

Senegalac na Piazzi Duomo doista ima smisla za biznis. Investirao je jedan euro u hranu za golubove i mami turiste da se slikaju s lakomim gradskim desperadosima, golubovima, koji će vam bez straha jesti iz ruke. I naplaćuje dva eura “selfie” s golubovima.

I Jutarnji list je senegalskog poduzetnika dokapitalizirao s pet eura za ekskluzivne slike hrvatske nogometne zvijezde Marcela Brozovića kako hrani golubove. Marcelo je najprije bio zbunjen, a onda mu se svidjela igra s tim kamikazama od perja. Odjednom se oko njega okupila gomila navijača Intera, japanskih turista i poneki navijač Celtica, svi su željeli sliku s novom zvijezdom Intera. A uvijek ozbiljni Marcelo, kada se otresao golubova i obožavatelja, kroz smijeh je rekao:

- U Zagrebu se nitko nije želio slikati sa mnom, a ovdje moram bježati od obožavatelja...

Božidar Šikić ima izbrušeni smisao za otkrivanje talenata. Jednom davno tražio sam ga da mi dovede Kramarića kako bih ga predstavio javnosti, već u najranijoj mladosti imao je reputaciju - stroj za golove. A Šikić je uz Kramarića “došlepao” i Šimu Vrsaljka. Zapamti, rekao je, ovo će biti jednako dobar igrač kao i Kramarić. I nije se prevario, Vrsaljko je igrao na SP-u, igra u Serie A.

U Interu su bolji treninzi

Kada se pročulo da je izvjesni Marcelo Brozović silno nadaren, opet sam se obratio Šikiću. Doveo je tada vrlo mladog igrača u Van Gogh. Ali, nije došao sam, dopratio ga je kućni kontrolor, djed Ferdinand. Već tada sam primijetio izuzetnu vjeru u vlastiti talent, koja graniči s drskošću, iako mi se nije svidio detalj da se ispisao iz škole “kako bi se mogao potpuno posvetiti nogometu”. Kada je već postao reprezentativac, u predvečerje utakmice s Brazilom, pitao sam ga: “Imate li tremu pred Brazilom i Neymarom?”

- Tekma k'o tekma, igrač k'o igrač...

Samopouzdanje, koje graniči s prepotencijom. Nakon dolaska u Inter, samopouzdaje se popelo još kat više. Ne osjeća ni najmanjii respekt prema etabliranim zvijezdama, poput Podolskog ili Shaqirija, nemoguće ga je impresionirati. Dok sjedimo u luksuznom hotelu Melia u Milanu, slikovito je objasnio razliku između Dinama i Intera, hrvatskog i talijanskog poimanja nogometa.

- Ovdje se najviše radi na taktici, kod Mancinija je ‘obrađen’ svaki metar terena, sve je pokriveno. Kod nas je to malo opuštenije, mekše i ne baš tako ozbiljno...

U Milano sam došao s idejom koja će vam u ovom času zazvučati pretenciozno, ali ja sam ‘vjernik’ hrvatske nogometne sekte, uvjeren da je naša nacionalna momčad predodređena za veliku stvar. I to već za godinu dana u Francuskoj. Uvjeren sam da u Europi ne postoji bolji vezni red od hrvatskoga, Niko Kovač ima dušu i srce momčadi u Brozoviću, Modriću i Rakitiću. Tražim potvrdu i od Brozovića.

- Na toj poziciji Modrić je najbolji igrač u Europi, dobar je i Yaya Toure. Iako je moj uzor samo jedan igrač, Lampard, međutim, njegova karijera je pri kraju. Ali, uvijek sam htio igrati kao Lampard...

Proteklu jesen školovali su ga za Arsenal, a onda je preko noći završio u Interu.

- Engleski mi i sada koristi u komunikaciji s Mancinijem, Šimunić je bio dobar profesor. Drago mi je da sam došao u veliki klub, velike tradicije. Našao sam ovdje ‘svoje ljude’, s Kovačićem polako otkrivam Milano, igramo PlayStation, hrvatski neću zaboraviti...

Kovačić je velika potpora

Teško ste se rastali s Dinamom, vama je taj klub puno značio?

- Meni je u Dinamu bilo lijepo, doista mi je bilo teško rastati se s dečkima. Ali, odlasci su sudbina svih igrača. Iako je u svlačionici bilo puno stranaca, atmosfera uopće nije bila loša, kao što se govorilo i pisalo. Ali, izvan svlačionice ‘nismo se poznavali’, nije bilo dubljih veza...

S kim ste se najteže rastali?

- S Ademijem sam bio najbolji prijatelj, bili smo i cimeri. U Milanu mi je Mateo Kovačić najveća potpora, puno mi je pomogao da se snađem prvih dana. On super govori talijanski, a i ja već razumijem puno stvari. Upravo počinjem učiti jezik, trebat će mi tri mjeseca da ga svladam, a doista mi se sviđa...

Koji vam se detalj sa SP-a najjače urezao u pamćenje?

- Utakmica protiv Brazila u Sao Paulu, to igraš jednom u karijeri. I samo jednom u životu te mogu onako pokrasti kako je nas krao Japanac. I šeta što Pletikosa nije skinuo penal Neymaru, imao je loptu na ruci. Kad sve zbrojim, ta je utakmica bila jedna velika nesreća, a opet, čovjek je sretan da je tamo bio...

Imate li uspomenu na tu utakmicu, jeste li mijenjali dres s nekim igračem?

- Svi su se nešto mijenjali, ja nisam. Nisam ni pitao, ne volim ‘žicati’, moj dres je moj dres.

Igrati s Modrićem u paru? Kažu da ćete za godinu dana biti najbolji par u Europi?

- Luka doista zna sve o nogometu, nadopunjavamo se, dobro se slažemo, puno pričamo za vrijeme utakmice. Iako, ja nisam striktni defenzivni i Kovač, a i Mancini daju mi slobodu, mogu otići do kaznenog prostora, imam dobar udarac...

Meč protiv Italije, to je najbolje što je Hrvatska odigrala pod Nikom Kovačem?

- Odigrali smo odličnu utakmicu, iako nismo bili konkretni, falio je taj završni udarac. Trebali smo dobiti utakmicu, ali zaustavile su nas baklje, napetosti u finišu utakmice su nas presjekle, nakon bakljade smo pali.

Možemo puno na Euru

Što može Hrvatska na Europskom prvenstvu? Neki tvrde da smo favoriti, drugi opominju, stanimo na loptu, zakočimo optimizam. Ima li on pokriće?

- Možemo puno. Svi igrači igraju u jakim ligama i u dobrim klubovima, ali neću vam reći da ćemo biti europski prvaci. To ćemo tek vidjeti. Vidim li u Europi bolju reprezentaciju od naše? Ne znam što bih rekao, u sudaru najboljih odlučit će jedan detalj, jedna pogreška. Ali velikih razlika nema, čak ni kada je u pitanju Njemačka. Oni su dobri radnici, njihov duh je teško slomiti, ali u tehničkom smislu nisu ništa posebno.

Marcelo Brozović izdanak je zagrebačke nogometne škole koji se preko noći adaptirao na talijanski nogomet i postao jedan od udarnih Mancinijevih igrača. Došao je u klub u kojemu je igrao (pravi) Ronaldo, u kojemu je ne tako davno trener bio Mourinho, a nekada je ovdje igrao i Dario Šimić. Došao je u grad u kojemu je, na njegovoj poziciji, u gradskom suparniku igrao i Zvone Boban, jedno osvojeno Milanovo prvenstvo zovu “Bobanov scudetto”.