Upoznajte mladog golgetera kojeg je otkrila nedavno preminula legenda! Zabio je čak 6 golova u 4 utakmice

Maro Kosović ima 15 godina, trenira u Lokomotivi i nedavno je na turniru Vlatko Marković debitirao za U-15 reprezentaciju Hrvatske. I to na kakav način! U četiri utakmice zabio je šest golova te je bio najbolji strijelac turnira. Maro je u 3:0 pobjedi protiv Bugarske zabio dva gola, u slavlju (7:2) protiv S. Makedonije upisao je dva gola i asistenciju. Zabio je i gol Bjelorusima (3:1), te Rusima (1:1).

Maro Kosović je mnogima u Zagrebu i sentimentalna priča, jer njega je otkrio i godinama trenirao nedavno preminuli Duško Popovski, jedan od najomiljenijih ljudi zagrebačkog nogometa.

- Nogomet sam počeo trenirati s pet godina u školi nogometa Zagrebački mali pod vodstvom Duška Popovskog i Josipa Jularića. Škola se u to vrijeme nije natjecala u prvenstvima, ali kako se skupila dobra ekipa u tom godištu, krenuli smo u natjecanje ZNS-a. Ostao sam tamo do 11. godine, bili smo dobra momčad, osvajali turnire na kojima sam često bio prvi strijelac i najbolji igrač - priča nam Maro Kosović.

Tada je došao na red odlazak u prvi klub koji ima snagu i na seniorskoj razini.

- Na jednom od turnira primijetili su me treneri NK Kustošije. U Kustošiji sam proveo četiri prekrasne godine, gdje sam također često bio prvi strijelac prvenstava, jedne sezone čak istovremeno i u dva različita godišta. Početkom ove sezone trener mi je ukazao povjerenje igranja za starija godišta, pa sam tako jesenas nastupao za ekipu kadeta.

Tada se već pojavila i Lokomotiva.

- S prelaskom na Kajzericu došao sam na najveću moguću scenu pa sam uz pomoć kluba i svog trenera Ante Ivande, koji je izborniku Milivojeviću sugerirao da me dođe pogledati, upao u reprezentaciju.

I u četiri prve utakmice odmah zabio šest golova.

- Svjestan sam da tek sada predstoji težak rad, ali spreman sam na to, ništa mi nije teško. Dapače... A titulu najboljeg strijelca želio bih posvetiti svom prvom i na žalost nedavno preminulom treneru Popovskom, koji me od prvih treninga doživljavao kao svojeg i od početka govorio da imam “ono nešto” što s radom i treninzima mogu pretvoriti u ozbiljnog igrača.