Prva utakmica play-off dvoboja za plasman na EP za U-21 reprezentacije zaključena je pobjedom Hrvatske. Rezultat od 2:1 je, kako se god okrene, prednost. No, da je to velika i dovoljna prednost u kontekstu uzvrata i plasmana u Gruziju/Rumunjsku, definitivno nije.
Od kada se doznao ishod ždrijeba, koji je Bišćanovoj selekciji namijenio Dansku, znalo se da će to biti hod po mukama. Prije svega zbog činjenice da se ta selekcija u kvalifikacijama pokazala kao jedna od najboljih. Uz to skandinavski nogomet je takve naravi da nameće igru u visokom intenzitetu, s puno agresivnosti i bez popuštanja ritma tijekom cijele utakmice.
Malo je dvojbi kako su hrvatski mladi igrači talentiraniji u tehničkom smislu, ali nametnuti te vrline u dvoboju s momčadi kao što je Danska, uvijek je ovisno o fizičkoj komponenti. Sve smo to na vrlo jasan način mogli prepoznati na stadionu Aldo Drosina, u 90 minuta vrlo intenzivne i prilično zanimljive borbe...
Još veća napetost
U prvom poluvremenu je do izražaja došao priželjkivani scenarij za Hrvatsku. Momčad koju je Bišćan poslao na teren u formaciji 4-3-3, s nekoliko aktera koji nisu očekivani u prvoj postavi (Beljo, Šego...), rano je povela, dobila je na samopouzdanju i agresivnošću se nametnula gostima. Danska je djelovala u prvih pola sata bitno pitomiji suparnik od najava, a to je bila zasluga upravo Hrvatske.
Kasniji će razvoji igre samo potvrditi taj dojam. Visoki intenzitet igre je faktor u kojem se na dužu stazu bolje osjećaju oni koji ga standardno rabe. Danska je tako posložena, razvijana i usmjeravana, zato u njoj teško možete pronaći igrače s vrlinom kreativnosti, ili kako mi to kažemo, “vicom”.
Kad je Hrvatska osjetila prvi znak zamora visokim ritmom, Danska se podigla u tehničkom smislu. Njeni su igrači kontinuirano našpanani, taktički disciplinirano slijede zadano, a kada im suparnik ostavi više prostora (jer ga ne stigne pratiti) onda i jednostavnije ulaze u šansu. Uglavnom je to šablonizirani pristup, ali postaje vrlo učinkovit kada se tempom onemoćava tehnički boljeg suparnika. Dok je još bilo energije da se izvuku iz pritiska, naši su izvanrednom kontrom kaznili goste i to u jeku njihove dominacije. Bio je to podsjetnik koliko Hrvatska može biti opasna, ali Dansku to nije “dirnulo”.
Nastavili su igrati po svome, a u drugom dijelu su to još uvjerljivije pokazivali jer su mladi Vatreni sve teže pratili njihov trkački ritam. Izbornik Bišćan je povukao dobar i logičan potez, mijenjajući tri igrača 20-ak minuta do kraja, te je s njima dobio na svježini trke i usporavanju ritma Danske. Gosti su opet stvorili par šansi ali je Hrvatska odoljela tim napadima i mogla je, na drugoj strani, opet kazniti Dance da je bila koncentriranija (šansa Šimića) u završnici...
Na ovoj razini natjecanja, u svim kategorijama, nema lakih prolaza odnosno takmaca. I sasvim je normalno da će napetost pratiti obje utakmice. Za Hrvatsku će biti još veća jer se uzvrat igra na gostujućem terenu. No, treba vidjeti kako će i Danci reagirati pod pritiskom domaćeg okruženja i stvorenog ozračja da su sada puno bliže odlasku na EP. Točno je da oni igraju stalno u maksimalnu intenzitetu te da će tako činiti i u uzvratu, ali imperativ je nešto što najviše blokira uobičajeno izdanje neke momčadi, ili igrača... Osobnost je jako važan faktor takvih odlučnih utakmica...
Mlade selekcije su, i u ovoj (polu)seniorskoj dobi, podložne oscilacijama. To je logično jer govorimo o igračima u rasponu od 18 do 22 godine. Mnogi igraju u jakim seniorskim momčadima, gdje svoje vrline lakše izraze a mane sakriju. Kad dođete u vršnjačku konkurenciju onda je kolektivno izdanje momčadi nešto drugačije zahtjevnosti.
Izbornik Igor Bišćan bio je u prvoj kvalifikacija EP “kandidat za Dalićeva nasljednika”, jer je imao šest uzastopnih pobjeda. Proljetos je njegova selekcija zaredala zbilja negativnim rezultatskim trendom, plativši najviše te oscilacije (koncentracije i mirnoće igranja) mladih igrača. Sada je Igor Bišćan u tretmanu “ništa ne razumije” i, naravno, predmet kritika iz različitih kutova (klupskih) gledanja za izbor igrača. Pa će se u tom kontekstu manje tretirati da je uvođenje Belje, Vidovića i Šege rezultiralo s dva pogotka za pobjedu, kojih su autori prva dva. No, Šego se pokazao jako dobar kako u ofenzivi (asistencija) tako i u velikom obolu defenzivi. To što je Smolčić uvjerljivije branio na lijevoj strani dijelom je posljedica i doprinosa Šege. To što je Čolina težu bitku vodio s odličnim Daramyjem (Ajax ga platio 12 milijuna eura) na desnoj strani dijelom je i posljedica manjeg obrambenog doprinosa Vidovića i pogotovo Sučića. Je li Bišćan trebao prednost dati Biuku i Baturini prije svih, jer su prvotimci Hajduka i Dinama, ili Fruku koji vrlo dobro igra (a slabije zabija) za Goricu, uvijek je stvar procjene trenera. Koji najbolje zna što hoće od svoje momčadi i sukladno zahtjevima te suparničkih vrlina, slaže svoju postavu i kompoziciju. Dojam je da ni pobjede nisu dovoljne da stišaju prepucavanja oko tih pitanja.
Danska je, slažu se svi, potvrdila da je odlična momčad, činjenica je da je Hrvatska pobijedila, pa valjda i to nešto znači. Naravno, uzvrat će biti težak izazov za mlade Vatrene i izbornika. Ako ne prođu bit će svi, pogotovo izbornik, luzeri. Ako prođu onda će se govoriti o još jednoj sjajnoj generaciji...
Istrčati bez straha
Od svih tih priča Bišćan i momčad moraju se izolirati. Danska je zbilja odala dojam da je favorit za prolaz na EP, ali Hrvatska ima svoje adute. Da bi ih uspjela oploditi u Vejleu ključno će biti da igrači pokažu osobnost. To jest da imaju gard pobjednika i da će se bez straha boriti da to na terenu potvrde. Danci će igrati, više manje isto kao u Puli. Vatreni imaju priliku da svojoj tehničkoj razini nadograde faktor intenziteta i kompaktnosti. To bi uz vizu za EP bila i njihov igrački iskorak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....