Jedan je od onih tipova ljudi koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Još za vrijeme igračke karijere, ne samo zbog vrijednosti veznog igrača, Luis Enrique je izazivao podjele. Pogotovo otkako je napustio Real Madrid i ozlojeđen što mu ondašnji predsjednik Lorenzo Sanz nije produžio ugovor potpisao za rivale iz Barcelone! Tamo je postao i kapetan, te je do danas doživljavan kao “njihov” velikan. Zato je između ostalog i dobio priliku biti trenerom Barcelone.

Potraga za identitetom

Luis Enrique je nogometni lik koji je osvajao trofeje i kao igrač vrhunskih klubova, ali i kao trener. Što nije čest slučaj. Poznat je postao i po svojim javno-nekonvencionalnim istupima, odnosno, kao čovjek koji nema problema kazati što misli o bilo čemu i bilo kome. Pogotovo se ne libi govoriti o “glavnima”, svejedno jesu li u pitanju igrači, predsjednici ili ini među velikim imenima.

Podsjetit ćemo da je kao trener Barcelone u jednoj fazi ozlojeđen Messijevim ponašanjem poslao na klupu i njega i njemu bliske igrače. Naravno da mu to Argentinac nije zaboravio, ali suočivši se s odjekom kojeg su njegovi potezi izazvali, Luis Enrique je otupio oštricu svojih stavova. Prilagodio se situaciji, ali je već tada shvatio da on ne može duže funkcionirati u takvom sustavu. Tamo gdje trener nije glavni, nego je podređen volji glavnih igrača... Nakon tri sezone i devet trofeja svih razina s Barcom se razišao 2017. godine...

JAVIER SORIANO Afp

Čelnici Španjolskog nogometnmog saveza, nakon što je došlo do šokantnog razlaza s Lopeteguijem (prije početka SP-a u Rusiji, zbog potpisa za Real), odlučili su se za njega i to upravo zato što su sigurni da neće potpasti pod utjecaj niti Barcelone, a još manje Reala, i zato što ga smatraju vrlo stručnim i kompetentnim da revitalizira reprezentaciju. Ona je nakon Eura 2012. već devet godina u potrazi za novim identitetom i bijegom iz osrednjosti...

Nažalost, Enrique se u lipnju 2019. godine morao suočiti s izuzetno teškom obiteljskom tragedijom i podnio je ostavku. Imao je dogovor s čelništvom Saveza da će, kad se jednom kako-tako oporavi od tragedije, zvati predsjednika Rubialesa i staviti se na raspolaganje. Šest mjeseci kasnije to je i učinio i vratio se na klupu La Roje...

Od rujna 2018. godine, kada je krenuo, Enrique je oduševio sve. Njegova Španjolska je u tri utakmice pobijedila Englesku 2:1 na Wembleyju i potom Hrvatsku u Elcheu 6:0, te Wales 4:1. Takav start, uz ofenzivan, lepršav i efikasan nogomet, dao je naslutiti Enriqueovu filozofiju igre. Njegov 4-3-3 obećavao je puno, ali je onda ušao u fazu kada su njegovi osobni problemi, uz ozljede i pad forme igrača, pa pauzu u radu, bitno usporili gradnju nove reprezentacije. U 21 utakmici s njime Španjolska je upisala deset pobjeda, osam remija i tri poraza, od kojih jedan s Hrvatskom u Zagrebu (2:3) i Engleskom u Sevilli (2:3) u tri dana listopada 2018. Od tada ima samo još jedan poraz, protiv Ukrajine u listopadu prošle godine. U međuvremenu je, primjerice, pobijedio i Njemačku 6:0...

Napad na vrhove

Zbog tih naznaka i bljeskova Enrique i dalje uživa podršku Saveza. Dakako, ako mu rezultati ne budu pratili očekivanja, onda će i podrška doći u pitanje. Kao što je svojevremeno shvatio da u Barceloni postoje limiti punoj kreativnosti trenera u vođenju momčadi, tako je i sada Enrique spoznao da mu trebaju “pravi rezultati” da bi osnažio povjerenje i dobio još na vremenu za stvaranje momčadi sposobne za vrhove..