Tekuća godina je za mnoge putnike bila neobična. Planovi su stali, daleka putovanja su odgođena i čekaju se neki bolji dani. No, tako ne razmišlja Slaven Škrobot, 34-godišnjak koji svoja putovanja dijeli sa više od 15 tisuća ljudi na svom blogu, i koji je ovu 2020. godinu proveo većinom na putovanjima domovinom i još jednom se zaljubio u ljepote svoje zemlje.
- Nisam jedan od onih koji putuju u inozemstvo a da nisu istražili vlastitu zemlju. Hrvatskom putujem otkad postojim. Obožavam našu obalu, otoke, more i obožavam se voziti Jadranskom magistralom. Rekao sam sam sebi da se barem jednom godišnje moram voziti tom cestom zbog svog stanja uma. Sunce, more, otvoreni prozori i muzika - to je to! Prije ozljede puno sam otoka obišao jedrilicom i brodom, a svake godine svakako ljetujem na Krku i Murteru. Bez obzira na situaciju s koronom, napravio bih ove godine isto, a tako će biti i ubuduće. Već postoji puno planova za sljedeću godinu na našoj obali. Primjerice, ideja je odvoziti cijelu Jadransku magistralu biciklom - govori nam Slaven o svojim putovanjima.
Naime, Slaven je 2009. godine ostao nepokretan, no to ga nije spriječilo u želji da istraži svijet. Putuje svijetom, uživa u svakom trenutku i ne namjerava stati. Ova je godina za Slavena bila posebna i zato što je dobio bicikl te je hrvatske otoke najviše obilazio na novom vozilu koje ga je oduševilo.
- Jedina negativna strana bicikla je to što je velik i zauzima puno mjesta, a ja ne želim nikamo bez njega otkad sam ga dobio. Volio bih ga nositi sa sobom na daleka putovanja i imam već neke ideje, ali o tome ću razmišljati kada do toga dođe. Ne znam tko će to sve nositi. Mogu reći da je dobitak bicikla donekle promijenilo moj život i njegov tijek. Pružio mi je jednu sasvim novu dimenziju života, samostalnosti i osjećaja slobode. To je moj novi najbolji prijatelj i uživam u svakom trenutku s njim. Ove smo godine odvozili neke otoke i radili lude stvari skupa, a to je tek početak dugog prijateljstva! Još nam samo fali pesonja koji će nas pratiti - napominje Slaven i dodaje kako može reći da je zaista imao dobru godinu.
- Sve se nekako činilo da će ova godina biti najgora dosad, ali kako je vrijeme odmicalo, to se promijenilo. Trebalo se na novonastalu situaciju prilagoditi i to sam učinio. Prilagodio sam se najbolje što sam mogao, napravio plan i izvukao iz ove godine najbolje što sam mogao. Na kraju svega, ova godina ispala je poprilično dobra i ne mogu se žaliti - govori Slaven koji sebe opisuje kao blesavog i svestranog 34-godišnjaka.
- Tvrdoglavi sam Ovan koji unatoč svom invaliditetu nastoji živjeti ispunjen i najbolji mogući život. Osim toga, veliki sam zaljubljenik u putovanja i glazbu. O svojim avanturama i preprekama s kojima se na putovanjima susrećem, pišem na svom blogu. Nastojim potaknuti osobe u sličnoj situaciji da učine isto, da žive svoje snove i pokazati im da itekako postoji dobar život nakon ovakve nesreće i da se sve može ako to želiš uistinu. Uz to, nastojim drugima približiti moju situaciju i tim putem educirati ih i upoznati sa životom s invaliditetom. Po novome sam i biciklist pa možemo reći da mi je i to jedan od hobija - priča o sebi zaljubljenik u putovanja koji je pandemiju dočekao izvan Hrvatske.
- Ove se godine unatoč svemu ipak sve dobro poklopilo. Imao sam sreću da sam se krajem veljače odvažio na put na Šri Lanku. Tamo sam se borio s velikim vrućinama, sparinom, komarcima, natečenim nogama, nepristupačnim terenom, susreo s leopardom oči u oči te izveo i jedan podvig. Postao sam prva osoba na svijetu koja se 'popela' na vrh stijene Pidurangala. Bila je to definitivno jedna od najluđih i najopasnijih stvari koje sam izveo otkad sam u kolicima. Na povratku sa Šri Lanke došao sam ravno u kaos i u lockdown i kako mi je stigao posebno prilagođen bicikl, bacio sam se na izradu plana puta po Hrvatskoj. Obišao sam Krk, Murter, išao do Tulovih greda, posjetio kanjon rijeke Zrmanje, Crveno i Modro jezero, Dubrovnik te otoke Mljet, Vis i Dugi otok. Te otoke na kraju sam i prošao biciklom, što je bio jedan posve novi izazov za mene - opisuje nam Slaven svoja ovogodišnja iskustva, a dosad je posjetio oko 30 zemalja, no ne zamara se, kaže, statistikom.
- Ne predstavlja mi to ništa i ne putujem radi toga. Svako putovanje posebno je samo po sebi, svuda mi je bilo lijepo i svuda sam doživio nešto drukčije. Svaka zemlja ovoga svijeta ima nešto zanimljivo, stvar je vlastitog odabira, ukusa, interesa i prioriteta. Ako bih već morao birati neku zemlju, onda bi to bila Australija. Tamo sam se definitivno osjećao kao da sam na nekom drugom planetu, daleko od svih, gdje ljudska noga još nije kročila i osjetio sam neku povezanost. Jedan od rijetkih kutaka na ovoj zemlji s tako nestvarnom i netaknutom prirodom. Moja daleka putovanja tek su počela i tko zna gdje će me još put odvesti - govori taj inspirativni putnik kojem je glavni cilj dijeljenje svojih pustolovina kako bi još nekoga nadahnuo na bolji život.
- Svoje pustolovine odlučio sam dijeliti s drugima nakon što je moj putopis osvojio prvu nagradu na natječaju Putoholičara. Nakon toga javili su mi se brojni ljudi koji su me ohrabrili i potakli da nastavim pisati o tome. Shvatio sam da je to nešto posve novo, zanimljivo, i nešto o čemu kod nas ne piše nitko. Rekao sam sam sebi, kada ako ne sada? Kod putovanja me privlači stvarno svašta. Od ljudi, hrane, povijesti, kultura, arhitekture, priča, prirode, adrenalina i onog najvažnijeg, osjećaja slobode. Kad putujem, jednostavno zaboravim na svoj invaliditet i kolica, makar te nešto stalno na to podsjeća - kaže Slaven.
Da je putovati u kolicima teško, Slaven nikada nije skrivao, no nije se htio ni skrivati iza svojeg invaliditeta. Naravno, ne može putovati sam, no tijekom godina, broj njegovih suputnika je narastao.
- Putujem s kime god. Tko god se ponudi i s kime stvorim neku kemiju i osjetim da mi paše. Putovao sam s prijateljima, obitelji i ljudima s kojima se nisam ni poznavao. U ovakvoj situaciji baš i nije lako pronaći suputnike, nije da baš svi pucaju od želje za odlazak s nekim tko je u kolicima na put. Ne puknem smo prstom i stvori se petero ljudi uz mene kako to netko možda percipira. Da biste pronašli ljude, treba biti uporan i snalažljiv. Na svu sreću, sada imam svoju stranicu na kojoj me prati više od 15.000 ljudi tako da mi je ta procedura malo olakšana. Među ostalim, od onoga da apsolutno nitko nije htio putovati sa mnom došao sam do toga da mi se ljudi sada sami javljaju. Meni to znači puno - kaže Slaven i dodaje da je jako teško predočiti nekome koliko je za njegova putovanja važno biti uporan, strpljiv i snalažljiv, ali najvažnije je imati veliku volju te nam opisuje samo neke od izazova s kojima se susreće.
- Teško je to predočiti nekome tko je 'normalan'. Za putovanje u ovoj situaciji treba biti uporan, strpljiv, snalažljiv i treba imati veliku volju. Volio bih staviti ruksak na leđa i otići negdje s kartom u jednom smjeru, ali to, nažalost, nije tako. Teško je biti spontan, sve treba dobro isplanirati i preispitati dva puta. Primjerice, za svaku aviokompaniju i aerodrom pravila su drukčija i sve treba dobro provjeriti. Često treba slati dodatne upite radi prilagođavanja, pogotovo što se smještaja tiče. Ljudi ne znaju, nisu educirani i ako im se prepustite, često dođe do nekog problema. Pakiranje je samo jedan od izazova, pogotovo za daleka putovanja. U torbi mi ostaje samo 30 posto mjesta za robu i ostale stvari, sve su ostalo, nažalost, medicinske potrepštine. Kateteri, vrećice, tablete, podmetači, pelene, rukavice i to nije sve. Sa sobom moram nositi i pokretna te sklopiva kolica za tuširanje koja teže dvadeset kilograma. Recimo, negdje se to na avion nosi besplatni, negdje ne. Za sve te stvari treba dodatno zivkati i istraživati, a to zna biti poprilično naporno. Primjerice, samo za put u Australiju poslao sam više od 300 mailova. Zapravo, kod putovanja u ovakvoj situaciji doslovno sve je izazov. Od pakiranja, odlaska iz stana, aerodroma, aviona, svakog smještaja, svake kupaone, svake znamenitosti, plaže, vozila i kamenčića na putu. Najradije bih putovao sam da mogu, ali nažalost, uvijek trebam pomoć i s time sam se pomirio odavno - objašnjava nam Slaven.
Njegove ovogodišnje opise putovanja po Hrvatskoj čitalo je desetak tisuća ljudi i nevjerojatna je reakcija onih koji mu svakodnevno šalju komentare podrške i daju mu vjetar u leđa. Naravno, ima on svojih dobrih i loših dana, no fokusira se na dobre. I konstantno radi planove, to ga tjera naprijed. Uz novi bicikl i potporu, ne namjera stati na kočnicu u skoroj budućnosti.
- Planova i ideja je mnogo. Kako za Hrvatsku, tako za inozemstvo. Sve naravno, najviše ovisi o situaciji s virusom. Iako mi putovanja i koncerti fale, to što toga trenutačno nema, ne znači da je s mojim životom gotovo. Prilagodio sam se situaciji i odlučio se posvetiti nekim drugim, bitnijim stvarima. Putovanja i koncerata će biti, kada, ne znam, ali treba biti strpljiv, sve će doći na svoje. Trenutačno nema smisla ništa forsirati i osim toga, uvijek možemo putovati Hrvatskom. Toliko je 'velikih' putnika koji nisu ni vlastitu zemlju istražili, a Hrvatska nudi toliko da toga nismo ni svjesni - kaže Slaven koji će nastaviti ponovno otkrivati našu zemlju, kao i ove godine, a mi ćemo s nestrpljenjem čekati nove putopise tog zaista inspirativnog mladića koji je unatoč koroni i invaliditetu imao jako dobru godinu i u 2021. ulazi pun planova, a možda mu se pruži prilika i za koje daleko putovanje.