OLIĆU JEDNOSTAVNO NIJE JASNO Stalno sam se pitao: Jel' moguće da nam to rade?

PIŠE IVICA OLIĆ:

Na žalost, danas neću o nogometu. Žalosno je što u jeku Europskog prvenstva, na kojem Vatreni igraju dobro, moram pisati o huliganima.

Prije svega želio bih upitati sve u državnim tijelima: gospodo, zašto ne djelujete, zašto država na zaustavi te koji sramote državu i ljudima kradu zadovoljstvo? Meni to definitivno nije jasno, ne razumijem.

Huligani su se već počeli sprdati, najavljuju nerede javno, na društvenim mrežama, nema nikakvih problema, država ne reagira. Stvarno da se čovjek zapita: zašto?

Hrvatska je već toliko puta kažnjena, toliko puta igrala je pred praznim tribinama, ti huligani su je toliko puta masakrirali, a reakcije države nije bilo.

Igrao sam onu utakmicu u Milanu, koju su huligani također željeli prekinuti. Bilo je to nešto najodvratnije što mi se dogodilo u nogometnoj karijeri. Nisam primijetio, ili sam možda nešto propustio, ali nitko nije odgovarao za to. U najmanju ruku čudno, zar ne?

Nakon tih užasnih i ružnih scena, ništa nismo naučili, ostalo je bez ikakve reakcije, kao da se ništa nije dogodilo. Neshvatljivo, potpuno neshvatljivo. Država se ponašala kao da nije bilo Milana, ništa nije poduzela da se takvi slučajevi sankcioniraju i da se više nikad ne ponove.

Da se nešto poduzelo, onda se ovo u St. Etienneu ne bi dogodilo. Huligani bi znali što ih čeka ako tako nešto opet naprave. Ovako je država zapravo otvorila vrata drugim incidentima. To je ključ svega!

Bez reakcije države, neće biti dobro, ona je jedina u stanju eliminirati to rušilačko društvo sa stadiona. Sve je to jako, jako žalosno.

Vidim da Hrvatska diše s Vatrenima, da se ljudi vesele, pjevaju, uživaju u dobroj igri na Euru, ujedinjuju se u našim uspjesima u svim dijelovima domovine. Zar to nekome možda smeta?

Našim reprezentativcima sigurno je najgore. Odigrali su odlično protiv Turske, stvorena je sjajna atmosfera, bili smo dobri protiv Češke.

Ne može se igrati

Imali su privatne probleme unutar momčadi, tu mislim na obiteljske tragedije, ali su ih oni dodatno homogenizirali. Igraju, bore se za Hrvatsku, ostavljaju srce na travnjaku, daju sve od sebe, stalno rade na zajedništvu, a onda dožive takav šok, takvu pljusku. U takvim trenucima misli lutaju, znam to po sebi iz Milana.

Nije bilo normalno igrati, stalno sam se pitao: je l’ moguće da nam to rade? Sto puta sam si postavio pitanje zašto? Na terenu nemaš predodžbu zašto se to događa, boriš se, daješ sve za reprezentaciju, želiš ljude učiniti sretnijima, jer znamo da nogometne pobjede ljude čine sretnima. Onda nekolicina huligana napravi takve gadosti da je to pravi užas.

Pitam se imaju li ti tipovi roditelje, obitelj, čemu su ih roditelji učili, čemu će oni učiti svoju djecu? Ili možda oni i njihove obitelji ne navijaju za Hrvatsku? Po onome što čine, to je dosta izvjesno.

Čude me i neki mediji u Hrvatskoj koji te huliganske ispade relativiziraju, čak ih neki i podržavaju. Kao, bore se ljudi za čiste odnose u hrvatskom nogometu. Mo’š mislit...

Radi se o huliganizmu koji ugrožava hrvatski nogomet, ali i ljude koji dolaze na stadione. To je jedina istina, sve ostalo je prazna priča.

Nadam se da će ovaj put hrvatska država reagirati i huliganima jednom zauvijek stati na kraj. Treba ih osuditi pa neka na njihovu primjeru uče ostali kojima bi tako nešto u budućnosti palo na pamet. Kazne moraju biti drastične. A ne da izađu nakon dva dana i još postanu heroji u nekim medijima.

Vjerujem da će na kraju, bez obzira na sve te koji žele zlo, ipak pobijediti dobro te da će Vatreni nastaviti s pravim igrama na Euru.