Navigation toggle
 Ante Čizmić / Cropix
O SVEMU POMALO

OSVAJAČ ŽUTE MAJICE SN-a 'Transferom bih Hajduku osigurao sedam mjeseci života'

Piše: Jurica RadićObjavljeno: 29. svibanj 2016. 13:56

Tino Sušić (24) najbolji je igrač HNL-a po ocjenama svih izvjestitelja SN s prvoligaških travnjaka. U konkurenciji Nestorovskog, Tomasova i Pjace, sačuvao je Žutu majicu koju je prigrabio još sredinom proljeća.

- Kada toliko novinara procijeni da si najbolji, priznanje ima težinu - ponosno je konstatirao Sušić.

Nogometno putovanje rođenog Sarajlije traje već 17 godina. Dva dječačka sna imao je Tino Sušić. Prvi je brzo ispunio, postao je nogometaš.

- Sa sedam godina igrali smo nogomet u Standardu. I svi smo sanjali da ćemo jednog dana postati igrači. Da će nas gledati na TV-u kako smo mi onda gledali brazilskog Ronalda i mog omiljenog igrača iz tog doba, Ryana Giggsa. Ali, rijetkima se san ispuni. Ja sam imao tu sreću.

Čudesan uspon

Počeo je u belgijskom Standardu, ali tek mu se Hajduk pokazao kao obećana zemlja. Za Sušića istinski eldorado otvorio se prije četiri ljeta.

- Misle ljudi igraš u Belgiji i sve je idealno. A mi smo počeli trenirati na crvenoj zemlji. Tenisice su mi uvijek bile prljave, kao da igram tenis. Kasnije su se uvjeti poboljšali, ali trebalo je proći te početne godine crvene zemlje. I doći do prave šanse u Hajduku.

Od crvene zemlje u predgrađu Liegea došao je do svjetskog prvenstva, jakih europskih utakmica, jednog trofeja s Hajdukom i statusa najboljeg igrača HNL-a. Ali, zanimljivo je kako je Sušić stigao do Žute majice. Danas pobjednik, a prije devet mjeseci nije ni bio u konkurenciji.

- Nestvarno zvuči da sam danas najbolji, a sezonu sam počeo s klupe. Tko je mogao pomisliti da ću doći do vrha. Bio sam sretan da uopće mogu zaigrati, a kamoli da sam mislio kako ću biti igrač Lige.

Sve je to bila posljedica Intera. Propali transfer u Milano mjesecima je opterećivao i glavu i noge 24-godišnjeg Sušića. Primijetio je to i trener Burić pa je svojevrsnu terapiju oporavka počeo preseljenjem na klupu.

- Bilo mi je užasno teško. Prve utakmice protiv Estonaca sam bio ozlijeđen, pa sam tješio sebe “igrat ćeš kada ozdraviš”. Ali, ozdravio sam i opet nisam igrao. Pitao sam se “što se ovo meni događa”.

Nisam ja za klupu

Koper i Stromsgodset su bili utakmice u kojima je Sušić “iskidao živce”. Igrao je protiv Istre u Puli dok su se prvotimci odmarali. Dobivao je epizodne uloge, a nije Sušić igrač za male role.

- Nema mi ništa gore nego sjediti na klupi. Čini me nervoznim, onda mi svaka sitnica smeta. Nisam ja za klupu. Loše sam spavao dok sam utakmice gledao s klupe.

Mjesec dana je bio na sporednom kolosijeku, a onda je ugledao svjetlo u tunelu.

- Otvorilo se i meni dvobojem u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive. Proglašen sam igračem utakmice, to mi je puno značilo.

Četiri dana prije Kranjčevićeve s klupe je odgledao prolaz u Norveškoj. Po zadnji put, čvrsto je odlučio.

- Moralo se nešto promijeniti. Znao sam da ne mogu vječno sjediti na klupi.

I kako to biva u pričama s happy endom, nakon Kranjčevićeve sve ostalo bila je legenda.

- Dalje je išlo očekivanim tijekom. Vratio sam dres prvotimca, u Koprivnici zabio nakon godinu dana i kasnije sam rastao i rastao...

Koliko je nestvarno bilo pomisliti da bi igrač s klupe na kraju mogao biti najbolji igrač HNL-a, toliko je još čudnije zvučala činjenica da je Sušić postao prvi strijelac Hajduka iako je počeo zabijati tek sredinom listopada.

- Godinu dana nisam zatresao mrežu. Od Koprivnice do Koprivnice. Kako se dogodilo? Što da vam kažem, svaka karijera ima uspona i padova.

Sušićev pad je krenuo sa neostvarenim Interom, zato je bilježio i zakašnjeli start u sezonu. Mjesec dana je čekao mjesto u startnoj postavi, tri i pol mjeseca prvi pogodak u prvenstvu. Ali, sve je na kraju nadoknadio.

- Bitno je da sam imao karakter. Nisam se predao, nisam gubio voljni moment. Znanje? Znanje nikada nisam izgubio. Koliko mogu, svima je jasno. Ali, trebao sam se dokazati novom treneru.

Burić je stavio Sušića pod povećalo. Postavio je više kriterije za BH reprezentativca. Jasno, jer Sušić je mogao i pružiti više od ostalih.

- Nismo prošlog ljeta imali komunikaciju. Što kažu, nisam imao trenerov broj, da ga nazovem, da mu kažem što me muči. Ali, u međuvremenu smo se prepoznali.

Sušićev revival, oživljavanje njegove forme, veliki je plus i za Burića. Trebalo je posložiti sve u Tinovoj glavi.

- Kada imaš čistu glavu, kada nisi opterećen, jedino onda pružaš maksimum. Zato mi je posebno drago što sam uspio proći sve prepreke koje su me mučile prošlog ljeta.

Sezona sazrijevanja je najveći uspjeh Tina Sušića. Prebolio je Inter, od klupe Hajduka došao do najboljeg igrača Lige i golgetera Bijelih. Fali još pravi transfer.

- Više ne trčim za transferom. Bit će ponuda kada si pravi. Uostalom, znate kakva je situacija, transfer treba i Hajduku, jer najbolji uvijek pružaju produžetak egzistencije klubu.

Utišao kritičare

Hipotetički pričajući, zaradi li Hajduk 2 milijuna eura od transfera Sušića, imat će za sedam mjeseci života. Sa 2,2 milijuna kuna prođe mjesečna plaća na Poljudu, a Sušićevih 15-ak milijuna kuna udahnulo bi zrak djelatnicima.

- Ne znam brojke, ali naučio sam u protekle četiri godine kako najbolji donose život klubu. Nadam se da ću i ja svojim transferom pomoći Hajduku i svim djelatnicima kluba.

Kamo će ovog ljeta Tino Sušić? Za početak je trebao s reprezentacijom u Švicarsku protiv Španjolske, no ozlijedio se i propušta Furiju. A Hajduk?

- Računam da krećem s Hajdukom u europske kvalifikacije sredinom srpnja. Nije realno očekivati da će se veliki transferi sklapati za vrijeme Eura. Ima 500 igrača na velikoj smotri, pa ćemo mi ostali pričekati kolovoz.

Strpljenja se i od Sušića traži. Kako bi reagirao da se ovog ljeta ne realizira transfer?

- Ne bih bio razočaran. Imam ugovor još dvije godine i miran sam. Ali, klubu bi vjerojatno nedostajali novci na koje se računa iz velikog posla. Međutim, ne trebam sada gubiti koncentraciju na priče o transferu.

Reprezentacija je dugo bila Tinova bolna točka. Svaka se njegova utakmica gledala pod dvostrukim povećalom. Jasno, zbog poziva strica Safeta.

- Stalno su mi to gurali pod nos, pisali “ne bi bio unutra da ti stric nije izbornik”. U BiH sam se dugo borio s tom stigmom. Tek sam nakon asistencije u našoj prvoj pobjedi nad SP u Brazilu utišao kritičare. Možda će im i ova nagrada za najboljeg igrača HNL-a pokazati da sam igrač i bez strica Safeta. Bilo bi najbolje da im poklonim Žutu majicu, da znaju kakav nogomet mogu igrati.

Barem u jednom segmentu bolji od oca

Prije 37 godina njegov stric Safet Sušić osvojio je Žutu majicu SN-a, bio je najbolji igrač jugo-lige. Danas je Tino osvajač istog trofeja u HNL-u.

- Barem sam u jednom segmentu bolji od oca - slatko se nasmijao Tino.

Ima se i zašto nasmijati, jer otac je najveći Tinov kritičar. I zagovornik, dakako. Kada je u Hajduku sjedio na klupi, otac je grmio preko medija “kako ćete zaraditi milijune kada ih držite na klupi”.

- Otac emotivno doživljava moje uspone i padove. Znam da mi uvijek želi najbolje, zato ima kritiku nakon svake utakmice.

Engleska je oduvijek moj san

Ono što se Sušiću najčešće zamjera jest višak dodira. Voli loptu u nogama, voli tehnicirati. Ali, nogomet u ligama Petice traži brzo primanje i predaju lopte. Posebno u Engleskoj, drugom snu Tina Sušića.

- Istina, Engleska je moj san. Ne, nemam omiljeni klub, samo obožavam Premierligu. Znam da se igra čvrsto, da su engleski stoperi žestoki i tuku po bubrezima. Ali, kada igraš u kvalitetnijim momčadima s boljim pojedincima, diže se i tvoja igra.

U Hajduku je proteklog proljeća prošao navedeni problem. Imao je premalo raspoloženih suigrača. Sam je Sušić vukao momčad, zabijao s bijele točke, iz igre...

- Još da sam odigrao više utakmica. Propustio sam ih devet prošle sezone i ostao na 12 zgoditaka. Mogao je biti i koji više... Je, uvijek mi je žao. Ali, barem sam dobro spavao. I nisam bio nervozan. Dapače, imao sam dobar odgovor na pritisak. Volim igrati pod pritiskom.

15. prosinac 2025 01:31