Prije dva mjeseca bio je na pregovorima za Olympiacos, nije postignut dogovor. Imali smo dojam da mu nije teško palo, iako se radi o velikom grčkom klubu. Nakon što je igrao i bio trenerom u Engleskoj, ukupno osam godina, Slaven Bilić je stekao vrlo jasnu viziju gdje se nogometno, uz životni stil, najbolje osjeća. I kad je prije dva desetljeća započeo sa trenerskim pozivom, te uz izborničke godine u Hrvatskoj (ukupno 8), svaka mu je iduća stanica bila road to England.
Rusija (Lokomotiv), Turska (Besiktas) bile su prethodnica promociji u Premiershipu, gdje je 2015.godine preuzeo West Ham United. Bila je to vrlo intenzivna, vrlo dobra nogometna priča, koja je zgotovljena nakon dvije i pol godine te ukupno 109 utakmica, od čega okruglih 100 u Premiershipu. Prve sezone odlično 7.mjesto, pa 11., a smijena je bila nakon 11 kola treće sezone...
Uslijedilo je nakon godine odmora egzotično i financijski najisplativije razdoblje u Saudijskoj Arabiji. Gdje je u trenutku kada je proglašen trenerom mjeseca dobio otkaz. Tih 17 nastupa Bilić je vrlo kvalitetno naplatio jer je pregovarajući ugovor po dolasku jako dobro znao čemu ide u susret. Ta zbilja (financijska) u kratkoj epizodi u Al Ittihadu bitno je utjecala na njegove daljnje izbore. Slaven Bilić se materijalno osigurao i u nastavku karijere prednost je htio davati kvaliteti projekta, prije nego financijskim i kriterijima prestiža imena klubova odnosno reprezentacija. U proljeće 2019.godine u tom je kontekstu imao jasnu želju.
- Svjestan sam težine ulaska u đir Premiershipa, ali meni je doista atraktivno okruženje Championshipa. Puno je velikih engleskih klubova u tom drugom razredu, natjecanja sa 46 kola super izazovno. Volio bih imati priliku okušati se tamo, jer bih mogao onda osjetiti i atmosferu "trofeja", odnosno plasmana u viši rang..."
Bilić je nekonvencionalan tip u retoričkom smislu i nastupu. I kada se 4 mjeseca kasnije dogodio deal sa West Bromwich Albionom, samo nam je kratko odgovorio "a, šta reć, sretan sam...". Njegov način pojašnjenja kako su mu se želje brzo ostvarile. Sa WBA je ostvario glavni cilj, plasirao se u Premiership, iako mu momčad po kadru nije bila tretirana sposobnom za takav doseg. U elitnoj diviziji WBA je, naravno, bio inferioran jer Uprava kluba nije željela investirati ozbiljnije u kadar, iako su dobili veliki novac ulaskom u PL. U prosincu 2020.uslijedio je otkaz suradnje, iako je WBA i sa Samom Alardayceom nastavio logični put prema ispadanju...
Umjesto nove pauze Bilić je odmah mjesec poslije "pokleknuo" pred nagovaranjima iz Kine, gdje mu je vlasnik BJ Guoana obećao veliki projekt i, naravno, veliki financijski plus. No, pandemija i mnoge posljedične nelogičnosti nogometa u Kini, dovele su do sporazumnom raskida suradnje nakon godinu dana i samo 22 utakmice. U toj fazi Bilića je uporno zvao Fenerbahce, ali ga predsjednik Guoana nije htio pustiti...
I tako je od siječnja do ljeta Bilić odlučio posvetiti vrijeme obitelji, gradnji kuće u Splitu, tranzitu na relaciji Krk-Zagreb-Split. Nakon što se zahvalio Olympiacosu, mjesec dana kasnije već smo mu u glasu osjetili lagani nemir. Bilo mu je očito dosta odmora, gledanja utakmica, tv komentiranja. Nadao se da će se nešto pojaviti čim prije, a optimum je bilo upravo Champioship. Gdje se događaju trenerske smjene unutar 24 sudionika bržim ritmom, pogotovo što su tereti pandemije bitno promijenile navike klubova u kontekstu investiranja. Manje je novaca, više posudbi, potrebe za stvaranjem momčadi. I eto, pojavio se FC Watford. Treći engleski klub u desetgodišnjoj klupskoj mu trenerskoj karijeri, i treće ime koje počinje sa W...
Kakva priča očekuje Slavena Bilića u tom klubu i istoimenom urbanom mjesto od 90tak tisuća stanovnika, na sat vremena od Londona?
Ključna odrednica ugovora na 18 mjeseci je, bez puno okolišanja, povratak je Watforda u Premiership!
Klub kojeg je počasni predsjednik Sir Elton John, deset je godina u vlasništvu obitelji Pozzo. Poznati u talijanskom okruženju kao nekadašnji uspješni proizvođači svih potrebnih strojeva i alata za drvnu industriju te vlasnici Udinesea (od 1986.), istu su priču izvozili zarana i u Španjolskoj. Tamo je tvrtka koju je sjajno vodio Giampaolo Pozzo (danas 81 godina) imala razvijeni biznis, a kako se njegova desna ruka, sin Gino Pozzo preselio u Kataloniji zbog ljubavi svoje žene, odlučili su se nogometno angažirati i u tamošnjem okruženju.
Nakon neuspješnog pokušaja preuzimanja Espanyola okrenuli su se Granadi 2009.godine, koja je igrala u trećem rangu. Uz stil rada kojeg su imali u Udinama, te uz pomoć više igrača koje su iz tog kluba doveli u Španjolsku, Granada je u 2 godine napredovanja stigla, nakon 35 godina nadanja, u Primeru. Vidjevši da su u tom projektu prilično limitirani u ambiciji i posljedično financijskim profitima, otac i sin Pozzo prodali su klub kineskoj grupaciji te su se fokusirali na projekt Watforda. Tamo su ušli 2012.godine, kada su preuzeli FCW u drugoj ligi te ga u tri sezone doveli u Premiership. Izdržali su u elitnom razredu engleskog nogometa pet sezona (najbolji plasman 11.mjesto 2019.), nakon čega su ispali u Chamionship. Vratili su se odmah 2021., ali su ljetos opet ispali....
Iako bi se po odjecima u javnosti moglo zaključiti da je obitelj Pozzo muka Watforda, činjenice ukazuju drugačije. Od kada oni stoluju u klubu, koji je veći dio povijesti bio u nižim ligama, Watford je bio pet sezona u drugoj ali i pet sezona u Premiershipu. Pri tom su izborili finale FA cupa (2019., poraz od Citya 0:6), odnosno polufinale (2015.). Watford je samo jednom prije toga bio u finalu FA Cupa, 1984.godine (izgubio od Evertona). Isto tako, prije 2012. i dolaska talijanskog vlasnika, dva puta su izborili elitnu ligu, 1999. i 2006.godine, i u oba slučaja su odmah ispali iz lige. U eri Pozzo uspjeli su se održati u Premiershipu 5 sezona u komadu!
Može li klub iz tako malog mjesta aspirirati na veće ambicije od ulaska u elitnu ligu i zadržavanju statusa? Teško, financijski kriteriji su temelj hijerarhije u engleskom nogometu.
Gino Pozzo, koji je lider ovog projekta u ime obitelji, ima svoje vizije nogometa. Temeljna ideja, koju je razvio njegov otac u Udineseu bila je pronalazak mladih i jeftinih igrača te potom njihovo skuplje transferiranje nakon perioda od 2-3 godine. Skautska služba kluba iz Friulija bila je jedna od avangardnijih u Italiji i u 36 godina upravljanja tim klubom obitelj Pozzo stvorila je ogromne vrijednosti (preko 350 milijuna eura profita), među ostalim i izgradnja prekrasnog stadiona na mjestu starog Friuli.
Istina je da su u tom poslu trenere shvatili kao potrošnu robu i ako im posao ne ide po želji, nemaju problem mijenjati. U Watfordu su ih u 10 godina promijenili 17. No, očito im posao ide, čim su se 2008.godine odlučili za ogroman novac prodati industriju strojeva i alata globalnom "igraču" Boschu, te posvetiti nogometnom biznisu.
U tom kontekstu Slaven Bilić ima jasan zadatak. Sa mladom momčadi, koja treba iznjedriti važne vrijednosti za prodaju, natjecateljski je cilj povratak u Premiership. I svakako će se ispuniti Bilićeva želja od prije mjesec dana, jer mu sigurno više neće biti dosadno...