West Bridgford, grad unutar urbanog područja Nottinghamshire, u svojoj povijesti okitio se nadimkom "Otok kruha i masti". Radi se o izrugivanju snobovskih navika dijela tamošnjeg stanovništva, koje je toliko trošilo na skupocjene vile da im navodno nije ostalo novca za osnovne potrepštine, kruh i mast. U nottinghamskoj šumi Sherwood zato će materijalist ostati fasciniran bogatim imanjima, poljoprivrednik razočaran pješčanim tlom, pustolov očaran Robinom Hoodom, a nogometni fanatik zapanjen Šumarima - Nottingham Foresta.
Pod vodstvom Nune Espirita Santa, dočekanog sa skepsom na zimu 2023. jer prethodno je u Tottenhamu izdržao četiri mjeseca, pa potrčao za arapskim novcem (Al-Ittihad), nogometaši Foresta ove su se sezone našli na trećoj poziciji (u 11. kolu) prvi put od 1998., te nakon 18 kola drže četvrto mjesto. Uz to im na čast ide i što su jedina ekipa koja je ove sezone porazila Liverpool (1:0 na Anfieldu).
Tajna leži ‘u konzervama‘
Mnogi su se zaletjeli pa prozvali Šumare novim Leicesterom, ali reprizu tog filma iz 2016. nećemo gledati jer Lisicama se, uz maestralne partije, poklopila i skromna sezona svih članova "velike petorke". Međutim, garantirani izostanak premierligaškog odličja nikako ne umanjuje enormni uspon momčadi koja je, ususret redukciji (6) bodova, prošle sezone tek u zadnjem kolu spasila prvoligaški status. U novu, treću nakon povratka u PL kojeg su čekali 20 godina, Šumari su ušli s ciljem sredine ljestvice, a lako bi se mogli boriti za Ligu prvaka. Tajna, ali i nevjerojatni apsurd, pritom se nalazi "u konzervama" - nogometu koji nema veze ni sa čim što nude i zahtijevaju moderni (posebice) premierligaški principi.
Dakle, značajke koje definiraju aktualnu nogometnu modu prije svega se svode na posjed lopte, visoki presing koji sprječava protivničku invaziju u posljednju trećinu, te izgradnju napada počevši od tehnički potkovanih braniča. Principi Espirita Santa? Potpuna suprotnost. Nottingham Forest predzadnja je momčad u PL po posjedu lopte po utakmici (39,7 posto), zadnja po broju kompletiranih dodavanja (75,8 posto), zadnja po učincima visokog presinga (ne pitajte kako se računa), a njihovi protivnici u opasnu su zonu (zadnju trećinu) stigli u više navrata nego bilo kojoj drugoj momčadi lige! Pritom su Šumari dosad zabili najmanje golova (24) među aktualnih top 12, a gol-razliku drže na mizernih plus pet. Za usporedbu, prosječna gol-razlika četvrtoplasiranih momčadi u dosadašnjim sezonama PL iznosi plus 23. Možda vas statistika davi, no nema bolje slike "pokvarenog vremeplova" - Santo se priklonio retro-stilu, a unatoč totalno demode izdanju ne bi ga se posramile ni naslovnice Voguea.
Obrana, Chris Wood i ‘odred otpisanih‘
Umjesto "novonormalnog", Santo je prigrlio prošlost i naglasak stavio na obrambenu čvrstinu (primili 19 golova, najmanje nakon Arsenalovih 16), brza krila koja idu u širinu umjesto dubinu i, možda ključno, do krajnjih granica vratio ulogu "target-mana" u liku i djelu Chrisa Wooda. Novozelanđanin je pripadnik "stare škole", nije brz, ni tehnički potkovan, lopte se rješava u potez-dva, fizički je dominantan (191 cm), neprikosnoven u skoku i izvrsni "fox in the box", zato je i zabio 9 od 10 golova iz pozicije unutar kaznenog prostora. Otkad je Santo zasjeo na City Ground, više od Woodovog 21 pogotka u ligi imaju samo Haaland (26) i Palmer (23). Wood je, dakle, među najzaslužnijima za začetak nove bajke Foresta, a ujedno i samo jedan od pokazatelja mudre transfer-politike koja je, ipak, u početnoj fazi naletjela na niz podrugljivih komentara.
Forest je nakon povratka u PL u jednom ljetu doveo čak 22 igrača, što je rekord na čitavom Otoku, a u nadolazećim dvjema godinama nastavili su trošiti preko 100 milijuna eura godišnje. Sve to zarad 16. i 17. mjesta u PL i nije neki ‘wow‘ uspjeh. Međutim, pojačanja iz tog razdoblja današnji su nositelji igre, a dodatno zanimljivi jer se radi o igračima koji se nisu snašli na znatno većim engleskim pozornicama. Wood je u Newcastleu igrao na bljeskove, Elanga i Hudson-Odoi već su bili proglašeni "propalim talentima" u Man. Unitedu i Chelseaju, gdje veliku sudbinu nije ispunio ni Ola Aina, a znatno veća pozornica predviđala se i Gibbs-Whiteu. Forest je naciljao "odred otpisanih" i obnovio im status senzacije.
Nezaboravna godina za Marinakisa
Priznanje za tržišne akcije stiže i na račun dva ovogodišnja transfera - iskoristili su nestabilnu financijsku sliku Newcastlea i "upecali" veznog kreatora Elliota Andersona (40 milijuna €), no najveći dobitak, ali i pokazatelj hvalevrijednog tržišnog lukavstva, svakako je Nikola Milenković. Prošle sezone Forest je primio 22 gola iz prekida, najviše u ligi. Nije slučajno da su pokucali baš Fiorentini, koja je u Milenkoviću tada imala čovjeka koji je u 2023/2024. drugi u Petici po broju uspješnih zračnih duela.
Pohvala, stoga, ide skautskoj službi i hodajućoj kontroverzi u liku grčkog vlasnika Evangelosa Marinakisa (borio se s tužbama za namještanje utakmica, pisalo se da predvodi kriminalnu organizaciju Sustav i krijumčari heroin, da profitira od ruskog plina tijekom invazije na Ukrajinu...), koji je od Forestova povratka u PL inzistirao na velikoj potrošnji, no ostalo mu je mnogo više od "kruha i masti". Velika je ovo godina za Marinakisa, njegov Olympiacos donio je Grčkoj prvi europski trofej (Konferencijska liga) u seniorskom nogometu, a bajka živi i tri tisuće kilometara dalje od Pireja, gdje svjedočimo pravoj maloj čaroliji iz sherwoodske šume.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....