Pukla je ljubav između Manchester Uniteda i Rubena Amorima. Doduše, mnogo toga ukazuje da već neko vrijeme nema lijepih emocija na relaciji trener - uprava, a od ponedjeljka više nema ni poslovnog odnosa. U prijevodu - na Old Traffordu ništa novo, Amorim se pridružuje nizu trenera koji nisu mogli izbjeći "prokletstvo" kluba izgrađenog magijom Sir Alexa Fergusona, nesretnika koji ni 13 i pol godina nakon napuštanja funkcije nije pronašao barem prividnog nasljednika.
Pravo je iznenađenje da Amorim nije smijenjen ljetos, jer postavio je Manchester United na 15. mjesto ljestvice, jednu poziciju niže nego što je zatekao momčad naslijedivši Erika ten Haga u studenome 2024.. Bila je to povijesno najlošija ligaška sezona Vragova od 1973./1974., kada su ispali iz prvog razreda Engleske. Međutim, Amorimu se "gledalo kroz prste" jer dojahao je do finala Europske lige (pa ipak izgubio od Tottenhama), a paralelno je vlasnik Jim Ratcliffe isticao promjenu smjera - United će se, umjesto čestih izmjena trenera, okrenuti krilatici "trust the process" kao što je to Arsenal učinio s Mikelom Artetom, pa Portugalcu dati potrebno vrijeme u vjeri da će rezultati kad-tad procvasti.
Ove sezone situacija na tablici izgleda znatno bolje nego prethodne (šesto mjesto, 31 bod nakon 20 kola), ali realnost ustvari nije nešto sretnija. United ne igra dobar nogomet, utakmice u kojima uspostavljaju dominaciju ne nalaze se ni povećalom i jasno je da se ovim tempom neće izvući iz letargije. Je li to krivica isključivo Rubena Amorima? Naravno da ne, premda će ući u povijest kao trener s najmanjim prosjekom osvojenih bodova po utakmici (1,43) zanemarite li Franka O‘Farella 1971. godine (1,42). Amorim, nadalje, odlazi s najlošijim omjerom pobjeda (32 posto) u povijesti Unitedovih trenera, te s najlošijim omjerom primljenih golova (1,53 po utakmici) i najnižim postotkom čistih mreža (15 posto). Tijekom njegova boravka na Old Traffordu, samo su Tottenham, West Ham i Wolverhampton osvojili manje bodova.
Ipak, previše puta odgledali smo isti film da bismo osuđivačkim prstom upirali samo u trenera. David Moyes, Ryan Giggs, Louis van Gaal, Jose Mourinho, Ole Gunnar Solskjaer, Michael Carrick, Ralf Rangnick, Erik ten Hag... Trenerska vojska nakon SAF-ova odlaska ubrajala je sve moguće "tipove" - od ponajboljih trenera svijeta, preko slavnih bivših igrača do i više nego perspektivnih aduta sa senzacionalnim pothvatima iza sebe, što je skupina kojoj su pripadali Ten Hag i Amorim. Nizozemac na račun ranijih ostvarenja u Ajaxu s kojim je zamalo izborio finale Lige prvaka (2018./2019.), Portugalac zaslugama izvrsnih partija sa Sporting Lisabonom s kojim je, pored domaćih trofeja, očitao lekciju i Pepu Guardioli u LP, porazivši Manchester City 4:1 u grupnoj fazi prošle sezone.
Amorim je ljetos dobio i 250 milijuna eura za redizajn momčadi, pritom je United kao glavne zvijezde doveo Šeška, Mbeuma i Cunhu. Trojac koji je na prethodnim adresama (Leipzig, Brentford, Wolverhampton) rikao poput lavova danas ipak samo "mjauče". Je li to Amorimova krivica? Fellaini, Di Maria, Pogba, Martial, Depay, Van de Beek, Sancho, Anthony, Eriksen, Onana, Højlund, Mount... Nema kraja listi nogometaša koji su stigli kao već izgrađene ili s razlogom predviđene zvijezde da bi, kao pod nekom crnom magijom, na Old Traffordu naprasno utihnuli. Amorim je samo jedan u nizu trenera koji proživljava isti scenarij, što govori da su problemi puno dublji od trenerske stolice.
- Ovo je možda najlošija momčad Uniteda u 147 godina dugačkoj povijesti kluba - rekao je Portugalac početkom siječnja prošle godine, kada je "službeno" počelo javno kritiziranje prema klupskoj vrhušci, zaokruženoj nedjeljnim govorom kako mnogi u sportskom sektoru kluba ne rade svoj posao nego, kaže trener, sve pada na njega.
Zato nije pretjerano zapitati se - je li Amorimu dojadila agonija na Old Traffordu, pa se taktički "oslobodio" pred mikrofonom ne bi li natjerao čelnike da ga "otpile", umjesto da sam ponudi ostavku i ostane bez otpremnine? Po sličnom principu djelovao je i nedavno smijenjeni Enzo Maresca u Chelseaju, čak i u potpunosti prekopiravši Amorimovu izjavu o "najlošijoj momčadi u povijesti". Odmaknemo li se od teorija zavjere, Amorimov žestok istup bila je jasna poruka - ili me podržite ili maknite, a glavni izvršni direktor Omar Berrard te direktor nogometa Jason Wilcox odlučili su se za opciju broj dva. Wilcox je, pišu Englezi, imao prilično čvrst odnos s trenerom premda nikada nije bio zadovoljan formacijom 3-4-3, ali nije mu htio oprostiti "otrovne strelice" nakon Leedsa.
Amorim je, prema izvještajima iz Engleske, zagarantirao 7,7 milijuna eura godišnje do ljeta 2027., stoga će mu United - u izostanku kakvog drukčijeg dogovora - morati isplatiti oko 11,5 milijuna eura otpremnine. Zbrojimo li to s 10 milijuna eura, koliko je klub platio Sportingu u vidu odštete, Amorim je stajao Vragove nešto više od 20 milijuna eura. Poput mnogih drugih, odnosno gotovo svih prethodnika, s Old Trafforda odlazi ukaljanog renomea.
Kultni status, stotine milijuna utrošenih na transfere svakog ljeta, slavni treneri i zvjezdani igrači, te jedna od najboljih navijačkih baza svijeta zvuči kao savršena formula. U crvenom dijelu Manchestera, ipak, takvi sastojci donose samo kaos kojem se, potvrđuje i odlazak Amorima, ne nazire kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....