Kazao je da nije mogao poželjeti boljeg protivnika za tisućitu trenersku utakmicu od Liverpoola. Josep Pep Guardiola Sala ostat će zapamćen po trofejima, kojih do svoje 54. godine kao trener ima 39, od toga tri Lige prvaka i šest Premier liga, po mitskim suparništvima s Joseom Mourinhom koji mu je bio "najmrskiji neprijatelj" i Jürgenom Kloppom, specijalno u ogledima Cityja i Redsa, ali Guardiola je mnogo više od toga, on je nogometni vizionar i revolucionar. Jedan od onih koji su najutjecajnije mijenjali moderni nogomet. Poput Helenija Herrere, Rinusa Michelsa, Johana Cruyffa...
U ponedjeljak 9. lipnja 2025. Sveučilište u Manchesteru dodijelilo mu je počasni doktorat kako bi se priznali njegovi uspjesi, izvanredan doprinos gradu i rad Zaklade Guardiola Sala. Prorektor Duncan Ivison čitao je postignuća, a smijeh mu se razvukao licem kad je prvi put predstavljen kao Doktor Guardiola. Nagrada odaje počast principima inovacije, poštovanja i suosjećanja, te njegovom vjerovanju u moć ideja i izvrsnosti. Duncan je govorio o Pepovom "transformativnom doprinosu sportu, građanskom životu i gradovima kojima je služio" i njegovom "nepokolebljivom vjerovanju u moć vodstva i kontinuiranog učenja".
Iako Guardiola nikad nije upisao visoko obrazovanje, impresivna je niska nogometnih učenika koji su krenuli njegovim stopama te će redom potvrditi zasluženost titule doktora, a jednako je značajna i lista ostalih sljedbenika. Imao je upliv na Xabija Alonsa, Xavija, Kompanyja, Artetu, Marescu, Luisa Enriquea, Ten Haga... neki su više, a pojedini manje slijedili njegov nogometni stil, ali zato su ga kopirali stručnjaci širom svijeta sve do Azerbajdžana i Gurbana Gurbanova koji vodi Qarabag.
Bivši kapetan Manchester Cityja, trener Bayerna Vincent Kompany, jednom je opisao Pepov trenerski izričaj riječima "kao da ste svaki dan na sveučilištu". Pedantan pristup i inzistiranje na perfekciji omogućili su mu da postane jedan od najuglednijih svjetskih lidera, čak i izvan nogometa. Što koristi za društvene i političke poruke. Kao zagovornik izbjeglica, protivnik nepravde i branitelj demokratskog izražavanja, uvijek je koristio svoj glas ne bi li govorio u ime onih koje se možda ne čuje.
- Obrazovanje - ono pravo - nije u udžbenicima. Radi se o humanosti. Radi se o učenju kako drugi ljudi žive, misle i za što se bore. Živimo u svijetu u kojem previše ljudi viče, a premalo ih istinski sluša. Lakše je odabrati stranu nego razumjeti, a šutnja pred nepravdom čini se sigurnijom od iznošenja mišljenja – rekao je, dodajući:
- Slijedite nešto što dolazi iz intuicije. Nemojte to raditi za novac, radite to jer volite. Sve dolazi iz strasti. Trofeji skupljaju prašinu, ali ideje i ljubav mogu promijeniti svijet.
Guardiola nije promijenio svijet, ali nogomet jest. To je njegova baština i ostavština. Napravio je to taktikom temeljenom na posjedu lopte u kojoj su najbitniji kontrola prostora i tempa. Njezine su ključne poluge - izgradnja napada iz obrane, pozicijska igra i visoki presing. Izvedba Barcelone koju je vodio prozvana je tika-takom po kretanju kazaljke na starim satovima lijevo-desno, dok se ne izigra suparnika. On je uveo koncept invertiranih bekova koji ulaze u vezni red ne bi li dodatno osnažio kontrolu utakmice, lažne devetka s kojima je dugo igrao da bi odustao u Manchester Cityju dovevši Erling Brauta Haalanda, više nego itko forsirao je golmane koji su jaki na lopti, čega se također odrekao s Gianluigijem Donnarummom, a kao jedno od ključnih taktičkih oružja izgradio je agresivan presing odmah po izgubljenoj lopti da je što brže vrati u posjed. To se postiže kompaktnom formacijom, osiguravajući da su igrači dovoljno blizu kako bi pokrenuli pritisak na suparnika i zagušili ga čim pokuša pokrenuti akciju.
Gradnja igre kroz posjed njegova je osobna iskaznica. Ubacivši u nogomet elemente futsala, brz i točan pas tjerao je protivnika da mu obrana puca, a njegova momčad kroz dodavanja ulazi u šanse. Temeljna filozofija bazirana je na strukturi trokuta, no kad imaš genijalce poput Lionela Messija koji sami rješavaju brojne rebuse sve ide lakše i djeluje impresivnije. Nakon treninga kod Pepa igrači su češće umorniji u glavi nego u nogama zbog preciznog taktičkog planiranja. Uče specifične pokrete i pozicioniranje kako bi se snalazili u prostoru i donosili brze odluke pod pritiskom. Čak i sam posjed koristi kao obrambeno sredstvo za kontrolu tempa igre. Sve to radi po metodama baziranim na podacima, naprednoj sportskoj znanosti i individualiziranoj brizi o igračima kako bi poboljšao kvalitete koje imaju. Brojni su stručnjaci išli za njim, čak i u drugim sportovima poput ragbija.
Međutim, i ovoj sezoni, nakon 18 godina trenerskog rada, kad već najavljuje "izlaznu strategiju" iz klupskog nogometu za godinu-dvije, još jednom je demonstrirao da su mu pobjede na prvom mjestu i spreman je mijenjati postulate, profil igre i zadatke koje daje igračima samo da bi što bolje prošao. To se najviše vidjelo na utakmici s Arsenalom u kojoj je imao tek 32 posto posjeda lopte, najmanje u karijeri, a čak se povukao u obranu s petoricom igrača u zadnjem redu. Revidirao je igru ekipa koje vodi i ranije. Iako se jako dobro zna što je Guardiolin stil, uspijevao se adaptirati na Bayern i Manchester City.
Malo je Hrvata trenirao. Mario Mandžukić ne pamti ga po dobrom jer "oteo" mu je naslov najboljeg strijelca Bundeslige gurnuvši ga u završnici sezone 2013/14. na klupu u Bayernu, a posljednjih godina šef je Mateu Kovačiću i Jošku Gvardiolu koje je doveo u Manchester City. Zanimljivo je da za razliku od mnogih država i stručnjaka, među hrvatskim trenerima nije bilo pravog Pepovog sljedbenika. Kod nas se uvijek igrao jednostavniji nogomet. Dijelom je na tom tragu razmišljanja njegov nekadašnji suigrač Robert Prosinečki, no Žuti se nije uspio kao trener izraziti do kraja i postići maksimum.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....