Početkom prosinca prošle godine Michail Antonio bio je sudionik prometne nesreće prilikom koje je teško ozlijedio nogu. Doživio je četverostruki prijelom bedreni kosti, a napadaču West Hama, kako je i sam rekao, od cijele nesreće ostala je ozbiljna fizička i mentalna trauma.
Nesreća je to nakon koje je Antonio mogao biti zahvalan što je izvukao "živu glavu", a iako se tada pisalo da su njegovi dani na nogometnim travnjacima vrlo vjerojatno odbrojani, Antonio se za sada jako dobro oporavlja te ima aspiracije ka povratku u pogon. Taj pothvat, doduše, još nije blizu, no oporavak ide u najboljem smjeru, te se nastavak karijere sada ne čini kao daleka realnost.
- Moja je obitelj vjerojatno teže doživjela incident nego ja. Morali su me vidjeti u bolnici, a ja se uopće ne sjećam šivanja ni operacije dan nakon. Najteže probavljam činjenicu da za malo nisam više bio tu za svoju djecu - rekao ja Antonio.
I da, 35-godišnji Englez, doista se ne sjeća ničega od nesretnog dana. Pa ni dvojca iz hitne službe, Rob Moona i doktora Jamesa Moloneya, koji su bili prvi na mjestu nesreće i svojom brzom intervencijom Antoniju praktički spasili život. Sada je pak Antonio dobio priliku zahvaliti ljudima zbog kojih danas još ima priliku sanjati igrati nogomet.
- Dakle, vi ste moji heroji. Želim vam zahvaliti jer bez vas danas ne bih bio ovdje - rekao je Robu i Jamesu, koji su kod nesreće kao nogometni fanovi odmah prepoznali o kome se radi, ali usto dodali:
- Svakog bismo tretirali na jednak način. Ali nema puno ljudi dres sa svojim imenom na leđima u takvim trenutcima - rekli su, a Antonio se nadovezao:
- Nikad ne bih mogao raditi vaš posao. Da se nađem u takvoj situaciji i vidim krv ili ljude u nevolji, samo bih počeo paničariti ili bih se onesvijestio - zaključio je napadač Čekićara.
Komentari (0)